Home / Biznis i politika / Program konvergencije Vlada ne temelji na realnom scenariju

Program konvergencije Vlada ne temelji na realnom scenariju

Vlada zanemaruje posljedice Agrokora na BDP, napuhava pad nezaposlenosti, paušalno procjenjuje udio rada u dohotku. Za to vrijeme ekonomski ‘plaćeni ubojice’ u medijima pumpaju optimizam bez pokrića. Ova rečenica koja je obično rezervirana za subotnje večeri i filmove prošli je tjedan lansirana i u Hrvatskom saboru. Ovdje, međutim, nije riječ o politici, nego o ekonomiji. Gotovo je nemoguće otvoriti novine ili televiziju ili se prošetati ulicom, a ne naići na naše sugrađane koji ohrabreno glasno u gradu govore: BDP raste, nezaposlenost pada, zaposlenost raste. U isto je vrijeme obiteljskog nasilja sve više i crne su kronike pune svakodnevnih nesretnih događaja. No ekonomske vijesti kao da imaju prioritet. Međutim, istina je ipak drukčija.

Od 1990. do danas ekonomski plaćeni ubojice zaposleni u dijelu hrvatskih medija dežuraju kako bi statističke podatke pretvorili u bespogovornu istinu, a svakoga tko se ne slaže s njihovim (ne)argumentiranim stajalištima ortodoksne ekonomije proganjali 24/7. Odlučan su primjer zadnji podaci o rastu BDP-a i padu nezaposlenosti. Zadnji su makroekonomski podaci pozitivni, što svakako ohrabruje. Međutim, hrvatsko gospodarstvo najgore je prošlo u krizi i najsporije se oporavlja od nje; prema BDP-u tek smo lani dostigli 2010. i počeli se oporavljati. U tih šest godina ostale zemlje oporavile su se znatno brže i snažno grabe naprijed – Poljska, Rumunjska, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Češka pobjegle su Hrvatskoj koja stagnira za 10 do 20 posto rasta BDP-a.

Primjerice, stopa nezaposlenosti u Mađarskoj četiri je posto, ali to ćemo rijetko pročitati u našim medijima. Hrvatsko gospodarstvo raste, ali ni približno toliko snažno kao što se prikazuje. Upravo je to glavni razlog zbog kojega se u Hrvatskoj vjerojatno nikad neće formirati tijelo poput ekonomskog savjeta ili ekonomska politika voditi na temelju makroekonomskih modela.

Naime, u ekonomskom savjetu ne bi bilo mjesta za ekonomski plaćene ubojice, što znači da bi ostali bez posla. Još je jedan svjetli primjer koji je prošao ispod radara bilo prošlotjedno prihvaćanje Programa konvergencije. O tom dokumentu nije održana ozbiljnija javna rasprava, a osnova je za vođenje ekonomske politike u Hrvatskoj do 2020. Takvo što promaknulo je mnogima, ekonomski plaćeni ubojice ni u tome ne vide ništa sporno iako i površna analiza pokazuje koji se pristup primjenjuje u izradi ključnih ekonomskih dokumenata.

U Program ‘zbog nedostatka mnogo potrebnih informacija za precizniju analizu’ nisu uključeni negativni rizici koji proizlaze iz financijskih problema Agrokor koncerna. U isto vrijeme HNB ocjenjuje da će Agrokorov negativni utjecaj na rast BDP-a biti između 0,3 i 0,4 posto, ‘ovisno o tome kako će se provoditi restrukturiranje’. Vlada to ne uzima u obzir. Što to znači? Prihvaćeni Program konvergencije nije utemeljen na realnom scenariju i sljedeće godine morat će se mijenjati, što će utjecati na makroekonomska kretanja.

Kumulativni rast BDP-a koji se očekuje od 2016. do 2020. iznosi 14 posto, a u istom razdoblju pad nezaposlenosti od 4,3 postotne jedinice. Prihvatimo li teorijske vrijednosti Okunova zakona, proizlazi da za Hrvatsku vrijedi jednak (čak i veći) odnos između BDP-a i nezaposlenosti od 0,325 : 1, što znači da bi rast BDP-a u Hrvatskoj od jedan posto izazvao pad nezaposlenosti za 0,325 postotnih jedinica. U tablicama u Programu sve je to dobro izračunano osim jedne sitnice: Okunov zakon za Hrvatsku ne vrijedi u jednakom omjeru kao u SAD-u i Okunov koeficijent za Hrvatsku mnogo je manji, ispod 0,2, za razliku od 0,3, koliko je utvrđeno u originalnom radu A. Okuna u SAD-u. Znači, netočna je matematika između stopa rasta BDP-a i stopa nezaposlenosti u Vladinu programu, odnosno posljedica rasta BDP-a od 14 posto bit će pad nezaposlenosti za oko 2,8 postotnih jedinica, a ne za istaknutih 4,3 posto.

Još jedna sitnica iz Programa: rast potencijalnog BDP-a, izračun Ministarstva financija primjenom metodologije proizvodne funkcije Europske komisije. U radu se pretpostavlja da je udio rada u dohotku 0,63, a prema zadnjim je podacima u Hrvatskoj udio rada u dohotku između 0,55 i 0,60, no tko to čita ili provjerava. Dakle, ekonomski savjet i makroekonomski modeli, molim vas, ‘show me the money/numbers’. Ah, da, ispričavam se, zaboravio sam da ekonomski savjet i makroekonomski modeli ne stanju (i vrlo vjerojatno nikada neće stanovati) u Hrvatskoj.