Što su komunalne usluge

Gradovi i općine moći će privatizirati komunalne djelatnosti ili ih davati u koncesiju, a pripadajuća infrastruktura mogla bi završiti u rukama privatnoga kapitala. To je prilika za poduzetnike, ali trebat će dobro odvagnuti isplativost jer cijene komunalnih usluga danas su uglavnom socijalne, a ne tržišne.

Najveća atrakcija nakon lokalnih izbora neće biti ni nove ni stare face u političkoj areni, nego sljedeća faza privatizacije – komunalnih usluga u jedinicama lokalne samouprave (JLS). Put privatnom kapitalu ondje gdje su mu dosad moć i utjecaj bili ograničeni otvorit će Nacrt prijedloga zakona o komunalnom gospodarstvu, koji je i sâm ministar Lovro Kuščević nazvao samo grubim nacrtom, a koji je javnost zagolicao samo zbog toga što udara po džepu. Njime se predviđa da JLS-ovi umjesto komunalnog doprinosa uvedu dva nova izvora financiranja gradnje i održavanja komunalne infrastrukture, građevinsku rentu i doprinos za gradnju komunalne infrastrukture, koja će se plaćati pri gradnji nekretnina. Tako umjesto manje nameta imamo više njih. Ali nije ni to prava senzacija. I dok će građani više izdvajati za sufinanciranje komunalne infrastrukture, komunalne djelatnosti gradovi i općine moći će privatizirati, a pripadajuća infrastruktura mogla bi završiti u rukama privatnoga kapitala.

Koncesije na dvadeset godina ispod radara tako prolazi kako sporni nacrt zakona ne samo da dopušta prodaju udjela u javnim komunalnim poduzećima privatnim subjektima nego uvodi i koncesije na pojedine komunalne djelatnosti, i to na rok od dvadeset godina. Predviđa i mogućnost da, primjerice, osnivači nekih javnih komunalnih djelatnosti (poput grobarskih usluga) mogu biti udruge odnosno vjerske zajednice. Iako su neki od tih modela bili u upotrebi i prije, uglavnom je bila riječ više o iznimkama nego o pravilu. Otvaranje komunalnih usluga privatnom kapitalu omogućuje se ponajprije mijenjanjem vlasničkog režima – infrastruktura se od javnog dobra u javnoj upotrebi pretvara u javno dobro u općoj upotrebi. Takva transformacija vlasništva u komunalnom gospodarstvu cilja na to da bi privatni subjekti, a ne više samo javna tijela, postali nositelji prava i obveza na zajedničkoj infrastrukturi. A to, ogoljeno do kraja, znači da im se prepušta ne samo usluga nego i infrastruktura.

Privatizacija se neizravno spominje i u Nacionalnom programu reformi koji od jedinica lokalne samouprave traži da informacije o trgovačkim društvima u kojima imaju većinske vlasničke udjele i eventualne promjene u njihovu radu (primjerice, strukturi vlasništva, članovima uprava i nadzornih odbora) redovito objavljaju na vlastitim internetskim stranicama na lako pretraživ način. Tako će se omogućiti stalno ažuriranje Registra trgovačkih društava u većinskom vlasništvu JLS-ova i ‘pojačati nadzor nad njihovim radom, a radi jačanja transparentnosti, odnosno upravljanja korupcijskim rizicima na tom području’, stoji u tom dokumentu.

Uz to, Ministarstvo financija počinje izrađivati novi zakon o financiranju jedinica lokalne i regionalne samouprave koji će se početi primjenjivati iduće godine i koji predviđa zaokret od postojećeg modela financiranja. Konkretno, novi će zakon izravno tjerati izabrane lokalne čelnike da ostvaruju veće prihode na temelju svojih potencijala, a morat će i djelotvornije upravljati imovinom kojom raspolaže lokalna jedinica. A bude li postojala mogućnost da to ostvare prepuštanjem usluga tržištu, jasno je kao dan što će izabrati. Budući da ostaju i bez sredstava od poreza na nekretnine, pritisak je to jači. No aktualni gradonačelnici, pred kojima su neizvjesni izbori, a gradske blagajne pucaju im pod pritiscima Europske unije zbog, primjerice, financiranja novih centara za odlaganje otpada, nisu skloni predviđati kako će se situacija razvijati u sljedećih nekoliko dana, a kamoli nekoliko mjeseci. Neslužbeno, neke bi usluge, mahom prikupljanje otpada, mnogi od njih rado prepustili tržištu, ali boje se otpora javnosti, a takvo talasanje uoči najvažnijih izbora za lokalne čelnike nikomu ne pada na pamet.

