Home / Biznis i politika / Bernardićeva lokalna reforma školstva

Bernardićeva lokalna reforma školstva

Bruna Esih pravo je osvježenje u utrci za zagrebačku gradonačelniku fotelu. U svakom je slučaju dosad najoriginalnija kandidatkinja. Iako navodno nezavisna, odnosno nestranaka (a u stvari eksponent desne struje HDZ-a), politiziranja je od svih imalo ozbiljnijih konkurenata – i od Bandića i Prgometa, kao i od Mrak Taritaš i Švaljek. Ostali pričaju o rješavanju komunalnih problema, a Esih i ne skriva da je lokalni problemi ne zanimaju, osim preimenvanja Trga maršala Tita. Pa je i njezin nastupni kandidatski intervju u Globusu više politički pamflet protiv Plenkovićeva politike nego program moguće gradonačelnice. Za razliku od uobičajenog razvoja političara od lokalne prema nacionalnoj i eventualno globalnoj sceni, Esih ide obratnim putem. U stvari, zagrebačka epizoda samo je malo skretanje nove zvijezde hrvatske desnice, koja će lokalne izbore iskoristiti za promociju nacionalne platforme koja će kad-tad rezultirati rušenjem Plenkovića ili osnivanjem HDZ-a desnijeg od Plenkovićeva.

Nakon niza bljedunjavih istupa i nespretnih gafova, šef SDP-a Davor Bernardić napokon je napiknuo nešto što bi SDP-u moglo donijeti glasove na lokalnim izborima, a usput je dobrano iživirao konkurente, pogotovu u HDZ-u. Najavio je da će SDP reformirati škole u gradovima u kojima će biti na vlasti, odnosno da će primjenjivati one odredbe zaustavljene Jokićeve reforme koje su u lokalnoj nadležnosti. Dobro, neće moći mijenjati školjske programe, ali moći će bolje opremiti škole, informatizirati ih, uvesti više obrazovne standarde, financirati cjelodnevni boravak, uvesti jednosmjerni rad, više izvannastavnih aktivnosti… Efektniji program koji povezuje nacionalnu strategiju stranke s lokalnim mogućnostima nisam još vidio u ovoj kampaniji. I to mi izgleda kao bolji mamac za birače od preimenvanja jednog trga.

Ne zna se što je za političara lošije – ako je svima dozlogrdio dugogodišnjim iskakanjem iz svake paštete ili ako kao novi igrač pokazuje nevjerojatnost. Ovo drugo događa se Ivici Relkoviću, donedavnom savjetniku potpredsjednika Vlade Kovačića. Napominje da ostavku ne daje zbog nedavnog slučaja kad je najavio ostavku svog ministra Kovačića. Tvrdi da je dao ostavku jer želi pisati nezavisni blog o nezavisnim listama pa da ne bude u sukobu interesa… Dakle, nezavisni mostovac i nezavisni ideolog Mosta i Bože Petrova preko noći će se emancipirati od Mosta i nezavisno pisati o nezavisnim listama. Ma dajte, molim vas!

Tko se kao klinac nije igrao pločicama domina, koje su se mogle upotrijebiti na dva načina – spajanjem onih iste vrijednosti ili uspravnim postavljanjem jedne iza druge pa bi se onda rušenjem jedne srušio cijeli red domina. Od toga je svojedobno nastao i veliki televizijski šou u kojem su se igrači natjecali u rušenju milijuna domina jednim udarcem. O mogućnosti takvog domino-efekta pisali smo prošlog tjedna u tekstu o Agrokoru i njegovim dobavljačima. Propast Agrokora značila bi propast i za neke od partnera koji su previše izloženi. S druge strane, zaustavljanje isporuka većih dobavljača urušilo bi cijeli Konzumov lanac, a blokada računa zbog neisplaćenih dugovanja odvela bi taj koncern prema stečaju. Domino-efekt na sve strane. A u sjeni Agrokora, taj je efekt zahvatio Viadukt. Usred debeloga kašnjenja u gradnji mosta za Čiovo tvrtka je nizom nes(p)retnih poteza ostala bez cash-flowa, nije bilo novca za plaće radnicima i podizvođačima, pa su stali i radovi na Slavonici. Usput je predsjednik Uprave Joško Mikulić u javnom istupu razljučio šefove investitora, Hrvatskih cesta, i ministra prometa, pa je tri dana kasnije podnio ostavku. No Mikulićeva ostavka neće sagraditi ni most za Čiovo, niti će platiti podizvođače i radnike niti će pokrenuti radove na Slavonici. Stoga se Viaduktov domino-efekt može i nastaviti. A kad stampedo krene, teško ga je zaustaviti. Kad se aktiviraju potraživanja bankara, dobavljača, države, drugih vjerovala i zapošlenika, krah je neizbježan. Na domino-efekt posebno su osjetljivi bankari jer nema te banke na svijetu koja bi mogla preživjeti kad bi svi štediše zatražili isplatu kompletog iznosa novca sa svojih računa. Zato smo i mi u Lideru iznimno oprezni kad pišemo o događajima koji bi mogli izazvati rušenje cijele (financijske) konstrukcije pojedine tvrtke ili niza povezanih tvrtki. Pa i pod cijenu da nam izmakne moguća ekskluziva.

TURISTI NE SMIJU OSJETITI S KOJIM SE TEŠKOĆAMA BORE HRVATSKI UGOSTITELJI. NI POVEĆANJE POREZA, NEDOSTATAK LJUDI NI OSTALI PROBLEMI NE SMIJU UTJEČATI NA KVALITETU USLUGE JER KONKURENCIJA ZNA UGODITI GOSTU GLADNOM, ŽEDNOM I ŽELJNOM NOVIH ISKUSTAVA.