U 90-ima smo se bavili tehnologijom proizvodnje mikročipova kako bi informacija postala dostupna cijelom svijetu i bila što jeftinija dok ne postane besplatan. Time se danas ljudi zahvaljujući današnjoj tehnologiji koriste bez razmišljanja, svima je dostupno i normalno. Ako netko želi provjeriti neki podatak, pogleda na Googleu i ne razmišlja zašto je i kako ta usluga besplatna. Cilj da informacija bude besplatna u IT industriji već je uvelike postignut. Naravno, i dalje se gleda da bude savršena i brža, ali temeljni je cilj dostignut. Na tržištu energije još smo zaostali u tom smislu. Kad bismo razmišljali je li moguće poistovjetiti cijenu megabajta s cijenom megavata, vidjeli bi se velika razlika, ali mogućnosti tehnologije približavaju se mogućnosti besplatne energije zbog upotrebe Sunčeve energije. Zašto još nemamo besplatnu, odnosno pod prihvatljivim uvjetima dostupnu energiju? To je drugi par rukava. Misija tvrtke Sunčeko jest upravo to da energija bude dostupna svim ljudima i da cijena kilovata teži prema nuli.
-
Gdje je onda prostor za zarađu? Golem je. Zamislite samo kako bi dostupna energija mogla utjecati na cijenu transporta, proizvodnje hrane. Dakle, cijena kilovata koji teži prema nuli posve mijenja sliku svijeta.
-
U kojoj je fazi vaša ideja da u Hrvatskoj otvorite proizvodnju solarnih aplikacija s tvrtkom Sunčeko? Upravo razmatramo uvjete i moguće lokacije za proizvodni pogon. Očekujem da će se ove godine raščistiti sve dvojbe u vezi s tim. Tražimo lokacije na sisačkom području. Prostori stare željezare ugodni su za rad, ondje već radi ispostava Applied Ceramicsa, kadar je odlično obrađivan. Ondašnji nas uvjeti zadovoljavaju.
-
Koliki je obujam ulaganja? Još se ne bih izjasnio o tome, dosta ovisi o tome koju ćemo lokaciju odabrati i koju ćemo liniju proizvodnje postaviti. Kao i u AC-u trudim se da se organski rasti, odnosno jednostavno početi s jednom linijom proizvodnje pa s razvojem dodavati nove, prema tržišnim zahtjevima. S promjenama tehnologije lako se nosimo jer naša tvrtka u Silicijskoj dolini sudjeluje u unapređivanju tehnologije, među prvima imamo priliku vidjeti koje tehnologije dolaze i jasno nam je kakvi su trendovi. U Silicijskoj dolini treća je zgrada od nas Solar City, a četvrta Tesla Motors. Kad se događaju velike promjene u tehnologiji, oni traže našu pomoć u izradi proizvodnih alata.
-
Što Hrvatska može naučiti od Amerike? Sve što se odnosi na poduzetništvo, tržište nekretnina, politiku, tehnologiju… kao i to kako Hrvat postaje prvak u američkom nogometu poput Billa Belichicka.
-
Kakve su poslovne razlike između Silicijske doline i Hrvatske? Razlika je, naravno, velika. Primjerice, da registrirate tvrtku, treba vam dvanaest dolara i posjet gradskom poglavarstvu, još trebate provjeriti je li se netko koristio željenim nazivom u Kaliforniji. S potvrdom otvorite poslovni račun – i to je to za otvorenje posla. Međutim, pravi napor treba uložiti da biste izronili iz mase tvrtki u Kaliforniji i postali subjekt koji nešto znači na tržištu, netko komu se vjeruje.
-
Kako ste uspjeli doći do tog položaja u Americi? Otišao sam 1985., s 28 godina, i počeo raditi u tvrtki koja se bavila proizvodnjom kvarcnih dijelova za poluvodičku industriju. Vlasnici su bili dvojica naših ljudi iz Zagreba i Daruvara, s njima sam radio dvanaest godina. Kad smo se uključili u nove tehnologije, prestali smo ovisiti o ciklusa i stalno smo rasli. Naši su kupci zatim postavili zahtjev za druge vrste materijala, uključujući aluminijski oksid, keramiku, silicij, safir i druge te smo gledali kako pokriti te potrebe. Kako se potražnja povećavala, zajedno smo otvorili novu tvrtku – Applied Ceramics. Poslije su moji partneri, koji su bili stariji od mene, otišli u mirovinu i ostavili me da se sâm bakćem s budućim izazovima. To je bilo 1994.
-
Kako je tekao razvojni put vašeg biznisa u Americi? Naš biznis od početka je koncipiran na tome da se potrebe, pa tako i proizvodi, usluge i cijene, stalno mijenjaju. Ako se i vaš biznis mijenja jednakim ritmom, onda je to tango.
-
Kad ste se vraćali posljednjih desetak godina, kako ste doživljavali Sisak i Hrvatsku? Sisak mi je i dalje vrlo lijep i ugodan grad za život. Ne nedostaju mi industrijski mastodonti. Problem je što te velike stare dinosaure nisu zamijenile mlade tvrtke koje se bave budućim tehnologijama. To je i jedan od razloga zbog kojih smo pokrenuli Poduzetnički inkubator Sisak – PISAK. Simpatično mi je uvijek kako se ljudi čude da je Sisak lijep i zelen grad na tri rijeke i zašto novine stalno pišu o ekološkim bombama.
-
Kako ste se odlučili na ulaganje u Hrvatsku? Početkom ovog tisućljeća trend u Silicijskoj dolini bio je da se tvrtke globaliziraju i osnivaju prekomorske proizvode, uglavnom u Azijama, tigrovima, dakle Tajvanu, Južnoj Koreji, Maleziji, Singapuru i Kini. Mi smo bili inovativni pa smo se odlučili za Hrvatsku ne samo iz emotivnih razloga nego i iz poslovnih: transfer tehnologije dugogodišnji je posao koji zahtijeva moj angažman, a privlačnije mi je bilo prenositi poslove u Hrvatsku, u kojoj su obitelj i prijatelji, negoli u neku azijsku zemlju.
-
Imali ste i teško razdoblje tijekom globalne krize, ali ipak niste zatvorili tvrtku. Možete li objasniti zašto ste i kako donijeli tu odluku? Da, 2008. i 2009. mnoge su tvrtke zatvorile vrata zbog tzv. svjetske bankarske krize. Najprije su se zatvarala tzv. strana ulaganja jer se većina ulagača povlačila kući. Ja nisam imao taj luksuz jer je meni kuća i u Silicijskoj dolini i u Hrvatskoj, zato je valjalo izdržati…
