Posebno osjetljiva na mišljenje potrošača i tržišne trendove, industrija ambalaže poseže za ekološki održivijim rješenjima smanjujući ugljični otisak. Usput se smanjuju veličine i mase ambalaže te šteti sirovina i energija. Sve to prate velika ulaganja u skupu opremu, stoga prilagodba teče sporo. Može se reći da kaskamo za svjetskim tržištem.
U susret novom dobu vladavine kružne ekonomije klijenti i potrošači ekološki su sve osvješteniji, stoga se pred ambalažere stavlja novi zahtjevi održivosti i inovativnosti pri proizvodnji raznovrsnih pakiranja. Doduše, smanjenje stvaranja otpada i reciklirajućeg procesa već su prije mnogo godina u ambalažnoj industriji prepoznati kao nužnost.
Proizvođači ambalaže odavno su ekološki osvješteni. Zanimljivo je napomenuti i to da je industrija ambalaže među prvima počela upotrebljavati reciklažni papir, posebice proizvođači ambalaže za jaja. Pogledamo li industriju stakla, i ona se može bezbroj puta reciklirati, a tu su i kartoni, metalna te druga ambalaža. Počela se proizvoditi i biorazgradiva plastika, ali još nije zauzela važniju ulogu na tržištu – rekao je Marko Gjeldum, predsjednik Zajednice ambalažera Hrvatske gospodarske komore, istaknuvši da je to jedna od rijetkih industrija koje su gotovo neokrznuto prošle kroz krizno razdoblje, zabilježivši u nekim segmentima čak i rast.
Posebno osjetljiva na mišljenje potrošača i tržišne trendove, industrija ambalaže poseže za ekološki održivijim rješenjima automatizacijom i optimizacijom proizvodnog procesa koje im omogućuju smanjenje ugljičnog otiska.