Iako nije zakuhala izlazak Ujedinjenoga Kraljevstva iz EU, kandidaturom za nasljednicu Davida Camerona volontirala je za najnezahvalniji zadatak britanske politike od Drugoga svjetskog rata, u kojem ima malo izgleda istinski zasjati. Unija je neprijateljski nastrojena, Škotska opet prijeti odlaskom, status Gibraltara je ugrožen, a i situacija sa Sjevernom Irskom mogla bi se zakomplicirati.
‘Ovo je povijesni trenutak iza kojeg nema povratka’, komentirala je May. Britanski veleposlanik pri EU Tim Barrow predao je predsjedniku Europskog vijeća Donaldu Tusku pismo svoje premijerke baš negdje oko ručka, a on je, valjda između zalogaja, prokomentirao da to sigurno nije sretan dan za njega i EU. ‘Zasad se ništa ne mijenja. Europsko pravo nastavit će se primjenjivati na UK i unutar njega. Već nam nedostajete, hvala i doviđenja’, rekao je Tusk u gotovo engleskoj maniri dvosmislenosti. Iako je tema izlaska iz EU praktički jedina na Otoku od lipnja prošle godine kada je referendum presudio britanskom članstvu, na kontinentu je već neko vrijeme apsolvirana. Dok je Britanija zamatała svoj posebni dar, lideri preostalih 27 članica na proslavi 60. obljetnice raspravljali su o budućnosti Unije bez jedne od svojih najvećih članica. Natrag nema, toliko je sigurno, a kakav će biti odlazak, tek treba vidjeti, premda dosad viđeno ne obećava. Strategija May ekstenzija je uobičajenog britanskog stajališta prema kojem se od EU zahtijeva i očekuje prema vlastitim željama, ali ovaj će put druga strana biti mnogo zatvorenija za ustupke i kompromise jer više ne pregovara zapravo s članicom, nego s trećom stranom koja joj je u mnogo čemu buduća konkurencija. Osim toga, Unija se mora potruditi odlazak prikazati što neattractivevijim, inače će biti suočena s osipanjem i ucjenama, pa je May u nezavidnoj situaciji, to više što je, realno, u lošijem položaju.
Što je EU mogao izgubiti s odlaskom Ujedinjenoga Kraljevstva, odlukom na referendumu je i izgubio i ima malo toga spašavati, a druga će strana tek pokušati izgubiti što manje. I oni rijetki pomirljivi tonovi kakvi su se mogli čuti s europske strane na početku u međuvremenu su utihnuli, umnogome zahvaljujući maksimalističkom stajalištu Britanaca i dojam je da se redovi u EU sve više zbijaju. Kako stvarnost postaje opipljiva, tako postaje jasno da oproštaj neće biti nimalo ugodan, a time ni posao premijerke. Čovjek koji je cijelu stvar zakuhao, njezin prethodnik David Cameron, kladio se na ostatak i nakon neuspjeha odlučio napustiti upravljanje državom i politiku kao takvu. Njegova ministrica unutarnjih poslova tako je preuzela vruć krumpir koji se još jako dugo neće odlaziti, naprotiv, mogao bi postati i vrući.
Jedna od najvećih zapreka iskristalizirala se i prije početka pregovora i sugerira vrlo napetih nekoliko godina u odnosima dviju strana. Britanci su jasno naznačili da ne misle ostati dio zajedničkog tržišta, pravilno ocijenivši da bi im to drastično ograničilo slobodu u pregovorima (EU bi zauzvrat diktirao uvjete zato što je veće i atraktivnije tržište od UK), ali svakako žele imati trgovinski ugovor do kraja procesa. U mnogim europskim prijestolnicama za to ne žele ni čuti i nacrt pregovaračkih stajališta EU to odražava, iako ostavlja mogućnost počinjanja razgovora o trgovinskim odnosima tijekom pregovora o odlasku. No svaki takav ugovor može biti isključivo odvojena tema i zaključen tek nakon izlaska zemlje iz EU. Ako bi početna faza pregovora bila zadovoljavajuća, moglo bi se početi razgovarati i o trgovinskim odnosima, ali bi uvjeti bili jasni – zadržavanje niza elementa članstva tijekom tranzicije, uključujući i Britancima sporne četiri slobode (ljudi, roba, usluge, kapital). Drugi nenadani problemčić jest europsko uvezivanje pregovora o izlasku s bilateralnim dogovorom UK i Španjolske o statusu Gibraltara, što je razbjesnilo političke elite na Otoku. Koliko je Britancima trgovina važna za relativno uspješan odlazak, pokazuje i implicitna prijetnja May da će suradnja s EU u području sigurnosti ovisi o suradnji na trgovinskom ugovoru.
Bez jasno definiranih trgovinskih odnosa, naime, Britanci će jako izgubiti na atraktivnosti svoje ekonomije, a pregovaranje nakon izlaska znači i mnogo lošiju pregovaračku poziciju u kojoj se druge stvari ne mogu kombinirati s trgovinskim pitanjima. Primjerice, suradnju u području kriminala i terorizma s trgovinom, premda ta prijetnja djeluje kao pucanje u vlastitu nogu. Upravo takve uvijene prijetnje koje su se i prije mogle čuti očvrsnule su stajališta na kontinentu (zvučnija je bila da će UK postati porezna oaza ako ne bude zadovoljan dogovorom). Vjerojatno najvažnije pojedinačno mišljenje jest ono u Berlinu, gdje je zabilježena osjetna promjena raspolaženja proteklih mjeseci. Kancelarka Angela Merkel dala je do znanja da će svaki budući odnos biti definiran nakon potpunog razvoda i namirivanja računa (Bruxelles namjerava ispostaviti Londonu računčić na 60 milijardi eura, što ondje smatraju apsurdnim).