Mi u Hrvatskoj zapravo uopće ne znamo kolike su stvarne cijene pojedinih komunalnih usluga, ali znamo da se one formiraju prema socijalnoj kategoriji koja ne dopušta dovoljno novca za ulaganje u novu opremu, tehnološka rješenja ili infrastrukturne investicije, zato su naše komunalne usluge uglavnom nekvalitetne i služe samo kao igračke u rukama lokalne politike na štetu građana. To će se Nacrtom zakona napokon promijeniti – smatra Damir Novotny, ekonomski analitičar.

Uroš Kalinić, direktor u Deloitteovu Odjelu financijskog savjetovanja, za Lider objašnjava da postoji interes privatnoga kapitala za ulazak u sferu komunalnih djelatnosti u kojima se može ostvariti primjereni povrat. Na temelju globalnih trendova u to se mogu ubrojiti djelatnosti bliske upravljanju otpadom i zaštiti okoliša, ali tržišno zanimljive djelatnosti mogu biti i one koje ne zahvaćaju ključnu infrastrukturu, poput upravljanja tržnicama ili pogrebnih usluga.

Osim priljeva novca u proračun i mogućeg smanjenja poreznog tereta korist od prodaje udjela u takvim poduzećima u prvom je redu veća djelotvornost i znatno veća transparentnost u upravljanju i poslovanju. Prodajom udjela u tim poduzećima smanjuje se i fiskalni rizik za jedinice lokalne i regionalne samouprave i središnju državu koji se često materijalizira jer su spomenuta poduzeća nerijetko stvaratelji gubitaka. Također, područja otvorena takvim ulaganjima vjerojatno bi imala neku korist od uspostavljanja odnosa i afirmacije među investitorima zajednicom – istaknuo je Kalinić i naglasio da ipak postoji i ‘nepopularna’ strana u cijeloj priči. Moguća racionalizacija troškova često uključuje smanjene troškove plaća, kaže on. Na plaćama se katkad štedi otpuštanjem zaposlenika, što može naići na kritiku javnosti, odnosno lokalnoga stanovništva. Ako troškovna optimizacija poslovanja nije dovoljna za uspješno poslovanje društva, dodatna mjera može biti povećanje cijena usluga.

O privatizaciji nekih komunalnih djelatnosti već godinama promišljaju i u Gradu Zagrebu. O tome se mnogo govorilo prije tri godine, kad je aktualizirana privatizacija Čistoće, ali gradonačelnik Milan Bandić tada je popustio pod pritiscima SDP-a u Skupštini koju je tada predvodio Davor Bernardić, ali i javnosti te sindikata u Zagrebačkom holdingu. Dugoročno od te ideje nije odustao pa je svako toliko negdje spomene kao realnost koju će građani metropole kad-tad morati prihvatiti. O tome se nedavno očitovala i Mirka Jozić, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, spomenuvši na Liderovoj konferenciji ‘Državno, a efikasno’ da metropolu sigurno neće dugoročno promišljati o privatizaciji vodovoda i odvodnje, no privatni partner itekako bi koristio kad je u pitanju javni prijevoz, odnosno ZET. Privatna tvrtka sasvim bi sigurno bolje prikupljala i sortirala otpad od Čistoće – istaknula je tada Jozić.

No Enes Čerimagić iz Zelene akcije podsjeća na to da je metropolu jednu komunalnu uslugu već prepustila tržištu, sustav pročišćavanja otpadnih voda, i rezultat tog ‘izleta’ u privatni kapital bila je povećana cijena vode za kućanstva u Zagrebu – u posljednjih je 16 godina rasla tri puta zbog štetnog ugovora o pročišćavanju otpadnih voda s nekoliko privatnih poduzeća. Sustav još nije ni završen, cijena ulaganja narasla je višestruko od prvotno najavljene, a pojedini dijelovi grada još nisu ni priključeni na pročistač. Istodobno državna revizija nalazi da tvrtka ostvaruje neobično veliku dobit – podsjeća Čerimagić.

Grad Rijeka zasad ne planira privatizirati komunalne usluge ni na koji način, no reorganizira svoja komunalna i trgovačka društva da bi ujedinio upravljačke i potporne funkcije gradskih poduzeća kako bi se ona bavila samo osnovnom djelatnošću. U tu svrhu osnovana su dva nova društva, pa tako Poslovni sustavi preuzimaju potporne funkcije gradskih komunalnih i trgovačkih društava, a Rijeka plus komercijalne i uslužne djelatnosti. Do sada su u taj sustav uključena društva Autotrolej i Rijeka Promet i proces se nastavlja. Reorganizacijom je omogućena veća sinergija u cijelom sustavu, što povećava prihode i kvalitetu usluga te efikasnost poslovanja, i to uz niže operativne troškove – odgovaraju u Rijeci. Planove za privatizaciju nema ni Grad Pula. Kaže gradonačelnik Boris Miletić da je njegov cilj da komunalne usluge ostanu javne na korist i dobrobit svih građana.

