Home / Mediji i publikacije / Najbolji svjetski pametnjakovići paze na sigurnost

Najbolji svjetski pametnjakovići paze na sigurnost

O drživim pametnim gradovima inovacije najviše mogu pomoći u jednostavnijem i djelotvornijem upravljanju po mjeri građana i prirode te, na kraju, uštede novac. Gradovi diljem svijeta traže tvrtke koje bi im to osigurale, piše na stranicama Silicon UK-a, koji donosi vijesti iz tehnološkog svijeta. Tehnološki pristup razvoju grada može biti uspješan, ali mora odgovarati posebnim zahtjevima, pri čemu se posebna pozornost mora dati sigurnosti, upozorava preko portala Silicon UK-a Caroline Gorski, voditeljica odjela za internet stvari u Digital Catapultu. Prema njezinom mišljenju, osim što upotreba tehnologije može potaknuti poslovne inovacije, tehnologija mora riješiti i najveće gradske izazove: onečišćenje zraka, prometne gužve i upravljanje energijom. Komunikacijske mreže zato moraju biti sigurne, a u nastajanju pametnih gradova veliku ulogu će, smatra Gorski, imati LPWAN (Low-Power Wide-Area Network) – bežično povezivanje na velikoj udaljenosti brojnih uređaja male podatkovne propusnosti i potrošnje energije.

Za razvoj pametnih gradova u idućih će nekoliko godina biti iznimno važne i nove mrežne tehnologije poput 5G. Naime, postojeća 4G tehnologija ne može podržati samoupravljajuća vozila, internet stvari i bespilotne letjelice. 5G mreža ima veći kapacitet, povrzojnost, pouzdanost te kraće vrijeme čekanja, pa je Intel već pokrenuo suradnju s vodećim svjetskim telekomunikacijskim i automobilskim tvrtkama kako bi iznjedrili prototip integriranih 5G rješenja. IDC Community, pak, na svojim internetskim stranicama tvrdi da do ove godine 75 posto gradova neće uspjeti potpuno iskoristiti sve digitalne i podatkovne mogućnosti, a 20 posto njih počet će ulagati u pametne prometne inicijative i tehnologije. Predviđa da će do iduće godine 20 posto javnih agencija početi ispitivati kognitivno računarstvo kako bi poboljšale usluge te da će do 2019. jače biti digitalizirane one zemlje koje imaju više od 50 posto visokorazvijenih gradova. Do tada bi, očekuju u IDC Communityju, i rasvjeta trebala postati središnja gradska platforma za internet stvari te bi se 30 posto stanovnika gradova koristilo robotima ili pametnim strojevima u prijevozu.

Neki od najboljih svjetskih primjera pametnih gradova su Beč, Chicago, Singapur, Barcelona, London, San Francisco, Oslo, New York, Rio de Janeiro i Cape Town. Beč se često nalazi na raznim popisima najboljih pametnih gradova, zaradivši to kao jedan od najzelenijih svjetskih gradova s najboljim standardom u Europi. Bečki domovi i javne zgrade griju se na biomasu, a Chicago je razvio ‘Array of Things’ uz pomoć kojeg prikuplja podatke o stanju u prometu, kakvoći zraka, stanju okoliša, utjecaju klimatskih promjena i mogućim poplavama u gradu. Praćenjem vremenskih uvjeta čišće gradske službe mogu brže ukloniti nakupljanje vode na raskrižjima ili spriječiti nakupljanje vode na cestama.

Agrokor (i većina njegovih dobavljača) u dubokoj je strateškoj krizi koju obilježavaju mnogobrojni manjkovi – manjak kapitala (kako je moguće u tržišnoj ekonomiji poslovati bez kapitala kao jednog od glavnih ekonomskih faktora?!), manjak inovacija i razvoja novih proizvoda, manjak upravljačkih kapaciteta, manjak produktivnosti i konkurentske sposobnosti te manjak strateških vizija koje bi se prostirale izvan granica vrlo uskog domaćeg tržišta, odnosno siromašnih tržišta Jugoistočne Europe.

Svi ti manjkovi obilježavaju i većinu domaćih poduzeća. Uz iznimke nekih sektora (turizam i IT) i nekih poduzeća koje moramo cijeniti, hrvatski su poduzetnici u pravilu nedovoljno konkurentni na europskom tržištu, koje je na njihovu nesreću jedno od najkonkurentnijih, ali i najbožatijih na svijetu. Tu ćemo tvrdnju argumentirati brojkama. Agrokorovih 60.000 zaposlenika ostvaruje oko šest milijardi eura ukupnog prihoda. Portugalska grupacija Jeronimo Martins, koja većinu svog poslovanja ostvaruje u Poljskoj, uz isti broj zaposlenika ostvaruje više od 13 milijardi eura poslovnih prihoda. Sličan deficit učinkovitosti i konkurentske možemo vidjeti na razini hrvatske nacionalne ekonomije. Hrvatski robovi izvoz je 2015. iznosio oko 12 milijardi eura, a izvoz vrlo usporedive Slovačke bio je oko 65 milijardi eura. Dakle, san o ostvarivanju općeg blagostanja na niskoj razini mikro- i makro ekonomskih efikasnosti te neiscrpnog izvoru položajne rente (u turizmu) posljednjeg se petka u ožujku 2017. dokraja rasplinuo.

Unatoč mnogim, doista vrijednim, poduzetničkim postignućima po kojima će Ivica Todorić ostati zabilježen u hrvatskoj ekonomskoj povijesti, stvoren je gospodarski balon s vrlo niskom razinom vlastitoga kapitala i iznimno niskom ukupnom učinkovitošću u usporedbi s međunarodnim konkurentima. Donedavno potpuno zatvoreno domaće tržište, rezervirano za Agrokor i njegove partnerne, zakasnjelo se – ali zbog toga ubrzano – ‘utapa’ u potpuno globalizirana tržišta na kojima stoljuju hiperučinkoviti europski trgovački lanci. Većina poslovanja Agrokor, naime, unatoč pokušajima diverzifikacije ‘uzvodno’ prema poljoprivredi i preradivačkoj industriji, događa se u sektoru maloprodaje. Pod pritiskom takvih procesa, zastarjeli i troškovno intenzivni Agrokorovi poslovni modeli ruše se kao kula od karata. Svjedočimo naglom, nadamo se ne i razarajućem, ispuhivanju tog balona i stvaranju nekog novog (ili nekoliko novih manjih) i dugoročno održivog Agrokor.