Amerikanci izvan igre

Kineski projekt ‘Jedan pojas, jedna cesta’ najveća je prekomorska investicijska inicijativa neke zemlje u povijesti. Iako je jasan kineski interes, nezanemariv je učinak na sve zemlje koje bi bile uključene u gradnju cesta, željeznica, luka, cjevovoda i druge infrastrukture te gospodarski napredak koji bi donio posebno onima slabije razvijenima.

Sastanak je zaključen širokim konsenzusom prema kojem se projekt neće voditi ideološkim načelima, nego otvorenošću i inkluzivnošću. Doduše, Amerika i Japan zasad se ne smatraju dijelom inicijative, što sigurno nije slučajno. Kako je novinarima nakon susreta rekao predsjednik Jinping, inicijativa teži otvorenoj svjetskoj ekonomiji, ponovnom uravnoteživanju globalizacije, daljnjoj liberalizaciji trgovine i jačanju razvoja zelenih tehnologija.

Kina je tako objeručke uskočila u procjep otvoren dolaskom Donalda Trumpa na mjesto američkog predsjednika i njegovim izolacionističkim politikama koje teže obrnuti desetljeća otvaranja svjetske trgovine i zatvoriti američke granice za robu i radnike izvana. Iako u Americi mnogi čvrsto podupiru njegovu želju za vraćanjem proizvodnje i radnih mjesta u Ameriku, vani malo tko vjeruje u ostvarivost, ali i korisnost takvog američkog okretanja sebi. I svijet je ozbiljno shvatio kineske namjere, visokim državnim izaslanstvima pridružili su se šefovi Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i UN-a pokazavši da ih itekako zanimaju plan kojim bi se gradilo sve od luka u Pakistansu i na Šri Lanki do brzih željeznica u istočnoj Africi. U pitanju je ipak najveća prekomorska investicijska inicijativa neke zemlje, i to one koja ima velik višak novca na računu. Kao takav, projekt je naravno iznimno zanimljiv praktički svima kojih se dotiče, posebice manje razvijenim zemljama koje vode za novom i modernom, nekad i bilo kakvom, infrastrukturom. Jednako tako, većina zemalja načelnog pozdravlja promicanje trgovinskih odnosa, ali i kalkulira politički. Kina je, malo tko više sumnja, gospodar globalne budućnosti i kao takva zemlja s kojom svakako treba razvijati prisne odnose.

I za Kineze je računica dosta jasna, model razvoja koji im je proteklih desetljeća toliko donio polako doseže svoj optimum i potrebno je smisliti sljedeću fazu razvoja kako bi se održao gospodarski zamah. Rješenje nije trebalo dugo tražiti, širenje i jačanje globalnog dometa nudi se kao očit odgovor, Kina mora svoje kompanije koje su uvele odradile fazu kopiranja tuđeg i počele proizvoditi robu s dodanom vrijednošću plasirati snažnije na svjetsko tržište kao respektabilne brendove (moraju biti prepoznatljivi i sveripljuti). Osim toga, Kina je model državnih ulaganja u infrastrukturu već primijenila uspješno na domaćem terenu, pa je uvjerenje kako to može na isti način i vani napraviti.

Iako je u početku mnogima ideja razvoja infrastrukture u tako ambicioznom rasponu zvučala nerealno, Kinezi su proteklih godina odmakli u postavljanju temelja za njezinu realizaciju, čime je to prestala biti samo ideja. Početni projekt u međuvremenu je znatno narastao pa sad uključuje oko 65 zemalja u regijama koje nisu u onom osnovnom dometu, poput Novog Zelanda. Okosnicu čine zemaljska ruta vrijedna 54 milijarde dolara od Xinjianga do Gwadar u Pakistanu, luka u šrilankanskom Colombu vrijedna 1,1 milijardu dolara i tri tisuće kilometara dugačka brza željeznica od jugozapadne Kine do Singapura. Jednako tako, Kina radi godinama na prikupljanju sredstava i izgradnji potrebnih institucija, podnječa Financial Times. Državni fond je 2014. najavio 40 milijardi dolara za Put svile, a pandan i konkurencija Svjetskoj banci, Azijaka banka za investicije potrošit će dobar dio svojih sto milijardi dolara kapitala na projekt u sklopu ‘Jednog pojas, jedne ceste’ (OBOR).

