Još od 1997. primjenjivala se odgoda načela povjerenja u zemljišne knjige za stjecanje nekretnina koje su bile društveno vlasništvo i produljivala sve do 2103., kad je ukinuta. Naime, 2007. propisano je da ne vrijedi za nekretnine u općinama koje imaju EOP zemljišne knjige. Znači li to da su od 2013. sve knjige elektronički obrađene? Teško.
Razna istraživanja javnog mišljenja u Hrvatskoj pokazuju da nema velikog povjerenja u bilo koji dio vlasti, pa tako (jednako) loše prolazi i pravosuđe. Čini nam se da je loš javni imidž pravosuđa, pri čemu mislimo na sudove, logičan po naravi stvari. Naime, nije baš logično očekivati da onaj tko izgubi parnicu ima visoko mišljenje o sucu koji je sudio, no kad je riječ o izvršnom dijelu pravosuđa, dakle resornome ministarstvu, stvari su donekle drukčije.
Javnost jako osjetljivo reagira na povremene skandale ili ‘skandale’ kao što je, primjerice, bijeg iz zatvora ili petodnevni boravak na radnome mjestu suca koji već šesti dan iznevjeri javno dano obećanje i vrati se na posao savjetnika u Ministarstvo pravosuđa. No to su razumljive situacije, od bijega iz zatvora (zabilježeni su čak i u najčuvanijim zatvorima na svijetu) do slučaja ‘premišljanja’ jednog suca.
Međutim, u novije vrijeme upravo su za resorno Ministarstvo pravosuđa vezane bar dvije uznemirujuće vijesti, da najgoru (moguće uklanjanje zemljišno-knjižnih odjela sudova) ovom prigodom uopće ne spomenemo. Riječ je o slučajevima koji ugrožavaju vjeru u sustav i njegove institucije koje bi morale funkcionirati bolje od bilo kojega pojedinca. Prva je možda manje jasna i vjerojatno manje važna. U provedbi neke od europskih smjernica trebalo je novelirati (izmijeniti) Kazneni zakon. Bio bi logično da Ministarstvo u to uključi i Stalnu radnu skupinu za praćenje stanja u kaznenome materijalnom pravu, koja taj status ima od 2013. Riječ je o maloj skupini vrhunskih poznavatelja hrvatskoga kaznenog prava koji su još 2009. imenovani u radnu skupinu za izradu novoga kaznenog zakona.
Kad su obavili taj važni posao, prema općoj ocjeni vrlo dobro, isti ti ljudi (s jednom iznimkom – predsjednica Ksenija Turković imenovana je sutkiniom u Europskom sudu za ljudska prava, zbog čega je svoje mjesto prepustila drugom stručnjaku Petru Novoselcu) nastavili su raditi u tijelu malo promijenjenog naziva i po naravi stvari drukčijeg posla. Naravno da je to skup najboljega što imamo na tom području, zato je teško zamisliti prihvatljivo objašnjenje za njihovo ‘preskakanje’. No i najmanje loše izvedena intervencija u dijelu tog zakona može prouzročiti tektonski poremećaj.