-
Došao sam baš u vrijeme kad bi se trebali zaključiti ugovori s drvoprerađivačima. U suradnji s Ministarstvom poljoprivrede radimo na pravednijoj dodjeli prava na kupnju drvene sirovine. Zatekli smo ne baš dobro stanje. Drvena sirovina cjenovno je podcijenjena u odnosu na okružje i EU od 30 do 70 posto, ovisno o sortimentima. Zbog toga to hrvatsko zlato postaje lakom metom stranoga kapitala pa razvijamo uglavnom primarnu preradu, pilane, koje samo prepile sirovinu i naprave poluproizvod, dasku ili čak ni to, nego trupac izvoze iz Hrvatske ostvarujući brzu zaradu bez mnogo rizika. Sve to ide na račun tvrtki koje su razvile finalnu proizvodnju. Osim toga, otprilike pola posjećene drvene mase, tj. 2,6 milijuna kubika, odlazi nam kao ogrjevno drvo, također po niskoj cijeni. I to je meta stranih drvoprerađivača.
-
Sigurno ih je pola, a o imenima za sada ne bih jer još šaljemo kontrole na teren. Krivotvorenje otkriva tročlana komisija u kojoj su jedan član iz HŠ-a, Ministarstva poljoprivrede i HGK-ova Udruženja drvoprerađivača. Komisija ih obilazi, analizira i gleda dokle finaliziraju proizvod. Ovih ćemo dana pravo na tu kupnju učiniti pravednijim.
-
Pravednije pravo na kupnju radi razvoja finalnih proizvoda da se ta sirovina što više preradi u Hrvatskoj.
-
To se zagovaralo, no ispalo je da se finalisti pretvorili u najveće izvoznike poluproizvoda.
-
Tročlana mješovita komisija formirana je u srpnju 2016., a mi smo imali i svoje kontrole. Da, kontroliralo se, reagiralo i umanjivalo i prije.
-
Da, do restrukturiranja prodaje do 1. listopada. Kako će biti nakon toga, vidjet ćemo, odnosno nisam siguran moramo li baš mi kontrolirati kupca što radi i je li to posao HŠ-a.
-
Pojednostavniti prodaju sirovine da bude transparentna i pravednija. U timskom radu s Ministarstvom.
-
Teško mi je o tome govoriti. Ja imam viziju kako bi trebalo gospodariti i kako bi tvrtka trebala izgledati i taj posao radim kao da ću ga raditi i nakon kolovoza. Podcijevi su restrukturiranje prodaje, sistematizacija, kvaliteta radova i informatizacija, u čemu smo vrlo slabi. Još ima prostora i za racionalizaciju, ali i za novi pravilnik o plaćama kojim ćemo motivirati ljude. Sada su plaće nepravedne, čista uravnotežena.
-
Prema mojim saznanjima, uskoro će biti izabran i treći.
-
Ne bih govorio o tome.
-
Tvrdim da imamo bolji tim nego što je imao moj prethodnik. U tijeku je javni natječaj za direktore sektora. Kad je riječ o šefovima uprava, nema potrebe sve ih mijenjati. Moramo više poraditi na suradnji, a ne voditi tvrtku autokratski. Odlično surađujemo sa Šumarskim fakultetom i Šumarskim institutom i cilj nam je tu suradnju samo još ojačavati.
-
U ovoj će godini ostati ista, dakle sljedeće godine. Pravi drvoprerađivači sami kažu da je cijena sirovine niska i da ima prostora za povećanje. Onim finalistima koji su dio sirovine prodavali korigirat ćemo je na onoliko koliko im treba za finalni proizvod. Ali nekako mi je neprijatno da moramo kopati po tuđem dvorištu.
-
To svetogrdje nećemo činiti, preraspodijelit ćemo drugom finalistu višak sirovine od finalista koji ju je prodavao. Cilj je da finalisti dobiju onoliko sirovine koliko im treba, a da ne povećavamo sjeću. Ako povećaju proizvodnju, za njih će se morati naći i na račun pilana.
POVISIT ĆEMO CIJENU DRVA, POGOTOVO ZA PILANE KOJE IZVOZE TRUPCE I DASKE
Za sada ne, ali ako ih ima previše na nekom području, neke će se morati zatvoriti. Jedan od ciljeva jest da ti mali rade za velike domaće prerada i u tom bi slučaju i oni dobili popuste na cijenu sirovine. Pitao sam ih je li to moguće, rekli su da jest, ali ipak teško jer dođe stranac trgovac i ponudi im višu cijenu. Pozivam pilane da se uklope u tu cijenu.
Vjerujte mi, pravim finalistima, namještajcima, drvna sirovina u njihovu inputu sudjeluje s 15 posto. Eventualno povećanje ne utječe toliko na troškove proizvodnje za razliku od primaraca, koji samo pile i izvoze. Drugo, smanjili bismo golem pritisak primarnih drvoprerađivača, a preko njih i stranih tvrtki, pogotovo na hrast. Treće, žalosno je da se posljednjih godina uloga HŠ-a svodi na raspoljelju prava na kupnju hrastovih trupaca. Osnovna su misija i cilj HŠ-a što bolje gospodarenje prema načelima održivog razvoja. To znači da šuma na srednji i dulji rok mora biti vrjednija nego što je danas.
Prirast koji na godinu iznosi 7,5 milijuna kubika ne treba sjećati potpuno, nego 6,5 milijuna kubika. U skladu sa Zakonom o šumama, sjeće se od 70 do 80 posto pri-rasta. Znači, šuma postaje vrjednija, ima više kubika, a šumarstvo je jedna od rijetkih struka koje znaju balansirati između ekologije i zaštite prirode te tako potrebna gospodarskog rasta. Uostalom, uspoređite privatne šume koje se sijeku bez ikakve kontrole. Mi, nažalost, nismo zaduženi za njihovu kontrolu. No moramo ostvariti i profit koji mora biti u funkciji svih tih ciljeva; on je nusproizvod, a ne glavni cilj. U suprotnome bi država, kupci, dobavljači, zaposleni bili zakinuti.
Moj prethodnik, valja reći, mnoge je stvari racionalizirao, smanjio komociju u upotrebi službenih automobila, broj zaposlenih, troškove reprezentacije… jer je zaista vladala rastrošnost. Ali kad je riječ o ciljevima gospodarenja, stvari su bile loše postavljene. Posljednjih godina likvidnost i solventnost bile su visoke, ali pala je kvaliteta radova. Oispala se radna snaga jer je politika Pavelićeva uprave bila da se ljudi zapošljavaju na određeno, na kratki rok od mjesec do tri mjeseca, što radnici nisu mogli podnijeti pa su otišli truhom za kruhom. Dio sjeće i izvlačenja drvnih sortimenata prepustili su kupcima, no i kod njih se dogodilo isto. U jednom smo trenutku počeli kasniti s isporukom jer, primjerice, Uprava Šuma Senj raspisuje natječaj za dvadeset sjekača, a jave im se dva; u Lici je bila slična situacija.
Cilj je bio povećati tvrtkinu dobit, no tjerali smo drvoprerađivače u djelatnost koja im je strana, nisu se snašli, morali su sklapati ugovore s izvođačima i moram reći da imamo jake indicije da su se tu pojavile i zloporabe.
Zbog nedovoljne kontrole sumnjamo da je bilo malverzacija. U svakom slučaju, taj model nije bio dobar – imali smo slabiju kvalitetu, manje se pazilo na šume, ceste su se više oštećivale…
