Nedjeljni francuski predsjednički izbori politički su događaj godine u Europi čija bi sudbina uvelike mogla ovisiti o ishodu tog natjecanja. Četiri glavna kandidata poprilično su izjednačena prema anketama, a nedjelja će pokazati što će reći neodlučni. Poslovni svijet pak nada se pobjedi umjerenih kandidata.
S približavanjem francuskih predsjedničkih izbora u nedjelju utrka postaje sve neizvjesnija. Iako se još neki dan sve činilo jasnim, da će se u drugom, odlučujućem krugu naći kandidat pli-vajućih uvjerenja Emmanuel Macron i predstavnica radikalne desnica Marine Le Pen, stvari su se zakomplicirale, ponajprije zbog visokoga postotka neodlučnih birača koji se njišu od dana do dana (otprilike trećina njih još ne zna što bi). Prvotne projekcije javnog mnijenja sugerirale su da će nezavisni kandidat Macron, kombinacija umjereno lijevog i umjereno tržišnoga, na kraju isplivati kao pobjednik nakon što u drugome krugu uvjerljivo porazi Le Pen.
Međutim, s primicanjem prvoga kruga četvero kandidata sad vodi više-manje mrtvu utrku koja može završiti bilo kako i više nije u domeni u posljednje vrijeme nepouzdanih istraživanja. Relativno je sigurno jedino to da će konačna odluka pasti u drugom krugu, 7. svibnja. Prema posljednjim anketama, rubni kandidat radikalne ljevice Jean-Luc Mélenchon naglo je skočio na 19 posto potpore i sada je neznatno iza vodećega dvojca (Le Pen 23 posto, Macron 22,5), a rame uz rame s Françoisom Fillonom, kandidatom konzervativaca.
Izbori su politički događaj godine u Europi čija bi sudbina uvelike mogla ovisiti o ishodu tog natjecanja. U tom su smislu kandidati pravilno podijeljeni: Le Pen i Mélenchon neskriveni su protivnici Europske unije koji u mnogočemu dijele gledišta, a drugo dvoje ne dovodi u pitanje opstojnost europskog projekta.
Pobjeda Le Pen gotovo bi sigurno značila istupanje iz eurozone, što bi dovelo u pitanje smisao njezina postojanja, a izgledi za ostatak u Uniji samo su malo veći. Nije teško pretpostaviti da bi šefica Nacionalne fronte nakon eurozone na nišan uzela i članstvo u Uniji. Mélenchon nije daleko od nje, što ne začuđuje ima li se na umu da se oboje zapravo udvaraju gotovo identičnomu biračkom tijelu. Posljednjih desetak godina ekonomsko osipanje, posebice u Europi, političke odnose uvelike je vratilo unatrag stvorivši ponovno mnogo obespravljenih, pa i obezglavljenih ljudi koji se ne snalaze u ritmu globalizacije i traže sidro staroga kova. Kako god gledano, iz radikalno lijeve ili radikalno desne perspektive, teme su često identične.
Europska unija odavno je projekt namijenjen guranju manjinskog interesa kapitala (slobodna trgovina jedan je od ključnih instrumenata toga), financijski sektor vlada je iza vlade, a ‘mali ljudi’ ostali su potpuno nezaštićeni od te mašine, slijed je koji iskorištava oboje kandidata uz neznatne varijacije, s tim da predstavnica radikalne desnica ima blagu prednost zahvaljujući posebnom adutu, imigraciji. Dok su drugi krivci za stanje donekle apstraktni pojmovi, migranti su mnogo opipljiviji i upiranje prstom u njih već neko vrijeme sjajno odjekuje francuskom javnošću. Sad već uobičajenom logikom koja je najsnažniji moment doživjela na američkim predsjedničkim izborima, što su žešći napadi centrističkih kandidata na radikale, to je snažnije uvjerenje njihovih glasača.