Sasvim je jasno i da ovaj projekt u sebi nosi znatne geopolitičke implikacije, čiji će se efekti tek vidjeti. Uočljivo je nesudjelovanje glavnih konkurenata na regionalnoj i svjetskoj pozornici, poput Amerike, Japana i Australije, stoga je razumljiva odluka da se inkluzivnim karakterom pokuša umanjiti ‘kineski’ karakter projekta i privuče različiti spektar kompanija i interesa predstavljanjem novog Puta svile kao razvojnog projekta na korist svima. Što se Zapada tiče, ako je suditi prema medijima, postoji načelna otvorenost, ali i skepsa u vezi s obujmom realizacije plana.

S jedne strane uglavnom hvali želju za produživanjem trgovine i smanjenjem barijera (i vidi velika ekonomska prilika), a s druge postoji bojazan o ‘pravim namjerama’ Kineza, kao i shvaćanje da bi se u mnogo situacija moglo raditi o sudaranju interesa između Kine i Zapada. Ekonomski briga je da bi dobar dio projekata uvrštenih u ‘Jedan pojas, jednu cestu’ mogao biti ekonomski neisplativ jer je u međuvremenu svašta ugurano, a kriterij nije nužno komercijalna isplativost. U svakom slučaju, OBOR nije tlapnja i to je mnogima postalo jasno, a koliko će daleko zaista stići uvelike ovisi i o zemljama koje će u njemu sudjelovati ili ga oblikovati.

Trenutačno trgovačko pravo nije prikladno za digitalno doba, a ni za potrebe razvijenoga zajedničkog tržišta. Tvrtkama ne daje obuhvatan okvir za prekograničnu mobilnost i jasna pravila u slučaju spora.

O d 10. svibnja do 6. kolovoza ove godine svi zainteresirani dionici (industrija i poslovna zajednica, predstavničke organizacije na europskoj i nacionalnoj razini, investitori i njihove udruge, javne institucije, pojedinci i akademska zajednica) mogu sudjelovati sa svojim komentarima i prijedlozima u javnoj raspravi Europske komisije o unapređivanju europskog trgovačkog zakonodavstva u području prekograničnih operacija. Rasprava će pomoći Komisiji pri izradi promjena postojećeg prava s ciljem pojednostavnjivanja trenutačnih procedura i uvođenja poštenijih, primjerice upotrebom digitalnih alata, uspostavljanjem jasnijih i pravno sigurnijih procedura i osiguravanjem efikasnije zaštite.

Kako objašnjavaju iz Komisije, trenutačno trgovačko pravo nije prikladno za digitalno doba, ali ni potrebe u potpunosti razvijenog zajedničkog tržišta. Drugim riječima, ne dopušta kompanijama požeti koristi digitalnih tehnologija niti daje obuhvatan okvir za prekograničnu mobilnost i jasna pravila o jurisdikciji u slučaju spora.

Naše zajedničko tržište nudi velike prilike europskim kompanijama i zato je generator radnih mjesta i rasta. No europsko trgovačko pravo nije usklađeno s digitalnim dohom i kompanije se još uvijek bore s nesigurnostima u mnogim prekograničnim operacijama. Iz tog razloga moramo dati moderna i jasna pravila, a trebamo i moderan pristup njihovoj primjeni – kompanije se moraju moći koristiti digitalnim alatima na svakom koraku, od registracije do slanja obrasca i kada komuniciraju s dioničarima – rekla je povjerenica za pravdu, potrošače i jednakost spolova Věra Jourová.

Rasprava stoga želi prikupiti razmišljanja širokog raspona dionika o trima osnovnim pitanjima. Prvo, o upotrebi digitalnih alata i procesa u cjelokupnom životnom ciklusu kompanije, o prekograničnoj mobilnosti kompanije (spajanja, podjele, konverzije) te, naposljetku, o sudaranju pravnih jurisdikcija kada su kompanije u pitanju. Doprinosi prikupljeni u raspravi bit će dio inicijative koju je Komisija najavila u svom programu rada za ovu godinu. Upitnik se može ispuniti na internetu i nije nužno odgovoriti na sva pitanja. Isto tako, nije nužno biti stručnjak u području trgovačkog prava, sva su mišljenja dobrodošla.

Doprinosi će biti u potpunosti objavljeni na internetskoj stranici Komisije, naravno uz poštovanje prava o zaštiti podataka i drugih relevantnih pravila. Komisija upozorava kako u duhu transparentnosti sve doprinose organizacija koje nisu registrirane u Registru transparentnosti namjerava prikazati kao dio individualnih doprinosa. Mišljenja organizacija koje jesu registrirane i imaju svoj identifikacijski broj bit će prikazana kao takva, odnosno kao mišljenja koja predstavljaju interese tih organizacija.