Priska Thuring, GLAVNA KUHARICA RESTORANA DUBRAVKIN PUT

Analitičari procjenjuju da Rusija nema snage za političku platformu šefa diplomacije Lavrova i da je više riječ o blefu i zastrašivanju. Ali kad je omča oko vrata, i mala snaga može biti fatalna.

Dva dana prije velikoga rimskog obilježavanja šezdesete obljetnice osnivanja Zajednice za ugled i čelik, preteče današnje Europske unije, ruski šef diplomacije Sergej Lavrov u Moskvi je održao predavanje polaznicima Vojne akademije Glavnog stožera ruske vojske. Za razliku od nužno mlake, višezačne i kompromisne Rimsko deklaracije, slovo Sergeja Lavrova jasno je, nedvosmislena, neki bi rekli i upozoravajuća, poruka o ruskoj vanjskoj politici, njezinim željama i namjerama. Upravo onakva kakva se očekuje od jednog od najboljih ruskih diplomata, podrijetlom iz stare sovjetske škole, Putinova suradnika i ministra vanjskih poslova. Zato njegove političke poruke valja pomno čitati.

‘Ruska krv na Balkanu’ Pozivajući se na razdoblje Petra Velikog, koji je ustoličio carsku Rusiju kao svjetsku silu, ministar Lavrov poručuje da je i današnja Rusija svjetska sila koja želi sudjelovati u rješavanju svih velikih svjetskih problema i kriza, proziva Zapad za pokušaj istiskivanja Rusije iz njezinih prijašnjih zona utjecaja optužujući ga kako državama iz ‘postsovjetske zone’ i Balkana nameće logiku ‘ili s nama ili protiv nas’.

Nama je, dakako, najzanimljivije što je ministar Lavrov poručio o ruskoj politici na Balkanu. Za početak, upozorio je Zapad da slabo poznaje povijest, podsjetivši da „mora znati koliko je ruske krv prolivena na Balkanu“. Aluzija se jamačno odnosi na operacije Crvene armije 1944. – 1945., što i među velikim dijelom stanovnika Balkanskoga poluotoka izaziva krvave asocijacije i sjećanja na boljševičku diktaturu. Za Lavrova je to temelj za traženje povratka ruske uloge na Balkanu na tragu stare podjele ‘fifty-fifty’. No krenimo redom, državu po državu…

Kad je o Makedoniji riječ, optužuje Zapad za izazivanje razdora obećanjem državotvornih prava albanskoj manjini. I upozorava da će u tom slučaju tražiti jednaka prava za rusku manjinu u pribaltskim zemljama. Čitaj: da će destabilizirati Baltik.

Srbija je, dakako, najpouzdanija partnerica Ruske Federacije, odnosi s njom ‘bolji su nego ikada dosad’ u ekonomskoj, sigurnosnoj i svakoj drugoj suradnji. Kao primjer sjajne ‘humanitarne suradnje’ ističe veliki ruski centar za navodno humanitarne operacije u Nišu koji zapadni saveznici smatraju centrom za vođenje ruskih specijalnih ratova na Balkanu. Lavrov se ljuti na Zapad što pritišće Srbiju sprečavajući da taj ‘humanitarni’ centar postane regionalni. Kosovo kao država ne postoji u optici šefa ruske diplomacije.

No zato je crnogorsko državno vodstvo dobilo poruku upozorenja. Prigovara mu da je odlučilo žrtvovati stare dobre odnose s Rusijom zbog ‘nekih novih, euroatlantskih težnji’ i priživa zabrinjavajući rasplet riječima: ‘Siguran sam da će sve to proći i da ćemo se vratiti u vremena kad će, kako što je pisao Vladimir Visocki, Crna Gora opet živjeti i u crnogorskim srcima, a ne samo u našima.’ Manje pjesnički rečeno, to je, zapravo, optužba crnogorskog političkog vodstva za izdaju, a ima li se na umu da su ruske službe jesenjas ogranizirale neuspjeli atentat na Milu Dukanovića ne bi li stvorile kaos i spriječile ulazak Crne Gore u NATO, to se pozivanje na Visockoga može shvatiti i kao prijetnja.

Kad je o BiH riječ, Lavrov optužuje Zapad i izruguje mu se, osobito Europskoj uniji i njezinu visokom predstavniku, atavističkom ‘stričeku’ s diktatorskim ovlastima koji je izgubio osjećaj za realnost. Podseća na to da je i Rusija sudionica Vijeća za provedbu Daytonskog sporazuma, upozorava na ugrožavanje njegovih postavki na štetu Srba i Hrvata te postavlja Rusiju kao zaštitnicu ne samo Srba nego i Hrvata (!!!) u BiH od loše zapadne politike. Cilja prije svega na lošu europsku politiku, a SAD prešućuje i ostavlja kao partnera za dogovor.

Sloveniju uopće ne spominje u svojoj poruci Balkanu. Kad je pak o Hrvatskoj riječ, poruka je kratka, ali slojevita: podsjeća na nedavni susret s predsjednicom Grabar-Kitarović u Münchenu, izražava interes za političke kontakte na najvišoj razini i podsjeća na to da Rusija ima i ‘dobre ekonomske projekte’. U kontekstu zbivanja s Agrokorom to znači da Rusija drži Hrvatskoj omču oko vrata kupujući učenom destabilizacije Hrvatske svoj utjecaj u budućem raspletu u BiH. Analitičari procjenjuju da ruska država nema realne snage za političku platformu ministra Lavrova te da je više riječ o blefu i zastrašivanju. Ali kad je omča oko vrata, i mala snaga može biti fatalna.