Ministri G20

Ministri financija 20 najrazvijenijih zemalja svijeta sastali su se prošlog tjedna u Baden-Badenu i prvi put u zajedničku izjavu nisu unijeli jasnu i nedvosmislenu osudu protekcionizma. Ta je stavka izbačena zahvaljujući SAD-u, koji sada nema ništa protiv malo zaštite vlastite ekonomije kad joj prijeti previše konkurencije.

Nakon nekoliko mjeseci Donald Trumpa u Bijeloj kući postaje polako očito da su ga mnogi podcijenili, odnosno precijenili misleći da će ublažiti razmišljanja jednom kada i stupi na dužnost. Ono što se je bila zapaljiva populistička retorika tijekom predizborne kampanje počelo se polako pretakati u službenu američku politiku, pri čemu se protekcionistički pristup koči kao jedna od glavnih. Iako u vrhu nove američke vlasti traje veliki sukob dviju struja, one s umjerenijim pogledom na trgovinu i druge koja se zalaže za pristup kakav je najavljivao predsjednik Amerike u svojoj kampanji, ako je suditi prema dva recentna događaja, umjerena struja je u defenzivi.

Trump se poput uvrijeđenog školarca odbijao rukovati s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel tijekom službenog posjeta Washingtonu prošlog tjedna, među ostalim zbog prevelikog trgovinskog deficita u korist njezine zemlje, a njegov je ministar financija Steve Mnuchin u njemačkom Baden-Badenu sabotirao zajedničku izjavu G20. U odnosu na prošlu godinu, pa i mnoge prije, ministri financija 20 najrazvijenijih zemalja svijeta nisu unijeli jasnu i nedvosmislenu osudu protekcionizma u konačni izjavu. Ta je stavka izbačena zahvaljujući SAD-u, koji je u međuvremenu promijenio mišljenje i sada nema ništa protiv malo zaštite vlastite ekonomije kada joj prijeti previše konkurencije.

U zaključcima susreta tako je na znanje uzeta važnost trgovine, ali ne nužno i slobodne trgovine s obzirom na to da je ispuštena prošlogodišnja osuda svih oblika protekcionizma. ‘Radimo na jačanju doprinosa trgovine našim ekonomijama’, stajalo je u priopćenju. ‘Težit ćemo smanjivanju prekomjernih globalnih neravnoteža, promovirati veću uključivost i pravednost i smanjivati nejednakost u potrazi za ekonomskim rastom’. Tako mlaka izjava u potpunosti odražava dubinu sukoba Amerike s praktički svima ostalima u tom elitnom klubu, posebice Kinom, kojoj su globalizacija i slobodna trgovina donijele mnogo dobrih stvari. Usprkos željama gotovo svih članica skupine da se u konačnu izjavu uvrsti čvrsta privrženost slobodnoj trgovini i protivljenje bilo kakvom obliku protekcionizma, kompromis je rezultirao spominjanjem trgovine, ali u daleko općenitijem kontekstu.

U jednom je trenutku, navodno, bilo upitno uopće spominjanje trgovine u zaključcima susreta. Možda i najzanimljiviji paradoks i još jedan dokaz koliko se svijet promijenio tinajući je sukob Amerike i Kine oko tog pitanja. Kao u nekom paralelnom svemiru, dalekoistočni div postao je nakon dolaska Trumpa na vlast sve glasniji borac za slobodnu trgovinu i globalizaciju, a Amerika protivnik. Šećer na kraju je da Kina nije u tome nimalo usamljena, sasvim suprotno, odnos snaga bio je neugodno nenaklonjen još uvijek najmoćnijoj zemlji svijeta. Kinezi su vrlo brzo uočili prišliku i već u Davosu u siječnju ponudili sebe kao novog lučonošu globalnoga kapitalizma i svjetske trgovine, a Amerikanci su im idealno otvorili daljnji prostor za to na sastanku u Njemačkoj.

S druge strane, izvještaji pokazuju da je samo Japan ostao vjeran i pokušao lavirati između dvije suprotstavljene strane izbjegavši otvoreno sudaranje s nevoljkom Amerikom, a Ujedinjeno Kraljevstvo pokazalo je spremnost dati Amerikancima više vremena u nadi da će u neko skorije vrijeme prilagoditi razmišljanje unatoč neslaganju s njihovim stajalištem. Takav strpljiv pristup, prema kojem će Amerika možda ublažiti pristup trgovini u budućnosti, imao je još pobornika koji smatraju da je prerano ulaziti u izravan sukob u tako ranoj fazi, odnosno sa svježe instaliranom administracijom. Ipak, imajući u vidu tko sjedi u Ovalnom uredu i kako razmišlja, neka veća promjena iz trenutačne perspektive ne čini se izvjesna.

U izjavama nakon susreta drastično drugačiji pogledi bili su i više nego očiti. Mnuchin je vrkavo pričao o mnogo optimizma i zajedništva, a njegov poslovni izravni njemački kolega Wolfgang Schäuble bio je manje oduševljen. ‘Došli smo do pat-pozicije. Zaista smo se potrudili, pokušali sve i istražili razne mogućnosti, kako zajedno, tako i unilaterno’. Ni francuski ministar Michel Sapin nije krio razočaranje ishodom prvog sastanka skupine na kojem se mogla konkretno osjetiti promjena u Bijeloj kući, izrazivši žaljenje zbog nepostizanja konsenzusa o najvažnijim pitanjima poput slobodne trgovine.

Epizoda u Baden-Badenu nije sama po sebi toliko važna, koliko je dobar pokazatelj kretanja u budućnosti i ozbiljnih problema koji bi mogli postati očitiji. Na sljedećem sastanku u srpnju susrest će se lideri G20 zemalja i to bi mogla biti nešto užarenija situacija, pogotovo imajući u vidu zapaljiv stil Donalda Trumpa i činjenicu da trenutačno nepopularna stajališta dolaze upravo od njega. Ako se bude ponašao kao s Merkel prošli tjedan i zemlje koje su u Njemačkoj bile pomirljivije mogle bi početi gubiti strpljenje. U tom je smislu vjerojatno dobar putokaz stvari koje se mogu očekivati sastav Trump-Merkel, koji se pokazao kao potpuni promašaj za kancelarku, pa čak i ponižavajući. Najmoćnija žena Europe u Washington je išla s namjerom omekšavanja Trumpa i dobivanja jamstava u pogledu američke privrženosti projektu EU i NATO-a, ali dočekana je hladno.

Američki predsjednik odbio se rukovati s njom pred fotografima, izgledao je izrazito nezainteresirano, okrivio Njemačku za golem trgovinski deficit između dviju zemalja i Merkel poslao kući praznih ruku. ‘Rekao bih da su njemački pregovarači napravili daleko bolji posao od američkih’, komentirao je trgovinske odnose Trump, pa efektno zaokružio taj bizaran sastanak tvitom u kojem je prozvao Njemačku da duguje novac SAD-u, odnosno NATO-paktu. Nije naodmet uočiti i zabrinjavajuće nepoznavanje materije očito iz rečenog jer SAD nije pregovarao s Njemačkom pojedinačno, već s EU u cjelini. Članice Unije nemaju pojedinačne trgovinske politike. Susret ministara u Baden-Badenu tako ostavlja dojam tek solidne predigre za daleko sadržajniji sastanak u ljeto.