U Hrvatskoj odlučuju klike s janjetine, nogometa i Alke

Skupinama koje odlučuju pristup imaju samo ljudi koji uz opuštenu kravatu nakon janjetine pjevaju domoljubne pjesme, a onda se nakon trećeg ili četvrtoga gemišta dogovore gdje će se graditi most ili kuda će ići trasa ceste.

Visoka očekivanja rezultat su prikazivanja institucija kao rješenja za pojedine konkretna probleme. Međutim, interes političkih elita za institucije u pravilu prestaje onog trenutka kad se donese zakon prema kojem se institucija osniva. Za bolje nema političke volje. Većina institucija u Hrvatskoj zadržala se na obećanju da će dati rezultate, a rezultata nema. U Hrvatskoj postoje brojna regulatorna tijela, institucije koje bi trebale regulirati ekonomske procese poput slobodnoga tržišnog natjecanja. Koliko smo institucija osnovali i pustili ih da se potiho uklope u sivilo, a trebale su poticati investicije, strane i domaće, i slično? Moderna ekonomska teorija zahtijeva da se izgradnja institucija i nove institucije fokusiraju na osnovne državne zadatke, a to su osiguranje vlasništva, sigurnost ljudi, zaštita vladavine prava, stabilan financijski okvir i rješavanje sporova. Međutim, kod nas nastaju institucije koje ne postižu te efekte.

Koliko su političke stranke odgovorne za to? U Hrvatskoj postoje dva sustava. Jedan koji čine formalne, zakonske i institucionalne kulise. A drugi je pravo upravljanje koje se provodi iza tih kulisa. U Hrvatskoj je danas potpuno očito kako postoje ta dva sustava upravljanja. Umjesto izgradnje institucija, što bi trebao biti jedan od temeljnih elemenata načelnog programa svih političkih stranaka, one rade na suprotnom, na razgradnji. Institucije nastoje podvrgnuti svojoj kontroli. One se doživljavaju kao plijen koji valja podijeliti, a nikako ne bi smjele biti dio političkog plijena. Postaju leno i sinekura za ljude koji ih nisu u stanju voditi. Takav kadar nije odabran prema iskustvu, znanju i sposobnosti, nego zato da se u podjeli plijena zadovolji politički ključ. U razgradnji nekadašnjeg socijalizma jedan od glavnih problema bila je nomenklatura i taj problem pojavljuje se ponovno, u pomalo drukčijem obliku. Političke stranke svoje ljude s lista postavljaju na bilo koju poziciju koja tim ljudima odgovara umjesto da biraju ljude koji su odgovarajući za instituciju.