Uloga vlade

Recentna povijest tržišne ekonomije ispunjena je sasvim netržišnim intervencijama bogatijih država, uključujući i perjanicu kapitalizma, Sjedinjene Američke Države. Pokazalo se da kanoni nemiješanja države u privatni sektor mogu lako biti zaboravljani kada je riječ o kompanijama od ‘strateške’ važnosti. Nakon izbijanja krize u Americi, savezna država bila je posebno aktivna u financijskom i automobilskom sektoru, spasivši izravnim intervencijama niz banaka, osiguravatelja i automobilskih divova. Možda najzanimljiviji primjer u slučaju banaka bio je Merrill Lynch, koji je praktički naguran u grlo konkurentu Bank of America. Kada je u rujnu 2008. postalo jasno da će jedna od najvećih investicijskih banaka potonuti, što se nakon kaosa koji je raspad Lehman Brothersa uzrokovao nije moglo tolerirati, američka vlada nije birala sredstva. Kasnije svjedočanstva pokazala su da je Bank of America stavljen pred zid otvorenim prijetnjama države ako ne pristane kupiti Merrill za 50 milijardi dolara.

Drugi primjer nježnog posredovanja američke vlade zabilježen je u Chrysleru, koji je i prije krize titrao na rubu, da bi 2009. i službeno zatražio stečaj, odnosno ekvivalent predstečajne nagodbe. Američka i kanadska vlada zajednički su uskočile s interventnim zajmovima kako bi se spasilo poslovanje i kupilo vrijeme, a 2009. američka vlada odlučila je oko 60 posto kompanije prodati talijanskom Fiatu. Prema podacima Ministarstva financija, Chrysler je tijekom programa spašavanja dobio ukupno 12,5 milijardi dolara, od čega je vraćeno 11,2 milijarde dolara (program završen u svibnju 2011.). Na daleko izdašnijem spašavanju General Motorsa vlada je izgubila 11,3 milijarde dolara (uložena 51 milijarda dolara, na kraju programa 2013. vraćeno je 39,7 milijardi dolara). Kada se uračuna i intervencija u financijsku kompaniju GMAC (podružnica General Motorsa za financiranje prodaje, prodana još 2006. private equity kompaniji), sada Ally Financial, porezne obveznike spašavanje američke autoindustrije stajalo je 10,2 milijarde dolara.

U Europi još odzvanja izvlačenje talijanskog mlječarskog diva Parmalata 2003., koji je u problemu dospio zahvaljujući naglom širenju financiranom dugovima. S obzirom na to da se akvizicije nisu pokazale dovoljno uspješne, u kompaniji su ‘kuhanjem knjiga’ i sumnjivim računovodstvenim praksama pokušali prikriti raspon duga, ali je skandal puknuo 2003. kada je i otkriveno ukupno dugovanje od 14,3 milijarde eura koje Parmalat ni u najluđim snovima nije mogao otplaćiti (ukupni prihodi godinu prije bili su 7,6 milijardi eura). Brza reakcija vlade omogućila je stečajnom upravitelju efikasno preuzimanje kontrole i kreiranje uspješnog plana restrukturiranja u dogovoru s vjerovnicima te posljedično vraćanje kompanije na noge u samo dvije godine.

Zabilježeno je i spašavanje nacionalnog avioirokeznika Air Francea s 20 milijardi francuskih franaka. Na potez se vlada odlučila 1994. nakon što je kompanija godinu ranije zabilježila gubitak od 7,5 milijardi franaka, a plan rezanja troškova naišao na žestok otpor zaposlenih. Četiri godine kasnije, Sud pravde presudio je da je pomoć bila nezakonita. Široke ruke francuska država bila je i 2009. kada je sa šest milijardi eura pomogla svojim proizvođačima automobila Renaultu i Peugeot Citroënu. Kredit na pet godina s kamatom od šest posto uvjetovan je zabranom otpuštanja i zatvaranja pogona u Francuskoj tijekom trajanja kredita, a država nije uzela vlasnički udio u kompanijama.

Godinama sam mu zaustavljao isporuku robe ako nije plaćao – govori nam veliki distributer. No u ovom trenutku i on ima nenačinjenih potraživanja od Konzuma. Kaže da ne bi žalio da ostane bez tog novca kad bi najveći vjerovnici, bankari, pokrenuli stečaj Agrokoru i obrazlaže: Stečaj je kazna za menadžment i vlasnika. Za radnike i vjerovnike to može biti samo dobra vijest. Vjerovnicima nije u interesu da unište tvrtku, nego da je poboljšaju.

Neki od naših sugovornika bili su sudionici sastanka 19 Agrokorovih dobavljača s ministricom gospodarstva Martinom Dalić i ministrom poljoprivrede Tomislavom Tolušićem održanim u utorak, dok se s nestrpljenjem očekivao Sberbankov najavljeni plan Agrokorove likvidnosti za iduća tri mjeseca. Nakon tog sastanka ministrica Dalić izjavila je da ‘Vlada očekuje od Uprave Agrokor da pronađe rješenja koja će osigurati stabilnost za zaposlenike i dobavljače, ali pritom mislim na sve dobavljače, a ne samo ove s kojima smo se sastali. Posebno mislim na male dobavljače. Dobavljači su otvoreno rekli da žele i očekuju otvoreniju i jasniju komunikaciju s kompanijom i bankama i u tome ih Vlada podržava. Njihovi napori i aktivnosti u osiguravanju toka robe važni su za budućnost Agrokor. Očekuju da budu upoznati sa svim procesima u kompaniji i da sudjeluju u planu restrukturiranja, a Vlada ih i u tome također podržava jer sama stabilnost kompanije uvelike ovisi o njima.

U prijevodu: U interesu nam je da naš najveći kupac ne propadne pa ćemo mu i dalje isporučivati robu, ali želimo točno znati kad će nam biti plaćena.

Insajderski izvori govore da u Agrokorovu tornju posljednjih dana sve vrvi od bankara. Svaka banka koja je izložena Agrokoru poslala je svoje stručnjake u češljanje poslovanja. Pisači ne prestaju raditi. Brda papira kruže tornjem. Bankari gotovo ne spavaju, pa budnima drže i menadžere u Agrokoru koji im dostavljaju tražene dokumente.

Dogovoreno je da ništa nećemo komentirati – kratko nam poručuje jedan od bankara koji sudjeluju u tome. Na njihovu mjestu ni ja ne bih sada ništa izjavljivao – kaže nam veliki Agrokorov dobavljač i sâm priznaje da bi volio što prije doznati kako će se razriješiti situacija s Agrokorom.

Nije jedini, sve nas to jako zanima. Iako su predstavnici Sberbanka, koji kao najveći Agrokorov vjerovnik vodi glavni riječ u cijeloj toj priči, obećali da će i dalje financijski pomagati Todorićevu koncernu, s njihove strane nismo čuli da su zainteresirani u tu priču uključiti i dobavljače. U ponedjeljak je Hina od Sberbanka doznala da su se njegovi predstavnici sastali s glavnim bankama vjerovnicima Agrokor koncerna i kao prvi korak uz pomoć konzultanata dogovorili pripremu plana Agrokorove likvidnosti za sljedeća tri mjeseca. Ima li u tom planu dobavljača, u srijedu prijepodne, kad je ovaj tekst otišao u tiskaru, još nam nije bilo poznato.