Home / Informacije / Kad tehnologija broji kavena zrnca, zna se tko je na dobitku

Kad tehnologija broji kavena zrnca, zna se tko je na dobitku

U posljednje dvije godine u svijetu je prikupljeno više od 90 posto svih podataka. Uotliko je važnija Megatrendova konferencija na kojoj se prošlog petka raspravljalo o poslovnoj analitici i davanju dodatne vrijednosti tim podacima.

Informatička i konzultantska tvrtka Megatrend poslovna rješenja organizirala je tradicionalni skup o poslovnoj inteligenciji ‘Buđenje poslovnog proljeća’. Na predavanjima su predstavljeni novi alati i funkcionalnosti poslovne analitike. Na njoj je bilo više od sedamdeset sudionika iz 37 tvrtki koji su imali priliku uz umrežavanje s kolegama unaprijediti svoje znanje o područjima kao što su lokacijska inteligencija i skladištenje podataka.

Ivor Mirošević, voditelj Odjela za poslovno izvještavanje APIS IT-a, osvrmuo se na procese i funkcionalnost poslovnog izvještavanja za potrebe javne uprave. Spomenuo je i izazove s kojima se suočavaju u svakodnevnom radu.

– Prikupljanje podataka više nije problem jer pristiju sami od sebe. Prema nekim informacijama, u posljednje dvije godine u svijetu je prikupljeno više 90 posto od svih podataka, što su goleme količine, a mi im u APIS IT-u u suradnji sa svojim korisnicima, tijelima javne uprave, dajemo dodatnu vrijednost – rekao je Mirošević i naglasio da podatke obrađuju nizom preskriptivnih i prediktivnih analiza te iz njih izvlače i izvode korisne informacije i znanje važno za funkcioniranje poslovnih procesa korisnika.

Máté Kiss iz IBM-a predstavio je novosti iz financijskog planiranja i analize te platformu IBM Planning Analytics Express koja, među ostalim, omogućuje izradu ‘what-if’ modela i simulaciju. Predrag Stojić, Megatrendov konzultant za poslovna rješenja, objasnio je značenje lokacijske inteligencije i primjenu geospacialne analize, čiji je jedan od najvećih korisnika državna uprava. – Ovakav je skup važan jer pruža priliku da predstavimo svoja rješenja, ali i da poslušamo druge kako to rade i od njih nešto naučimo – zaključio je Mirošević.

Termoplastom u Svetoj Nedelji počeo je upravljati kao gimnazijalac, danas vodi i kafić i restoran te priprema otvorenje restorana ulične hrane i dviju slastičarnica. I razmišlja o novoj tvrtki za poslovno savjetovanje koja bi povezivala hrvatske proizvođače i inovatore s domaćim i stranim ulagačima.

U životu se okušao u raznim projektima kao što su vođenje marketinga za očevu televizijsku emisiju ‘Ekspertiza’, upravljanje diskoklubom Ritz i prodaja softvera za bankovne i kurirske sustave, ali zahvaljujući djedu, kojega je od malih nogu slijedio po tvorničkoj hali, pod kožu mu se uvukla ljubav prema proizvodnji. Stoga je u trenutku kad je njegov osamdesetogodišnji djed Mato Baričević počeo intenzivno razmišljati o odlasku u mirovinu, a obitelj se nećkala treba li obrt Termoplast u Svetoj Nedelji zatvoriti ili prodati, osamnaestogodišnji Matej izrazio želju da nastavi voditi djedov biznis. Riječ je o maloj tvornici koja proizvodi plastične dijelove poput mlaznica za aparate, crijeva za vatrogasni alat, udarnu dugmad, dijelove za automobilsku industriju te medicinski materijal.

– Svaki sam dan gledao što se događa u tvornici, sve vezano uz nju činilo mi se vrlo bliskim i nisam vidio ništa čudno u tome da je vodim. Unatoč riziku koji je značio taj zalogaj, roditelji su imali povjerenja u mene i pristali na soluciju da ja vodim tvornicu. Preuzeo sam posao misleći da znam sve, ali nisam znao ništa. Bio sam dobro upoznat s industrijskom materijom, mehanikom i osnovama proizvodnje, ali nisam imao iskustva u poslovnom svijetu, sa sastancima i pregovorima. To gore što me čekao zahtjevan zadatak uvjeravanja poslovnih partnera da je mlad čovjek od 18 godina kompetentan voditi posao i održati kvalitetu proizvoda na istoj razini na kojoj je bila dotad – prisjeća se mladi zagrebački biznismen kojem se posebno u sjećanje urezao prvi sastanak s tadašnjim čelnim ljudima tvrtke Pastor Danielom Šternom i Domagojem Miloševićem kojima je u ured, kako kaže, ušetalo dijete u prevelikom odjelu s velikom poslovnim torbom.

Mladost – mudrost. Premještaj iz školskih klupa Privatne umjetničke gimnazije u direktorsku fotelju dogodio se 2007., dok se na tržištu zahukatava kriza. – Kao mladi poduzetnik mnogo sam slušao i čitao o krizama, ali nijednu nisam doživio na svojoj koži, pa sam bio dvostruko oprezniji od onih koji su mislili da znaju što je kriza. Maksimalno sam racionalizirao sve troškove i počeo raditi na tome da se naši proizvodi plasiraju na inozemno tržište. Poslije se pokazalo da je to bila odlična odluka jer je kriza u nekim zemljama prolazila mnogo brže nego kod nas i odande su počele veće narudžbe. Budući da je izvoz financirao moju proizvodnju, mogao sam hrvatskim partnerima dati dulje odgođe plaćanja te očuvati dobre partnerske odnose, ali i opstati – govori direktor Termoplasta koji je uz mnoge poslovne aktivnosti pronašao vremena i za studiranje na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.

No konkurirati na inozemnom tržištu nije lak zadatak, osobito kad konkurencija koja ima mnogo veće, tehnološki naprednije tvornice već dugo opslužuje veliko tržište i nije joj problem ponuditi niže cijene. – Vani sam naučio razmišljati o količini i obujmu proizvodnje te zaradu kalkulirati iz mnogo većeg obujma i s manjom maržom. No za uspješno sudjelovanje na stranom tržištu treba ozbiljan angažman, logistika i priprema. Kad sam shvatio da za to još nisam potpuno spreman, povukao sam se i preko njemačkog posrednika izvozim male serije pojedinih proizvoda. Cilj mi je u idućim godinama plasirati inovativne, finalne i sklopljene proizvode, pa i proširiti proizvodnju izvan okvira špricanje plastike, što će nam povećati izgleda za zaključivanje poslova na stranim tržištima – kaže Baričević Đorđević koji se u osvajanju novih tržišta može osloniti i na Hahn Automation, tvrtku specijaliziranu za automatizaciju proizvodnje i proizvodnih procesa čije se tržište proteže od Kine do SAD-a, a smještena je u Termoplastovu proizvodnom pogonu.

Iako mu izvoz ne pomaže znatno u povećanju prihoda, koji su prošle godine iznosili oko 750.000 kuna, suradnja sa stranim klijentima promijenila je njegov pristup poslovanju. Shvatio je, kaže, da su stabilnost tvrtke, očuvanje poslovnih odnosa, maksimalna optimizacija i usavršavanje proizvodnih procesa važniji od količine i obujma. Stoga se odlučio na ulaganje u tehnološko unaprijedjenje tvornice. Prošle je godine proizvodni pogon potpuno obnovljen, a nova oprema povećava produktivnost te smanjuje potrošnju struje i vode.