Najprije financijska izvješća

U ožujku je izvoz iznosio 1,2 milijarde eura, pa je ukupan tromjesečni rezultat 3,3 milijarde eura. Za to su najzaslužniji sektori energetike (nafta i električna energija) i farmaceutskih proizvoda.

Već su i prva dva mjeseca pokazala izvrsne izvozne rezultate. Iz detaljnih DZS-ovih podataka može se vidjeti da su za njih najzaslužniji sektori farmaceutike i energetike. Farmaceutska industrija potegnula je najsnažnije. Izvoz osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka iznosio je 221 milijun eura, 82 posto više nego u istome 3 lanjskom razdoblju, a uvoz tih proizvoda porastao je za osam posto, na 171 milijun eura.

Tako je prvi put u farmaceutskom sektoru ostvaren suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni. Prema svemu sudeći, veći dio rasta u tom sektoru ostvarila je Pfizerova tvrtka Hospira čiji hrvatski pogon uglavnom radi za američko tržište. Djelomičnu potvrdu toga nalazimo i u podatku da je izvoz u SAD u prva dva ovogodišnja mjeseca povećan za 127 posto, na 137 milijuna eura. Prema tom je iznosu SAD početkom godine iskočio na peto najvažnije hrvatsko izvozno tržište.

Zahvaljujući rastu cijena nafte na svjetskom tržištu izvoz naftnih derivata iz Hrvatske u ta je dva mjeseca povećan 83 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje i iznosio je 90 milijuna eura.

Zbog istog je razloga porasla (23 posto) i vrijednost uvezene nafte (164 milijuna eura). Tomu još treba dodati više nego dvostruko veći izvoz električne energije, koji je u prva dva mjeseca ostvario 135 milijuna eura. Istodobno je uvoz električne energije povećan za viših 75 posto, na 162 milijuna eura, pa u toj stavci Hrvatska također bilježi deficit. Budući da je izvoz prehrambenih proizvoda u prva dva mjeseca ostao na istoj razini kao i lani u to vrijeme, na 150 milijuna eura, najvjerojatnije je upravo trgovanje električnom energijom jako povećalo rast robne razmjene između Hrvatske i BiH. Izvoz na susjedno tržište skočio je za 43 posto (196 milijuna eura), a uvoz se povećao za čak 63 posto (112 milijuna eura).

Situacija u vezi s Agrokorom vrlo je jednostavna, u načelu, i koraci su jasni – prvo se sva financijska izvješća trebaju dovesti u red. Ako, naravno, postoji neka veća dubioza, a svi zapravo očekuju najgore i nadaju se najboljemu, ona treba biti što prije objavljena zajedno s rješenjem problema. No činjenica ostaje – Agrokorovi dobavljači ne bi trebali očekivati stopostotnu naplatu svojih potraživanja. Nažalost, jer situacija je takva kakva je.

Damir Odak, viceguverner HNB-a, iznio je jedan plastičan primjer problema od kojeg bi svi mogli imati koristi. Iako je taj primjer rađen s bankarskog stajališta, može se promatrati iz svih kutova gledišta – od onoga koji duguje, do onoga koji potražuje bilo da je riječ o banci bilo da je riječ o dobavljaču. Dakle, Odak je iznio primjer imaginarno tvrtke koja banci duguje pet milijuna kuna. Nekretnine koje je ta tvrtka stavila u kolateral vrijedne su oko četiri milijuna, na godinu ostvaruje dobit prije kamata od 500.000 kuna, a negativan kapital od pola milijuna kuna.

Dva su scenarija moguća – prvi i najčešći je sudsko naplata duga – ovrha. Najbrža sudska naplata u Hrvatskoj je tri godine, to je podatak koji su jedva u HNB-u mogli naći kao najbrži. Sudski troškovi su 300.000 kuna, a banka procjenjuje da će naplatiti dva milijuna kuna, odnosno da gubi tri milijuna. Poduzetnik dužnik u tom je procesu prekinuo poslovanje jer mu tvrtka ima negativan kapital i ne isplati mu se raditi samo za banku kojoj duguje. Pokreće novi biznis, gubi godinu-dvije na reorganizaciji i vraćanju tržišta. Procjena iznosa njegova gubitka je oko 800.000 kuna.

