Prodaja hibrida i električnih vozila svojedobno je bila poticana sredstvima iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Kupci su mogli dobiti od 30 do 70 tisuća poticaja, ovisno o vrsti pogona, odnosno o tome koliko je vozilo onečišćivalo zrak, no nakon uspješnih poticajnih akcija ponestalo je sredstva za tu namjenu. Druga je stvar što se tom mjerom, uz hvalevrijednu posljedicu manjeg onečišćivanja atmosfere u kojoj svi dišemo, zapravo poticala domaća potrošnja uvezene strane robe, što je samo po sebi ekonomski problematično. Od 2067 vozila koje na domaćim prometnicama pokreće električna energija najviše je hibrida, čak 1843, a pravih električnih vozila samo je 224. Malo bolju sliku daju vozila iz kategorije L (laka vozila, dakle četverocikli, mopedi i motori), kod kojih prevladava puna električnost. Naime, registrirana su samo dva takva vozila s hibridnim pogonom. Pa iako više nema poticaja, ljudi kupuju takva vozila. U klasi lakih vozila 2016. registrirano je 112 novih, a u klasi kombija i osobnih vozila čak 496.
Interes za nove prijevozne pogone, dakle, postoji, pa je posve razumljivo zapitati se koliko bi električnih i hibridnih vozila na domaćim prometnicama bilo da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i dalje potiče njihovu kupnju. Pritom valja priznati da su i s tim poticajima takva vozila bila ponešto skuplja od automobila na klasični pogon, no uzimajući u obzir smanjenje potrošnje skupih ugljikovodičnih goriva, za korisnika je postojala i smislena ekonomska računa. Štedljivost u potrošnji energenta za prijevoz očito je jedan od važnijih kriterija za hrvatskoga kupca kad razmatra vozila, što je, uostalom, vidljivo iz podataka da su dizelaši, poslovično skuplji od benzinaca, i dalje najprodavaniji automobili u Hrvatskoj.
