Home / Biznis i politika / Prisila, ali i povjerenje

Prisila, ali i povjerenje

Kad se makne jalovina ispraznosti povezana s reformom institucija, spoznaje se da većina afera koje završe na naslovnicama dnevnih novina proizlazi upravo iz nedostatka kvalitetnih institucija.

Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura poništilo je odluku Skupštine Splitsko-dalmatinske županije o koncesiji za plažu Zlatni rat u Bolu na Braču. Stručnjaci Ekonomskog instituta, Zagreb, zaključili su u posebnoj studiji da ugradnja razdjelnika topline u višestambenim zgradama u Hrvatskoj, općenito gledajući, nije ekonomski isplativa. A jedan saborski zastupnik ispričao se da ne može doći na skup jer prema novim pravilima – mora sjediti u saborskoj klupi.

Naizgled nema zajedničkog nazivnika tim trima informacijama. Ipak, mogu se povezati. U pozadini svega jest problem kvalitete institucija u ovoj zemlji.

Moram priznati da već godinama ne posvećujem preveliku pozornost tekstovima ili TV priložima u kojima se govori o ‘izgradnji institucija’ ili ‘jačanju kapaciteta institucija’. Jedan od razloga jest što su ti pojmovi kompromitirani poštalicom zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića ‘neka institucije rade svoj posao’. Lako je tu poštalicu shvatiti kao obezvjeđivanje institucija koje bi trebale raditi neki važan posao. Drugi je razlog što, kad ugužate pojmove ‘izgradnja institucija’ ili ‘jačanje kapaciteta institucija’, iskoče stotine i stotine naslova iz kojih je vidljivo da netko na seminarima ili natječajima EU mažnjava lovu za programe koji su krajnje nerazumljivi i, prema svemu sudeći, neće poboljšati kvalitetu i jedne institucije.

Ali kad se makne jalovina ispraznosti povezana s reformom institucija, spoznaje se da većina afera koje završe na naslovnicama dnevnih novina proizlazi upravo iz nedostatka kvalitetnih institucija. Definicija pojma ‘institucije’ otkriva da one imaju moć prisile nad pojedincima, da im nameću određena pravila ponašanja, a za kršenje tih pravila izriču sankcije i kazne.

Posebno je dojmljiv dio koji kaže da ‘institucije svoju moć ne zasnivaju samo na prisili, već se njihov dugoročni opstanak temelji na povjerenju članova društva u valjanost njihovih normi i opravdanost sankcija. Institucije, dakle, posjeduju legitimnost kojom nastupaju kao moralni autoritet, zbog kojega se pojedinci redovito dobrovoljno podvrgavaju njihovim pravilima i zahtjevima’.

E, sad, bilo bi zanimljivo vidjeti koje institucije u Hrvatskoj mogu biti moralni autoritet. U slučaju po mnogočemu sumnjivog odabira koncesionara za Zlatni rat u pitanje je došla institucija Splitsko-dalmatinske županije. A institucija župana u liku HDZ-ova Zlatka Ževrnje već je politički stradala.

Ali jesu li te dvije institucije same krive za aferu? U Zakonu o koncesijama zaista nijedne osigurača da tvrtka bez prometa i zapošlenih dobije posao vrijedan stotine milijuna kuna. Što se radilo u instituciji ministarstva koje je pisalo Nacrta zakona o koncesijama? Što je s institucijom Vlade koja je prihvatila Nacrta i kao prijedlog prosljedila ga u Sabor? Što je s institucijom mjerodavnoga saborskog odbora? Sabornici tvrde da nisu na plenarnom zasjedanju jer naporno rade po odborima. Zar nitko nije vidio rupu u zakonskom prijedlogu? I, na kraju, što je s institucijom Sabora koji je izglasao sporni Zakon o koncesijama?

Tu dolazimo do situacije s početka kolumne. Izgubljeno povjerenje u Sabor obični ljudi vizualiziraju putem prazne saborske dvorane. Pa sad vodstvo Sabora misli da će ojačati instituciju tako što će zastupnici, pod prijetnjom gubitka 150 kuna na dan, ubuduće pred TV kamerama glumiti gljive u klupama. I, na kraju, priča o razdjelnicima topline. Kakva je to institucija ministarstva u kojemu se pripremi odluka da se ide u ugradnju skupe opreme stranih proizvođača a da se nije napravila studija korisnosti? I opet, tu su institucije Vlade, saborskih odbora, Sabora…

Čini se da ipak treba prihvatiti rasprave o jačanju institucija. Moram priznati da sam počeo pomnije čitati radove profesora Josipa Kregara, koji se kvalitetom institucija bavi već godinama. Zanimljiva je njegova teza da su u ovih četvrt stoljeća tranzicije u većini slučajeva izgrađene fasade institucija. A iza kulisa nema prave kuće.

Često se u nekomu drugom dijelu grada punom kulisa nalaze ‘institucije’ interesnih skupina kojima formalne institucije demokratskog i tržišnog društva služe samo kao kanal za ozakonjivanje parcijalnih interesa. A korupcija u kombinaciji s birokratizmom jest supervodič. Nema druge nego ozbiljnije se posvetiti ‘izgradnji i jačanju kapaciteta institucija’. Jer, inače, kako kaže definicija, u pitanje dolazi dugoročni opstanak institucija.