Ministri financija 20 najrazvijenijih zemalja svijeta sastali su se prošlog tjedna u Baden-Badenu i prvi put u zajedničku izjavu nisu unijeli jasnu i nedvosmislenu osudu protekcionizma. Ta je stavka izbačena zahvaljujući SAD-u, koji sada nema ništa protiv malo zaštite vlastite ekonomije kad joj prijeti previše konkurencije.
Nakon nekoliko mjeseci Donald Trumpa u Bijeloj kući postaje polako očito da su ga mnogi podcijenili, odnosno precijenili misleći da će ublažiti razmišljanja jednom kada i stupi na dužnost. Ono što se je bila zapaljiva populistička retorika tijekom predizborne kampanje počelo se polako pretakati u službenu američku politiku, pri čemu se protekcionistički pristup koči kao jedna od glavnih. Iako u vrhu nove američke vlasti traje veliki sukob dviju struja, one s umjerenijim pogledom na trgovinu i druge koja se zalaže za pristup kakav je najavljivao predsjednik Amerike u svojoj kampanji, ako je suditi prema dva recentna događaja, umjerena struja je u defenzivi.
Trump se poput uvrijeđenog školarca odbijao rukovati s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel tijekom službenog posjeta Washingtonu prošlog tjedna, među ostalim zbog prevelikog trgovinskog deficita u korist njezine zemlje, a njegov je ministar financija Steve Mnuchin u njemačkom Baden-Badenu sabotirao zajedničku izjavu G20. U odnosu na prošlu godinu, pa i mnoge prije, ministri financija 20 najrazvijenijih zemalja svijeta nisu unijeli jasnu i nedvosmislenu osudu protekcionizma u konačni izjavu. Ta je stavka izbačena zahvaljujući SAD-u, koji je u međuvremenu promijenio mišljenje i sada nema ništa protiv malo zaštite vlastite ekonomije kada joj prijeti previše konkurencije.
U zaključcima susreta tako je na znanje uzeta važnost trgovine, ali ne nužno i slobodne trgovine s obzirom na to da je ispuštena prošlogodišnja osuda svih oblika protekcionizma. ‘Radimo na jačanju doprinosa trgovine našim ekonomijama’, stajalo je u priopćenju. ‘Težit ćemo smanjivanju prekomjernih globalnih neravnoteža, promovirati veću uključivost i pravednost i smanjivati nejednakost u potrazi za ekonomskim rastom’. Tako mlaka izjava u potpunosti odražava dubinu sukoba Amerike s praktički svima ostalima u tom elitnom klubu, posebice Kinom, kojoj su globalizacija i slobodna trgovina donijele mnogo dobrih stvari. Usprkos željama gotovo svih članica skupine da se u konačnu izjavu uvrsti čvrsta privrženost slobodnoj trgovini i protivljenje bilo kakvom obliku protekcionizma, kompromis je rezultirao spominjanjem trgovine, ali u daleko općenitijem kontekstu.
U jednom je trenutku, navodno, bilo upitno uopće spominjanje trgovine u zaključcima susreta. Možda i najzanimljiviji paradoks i još jedan dokaz koliko se svijet promijenio tinajući je sukob Amerike i Kine oko tog pitanja. Kao u nekom paralelnom svemiru, dalekoistočni div postao je nakon dolaska Trumpa na vlast sve glasniji borac za slobodnu trgovinu i globalizaciju, a Amerika protivnik. Šećer na kraju je da Kina nije u tome nimalo usamljena, sasvim suprotno, odnos snaga bio je neugodno nenaklonjen još uvijek najmoćnijoj zemlji svijeta. Kinezi su vrlo brzo uočili prišliku i već u Davosu u siječnju ponudili sebe kao novog lučonošu globalnoga kapitalizma i svjetske trgovine, a Amerikanci su im idealno otvorili daljnji prostor za to na sastanku u Njemačkoj.