I dok u HDZ-u i neslužbeno poručuju da je Nacrt zakona sastavila njihova vlada, pa ga onda, valjda, i podupiru, Most kao novostvorena oporba na naš upit nije odgovorio. Nije odgovorio ni SDP. Ni HNS. To dovoljno govori o konsenzusu na nacionalnoj razini da je vrijeme za sljedeću fazu privatizacije. Glasne su samo male stranke, poput platforme Pravo za grad, ORaH-a i Zelene akcije, koje su ‘a piori’ protiv bilo kakve privatizacije pod zajedničkim nazivnikom: građani će dobiti ne-kvalitetnu i skuplju uslugu, što su dokazala i negativna iskustva iz drugih zemalja koje nacionaliziraju privatizirane komunalne djelatnosti.

Logično je da privatnik ne ulaže iz empatije ili altruizma, nego da bi ostvario što veću dobit. Može se očekivati jedino smanjenje ulaganja u održavanje i standarda zaposlenika te povećanje cijena za korisnike, odnosno građane – odgovaraju iz ORaH-a.

U privatnom sektoru nemaju dvojbe: sve što može rasterećiti lokalne financije treba prepustiti tržištu jer će se tako spriječiti uhljebljivanje, korupcija i neefikasno upravljanje, a povećati transparentnost. Njemu u prilog ide i osvrt Instituta za javne financije na izvješće Državnog ureda za reviziju o poslovanju poduzeća u vlasništvu jedinica lokalne samouprave u kojemu stoji da ta trgovačka društva nisu dovoljno učinkovita, pa je i njihov zaključak da većinu njih treba privatizirati.

Učinkovitost u privatnom sektoru sigurno je mnogo veća u odnosu na javni, ističu i u C.I.O.S.-u koji se svojedobno spominjao kao tvrtka koja bi mogla preuzeti zagrebačku Čistoću. Danas ondje kažu da ne planiraju ući u vlasništvo Čistoće, ali navode svoje pozitivne primjere prikupljanja otpada u Jastrebarskome, Svetoj Nedelji i Varaždinu. Iz Uprave C.I.O.S.-a poručuju da restrukturiranja komunalnog sektora u vlasništvu jedinica lokalne samouprave nisu ni počela i da mnogi JLS-ovi nisu osigurali potrebne standarde za gospodarenje otpadom, što će tek stvoriti problem Hrvatskoj.

Ondje gdje mi surađujemo s lokalnom zajednicom, a takve pozitivne primjere imamo u Svetoj Nedelji i Jastrebarskome, vidljiv je napor u unapređivanju sustava – kažu u Upravi C.I.O.S.-a.

Komunalne usluge mogu se bez straha prepustiti tržištu kako bi se ozbiljno iskoračilo prema kvaliteti i pouzdanosti usluge uz prihvatljiviju cijenu, poručuju i iz Prvoga plinarskog društva (PPD). Privatni sektor u tom segmentu može ponuditi prije svega učinkovitije upravljanje svim procesima i resursima, što na kraju neizbježno vodi do povoljnije cijene usluge – odgovaraju iz PPD-a.

Dubravka Jurlina Alibegović, predstojnica Odjela za regionalni razvoj u Ekonomskom institutu, kaže da svaki komunalni posao može biti zanimljiv trgovačkom društvu. Međutim, bez obzira na to tko obavlja komunalne poslove, općina ili grad ili pravne i fizičke osobe, važno je da se to čini tako da se osiguraju kvalitetne komunalne usluge građanima, da se komunalni objekti i uređaji stalno održavaju te da trošak pružanja svih komunalnih usluga bude u skladu s kvalitetom tih usluga.

Svaki pružatelj komunalne usluge treba osigurati javnost rada i obavljanje komunalnih djelatnosti prema načelima održivog razvoja – zaključuje Jurlina Alibegović. Mi u tome već padamo na testu. U privatizaciji svih tih usluga nitko ne bi tražio dlaku u jajetu da se sve obavlja otvoreno i prema načelima održivog razvoja. No kad se takva rješenja zaviju u administrativna i gotovo nečitka zakonska rješenja te kad se stječe dojam da se takav ishod iz nekog razloga skriva, razloga za brigu itekako ima.