Od bočice maslinova ulja do etnosela i parka s aromatičnim biljem

Kako se moglo čuti tijekom Foruma, potrošači više ne žele samo proizvod nego osjećaj, odnosno uspomenu, što je prije desetak godina shvatio i Andrija Polić, vlasnik Stella Mediterranea (vlasnik brenda Stella Croatica). Njegova prvotna ideja o proizvodnji autentičnog hrvatskog suvenira koji bi gosti mogli ponijeti sa sobom ostvarena je, moglo bi se reći, uobičajenim poduzetničkim putem. Uočio je tržišnu priliku, točnije nezadovoljstvo mnogih u Hrvatskoj time što umjesto domaćih, autohtonih proizvoda turisti uglavnom imaju na raspolaganju suvenire kineske proizvodnje, pa je 2002. na Mljetu pokrenuo posao. Njegova zamisao bila je proizvesti visokokvalitetno maslinovo ulje koje je nakon analize tržišta i pomna osmišljavanja, dizajniranja i brendiranja počeo nudit suvenirmicama. Kako je objasnio, u početku su mnogi bili skeptični prema prodavanju maslinova ulja kao suvenira, no s vremenom je uspio u naumu i počeo polako širiti poslovanje. Iako je riječ o specifičnom suveniru, njegov proizvod sâm po sebi još se ne kvalificira za ekonomiju doživljaja, ali zato se sve ono što je poslije napravio na temelju jednog ulja sva-kako plasira visoko u kategoriji ekonomije doživljaja.

Nakon što je iskoračio na strana tržišta i omogućio gostima da kupuju njegove proizvode i kad napuste Hrvatsku (oko 97 posto ukupne proizvodnje Stella plasira izvan matičnog tržišta), Polić je počeo razmišljati šire i tad počinje priča o ekonomiji doživljaja. Polazna točka bilo je osmišljavanje načina na koji bi gosti mogli postati ambasadori njegova brenda pa se u tvrtki odlučuju izgraditi proizvodni pogon na Klisu vrijedan oko sedam milijuna kuna koji će biti mnogo više od puke tvornice – spoj obiteljske kuće i proizvodnje koji će posjetiteljima pružiti uvid u način proizvodnje, omogućiti sudjelovanje u njoj, naučiti ih degustirati ulje te okrenuti cijeli doživljaj prodajom. To je bio tek početak pa Polić ponudu ubrzo proširuje stvaranjem pravog etnosela od nekih 700 četvornih metara koje posjetiteljima prikazuje kako se živjelo u Dalmatinskoj zagori. Projekt je razvijen u suradnji s Etnografskim muzejom u Splitu i sfinanciran sredstvima iz fondova Europske unije. Eko-etnoselo namijenjeno je ponajprije skupinama koje mogu, primjerice, gledati kako se peče tradicionalni kruh pod pekom, ali i sami peći svoj kruh, što dodaje još jednu razinu ponudi. Unutar kompleksa na Klisu Stella je napravila i ekološki maslinik za koji je bila nagrađena kao najbolje agroturističko imanje u Dalmaciji, kao i aromatični park te kompleks sa začinskim i aromatičnim biljem tipičnim za to podneblje.

U svojem kompleksu obitelj Polić ove godine očekuje oko 17 tisuća posjetitelja, isključivo u skupinama i po dogovoru, znatno više od prošlogodišnjih 12 tisuća, koje nakon razgledanja, ‘igranja’ izradom nekih proizvoda i degustacije stižu u tematsku trgovinu u kojoj mogu kupiti neki od više od trideset različitih Stellinih proizvoda. Od maslinova ulja ponuda je narasla na desete od smokve, badema i agruma, zdrave zalogaje s medom, niz keksa, džemova, namaza i drugih prvorazrednih proizvoda koji posve poštiju sve proizvodne norme i mogu se podići certifikatima poput halala i HACCP-a. Razvoj poslovanja još nije gotov i tvrtka se priprema za provedbu treće faze projekta, stvaranje botaničkog vrtu u kojemu bi bile zastupljene sve endemske vrste primorske Hrvatske i napokon zaokružen koncept Ethno Parka Dalmatia. Barem do sljedeće ideje.

U sklopu botaničkog vrtu bit će prezentacijska dvorana koja će služiti i kao kino. Ondje će se vrtjeti četverominutni promidžbeni film koji će pričom o maslinama, šipku i vinovoj lozi prikazati stvaranje Sredozemlja – najavio je Polić.

Za razliku od mnogih drugih obitelji Polić nema zamjerki na državu. Lokacijsku dozvolu za svoj kompleks Stella je dobila u samo nekoliko tjedana, a jednakom brzinom riješena je i ostala papirologija poput ovjere glavnog projekta i uporabne dozvole. Štoviše, prema Poliću, svaki put kad je tvrtka tražila pomoć od države, nije na-lazila na probleme, pa je tako sufinancirano i tiskanje reklamnog materijala za strana tržišta. Stellin primjer pokazuje koliko se može dobiti od države kad se ima pregled mogućnosti i povlastica koje su na raspolo-ganju i za koje velik dio poduzetnika zapravo ne zna. Tvrtka je obilno iskoristila razne financijske mogućnosti, poput HBOR-ovih kredita, statusa ulagača, olakšica za zapošljavanje, fondova Europske unije itd. U proizvodnji se koristi sirovina tipična za podneblje i izrađuje proizvode na starinski način, oživljavajući tako i zamrle hrvatske krajeve kao što su otoci i zaleđe.