Kada bi se s druge strane išlo u djelomičan otpis, u tom slučaju postoji mogućnost nastavka rada. Naime, banka ili za potrebe naše priče dobavljač, otpisuje 1,5 milijuna kuna (podsjetimo ukupni dug je pet milijuna), što je 30 posto, u zamjenu za urednu otplatu ostataka na rok od deset godina i kamatnu stopu od sedam posto. U tom slučaju taj je ‘deal’ vrijedan 3,1 milijuna kuna, odnosno 1,1 milijuna kuna više nego u ovrhi. Dužnik tada nastavlja poslovati i ne trpi štetu. Izbjegava gubitak od 800.000 kuna, a neto vrijednost tvrtke prestaje biti negativna i postaje milijun kuna. Na neki način, kada se ti iznosi zbroje, dužnik ‘zarađuje’ 1,8 milijuna kuna, ali zarađuje i država i to putem poreznih prihoda, doprinosa i ostalih davanja za zaposlenika. Ukupno, izravna društvena korist od takvog dogovora je oko 2,4 milijuna kuna.

U slučaju Agrokora dug iznosi oko 50 milijardi kuna, iako još nitko nema točan podatak. Dio duga koji otpada na kredite je 27 milijardi, a na dobavljače otpada 16 milijardi. Pretpostavimo da bi jednokratan otpis mogao biti 30 posto kao i u viceguvernerovom primjeru, što bi bio ukupan iznos od oko 15 milijardi kuna. Tada bi ukupan dug iznosio 35 milijardi. Odnosno tada bi kreditne obveze, nakon takvog otpisa, bile oko 18,9 milijardi, a potraživanja dobavljača oko 11,2 milijarde.

Postavlja se pitanje hoće li kreditori i dobavljači biti spremni na takav scenarij ili ne. Ako se pita bankare, naravno, sve ovisi o mnogo stvari. No jedno je sigurno, čak i da se, promatrajući na razini cijeloga bankarskog sustava, otpuštu svi sadašnji nenaplativi krediti (ne samo oni plasirani Agrokoru), sustav bi ostao stabilan.

Bankarski sustav je stabilan i spreman nastaviti kreditirati Agrokor. Još nisu poznati iznosi rezervacija banaka. Za sada je sve uredno u procesu Agrokora, ali u najgorem slučaju utjecaj koncerna na rast BDP-a može biti 1-1,5 postotnih bodova. I to se neće dogoditi ove godine, nego iduće bi se u slučaju neuređenog restrukturiranja rast BDP-a mogao usporiti na dva posto.

I guverner HNB-a Boris Vujčić je, predstavljajući najnovije makroekonomske prognoze gospodarstva, rekao da je prema trenutačnim podacima s kojima regulator raspolaže, a to znači da se raspolaže s podacima do ustoličenja prirudne uprave u Agrokoru, utjecaj koncerna na BDP oko 0,3 posto. HNB procjenjuje da bi BDP ove godine mogao porasti oko 2,8 posto. I neki makroekonomisti, koji procjenjuju kretanje hrvatskoga gospodarstva, više-manje slažu se s tom procjenom. Neki kažu da bi naš BDP, da nije situacije s Agrokorom, rastao čak i četiri posto u 2017. godini, a ovako bi mogao rasti 3,5 posto. No svi se nadaju da rješavanje problema Agrokora neće proći neuređno.

Budući da se na dobavljače koncerna vežu i njihovi dobavljači, postavlja se također pitanje hoće li i oni biti spremni na otpise. Njihov argument, i svakako je legitiman, može biti da nisu oni krivi za takvo stanje, oni su robu proizveli i prodali tvrtki koja je pak te proizvode prodala Agrokorovoj tvrtki. I bili bi u pravu. Međutim, situacija je takva kakva je. Može biti bolja i popraviti se, a može biti i mnogo gora. Samo je pitanje pregovora i konačnog dogovora. Vlasnik Agrokora i svih tvrtki u sustavu mora biti spreman i na zamjenu duga za vlasnički udio, mora pustiti stručnjake ‘unutra’, bilo da su to bankari, private equity fondovi, bilo strateški partner.

Bankari kažu da je jedan od preduvjeta njihove spremnosti na djelomičan otpis, u pravilu, nesposobnost plaćanja proizašla iz duga nastalog jednokratnom transakcijom u prošlosti, a ne iz lošeg poslovnog procesa. Priznaju, doduše, da nisu imali prilike vidjeti da je problem neplaćanja u nekoj tvrtki nastao jednom pogreškom u prošlosti, nego da je ipak u najvećem dijelu slučajeva riječ o nekoliko loših poslovnih odluka. Od ‘mrtve’ kompanije nitko nema koristi, pa svi moraju sjesti za stol i naći najbolje rješenje za nastavak poslovanja, pa makar vjerovnici i otpisali dio duga. Samo, za to im povjerenik Ramljak mora predočiti uvjerljiv novi poslovni plan.