Francuski redatelj Olivier Assayas film doživljava kao najbolju platformu za iskupljenje i sebe i gledatelja. Za njega je sedma umjetnost sredstvo komunikacije kojim oživljava duhove prošlosti i istražuje podsvijest. Ta teza najviše je uočljiva u njegovu posljednjem filmu, ‘Stilistica’. Premda je imao boljih ostvarenja, pogotovo onih gdje je metafizički uronio u mehanizme nastanka filma, nikad nije bio toliko blizu izvora svoje inspiracije.
Tako Assays potragu za onostranim (svijet duhova) i iščekivanje SMS-ova protagonistice vidi kao slične težnje, s istovjetnom potrebom za komunikacijom prema apstraktnome. Paradoksalno, ‘Stilistica’ je ipak najbolja u dijelovima u kojima funkcionira kao čisti žanrovski film, a Kirsten Stewart polako se profilira u najbolju glumicu generacije. Najslabijih je pak posljednjih dvadesetak minuta, kad ono što je trebalo ostati neizrečeno i misteriozno Assays odlučuje prikazati previše doslovno.
