Pet do dvanaest za ulaganje na Krku

Težnja za gradnjom LNG terminala u Hrvatskoj stara je gotovo trideset godina, no čini se da je sazrelo vrijeme da napokon bude sagrađen. Iskustvo plinskih križa iz 2006. i 2000. još nije zaboravljeno, cijene plina na svjetskom tržištu takve su da se može računati na dovoljno brz povrat investicije, počela su nova ulaganja u povezivanje domaćih plinovoda s onima u Mađarskoj, Sloveniji i Srbiji, Europa je odobrila 102 milijuna eura za taj projekt, a prema EY-ovim procjenama, postoji potencijal da do 2020. tržište LNG-a naraste do desetine tržišta sirovom naftom.

Ina osigurava oko 50 posto naših potreba za plinom na domaćim bušotinama. Usredotočit ćemo se na nastavak istraživanja i eksploataciju plina na kopnu kako bismo povećali domaći udio plina. Ostatak potreba namiruje se uvozom, stoga nam je cilj realizacija LNG-a jer će novi dobavni pravac prirodnog plina povećati sigurnost opskrbe i konkurentnost te pridonijeti smanjenju cijene za građane i gospodarstvo – rekao je Ante Čikotić, državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.

Potpuno namirenje potrebe za plinom iz domaćih izvora, nažalost, nije u izgledu jer su Inina jadranska polja proživjela vrhunac i u padu su, što domaća naftna tvrtka pokušava nadoknaditi istraživanjima na kopnu. Svejedno, čak i da postoji mogućnost da Ina ili netko drugi u Hrvatskoj proizvede sav potreban plin, tržište se deregulira. Ina plin zasad prodaje tvrtki HEP Plin, zakonom određenoj da bude opskrbljavačica veletrgovaca plinom iz Hrvatske, ali već ga može prodavati i drugim kupcima. Zato je nedavno, jer su cijene na svjetskom tržištu porasle, zavladala bojazan da će plin za kućanstva poskupjeti jer će ga Ina preusmjeriti na austrijsku burzu. To se nije dogodilo, ali ne znači da neće već iduće godine, kad će položaj HEP-a Plina natječajem moći preuzeti privatnik. U tom bi smislu LNG terminal otvorio novi dobavni pravac plina i smanjio ovisnost o austrijskoj burzi i ruskom plinu.

Zbog sve manje proizvodnje domaćeg plina iz godine u godinu nužno je ili sagraditi skladišta ili LNG terminal većega kapaciteta. Zasad ga nabavljamo preko Austrije i Mađarske, a LNG terminalom otvaramo još jedan dobavni pravac, što povećava sigurnost opskrbe i utjecaj na cijene. Sigurno je sazrelo vrijeme za takvu investiciju – svjetska potrošnja porasla je za 30 milijardi prostornih metara, sa 130 na 160 milijardi. Osim toga, na plinovodu svatko može zatvoriti ventil, a LNG otvara tržište: koliko možete prodati, toliko ćete dovesti brodova, bilo svojom potrošnjom bilo tuđom. Međutim, za to treba mnogo vremena, snage, znanja i upornosti – objasnio je Miljenko Šunić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin.

Ni europska sredstva i ‘poguranac’ neće loše doći. Naime, slijedom prijave na natječaj ‘CEF-Energy-2016-2’ LNG Hrvatska dobila je 102 milijuna eura nepovratnih sredstava za projekt plutajućega LNG terminala, koji je prije toga Europska unija označila strateškim. Sufinancirat će se kupnja FSRU broda (plutajuća barža za prihvat brodova i plina), gradnja pristaništa i pomoćnih pogona, gradnja priključnog plinovoda te koordinacija projekta i sva potrebna papirologija, uključujući postupak ‘open season’ kojim se utvrđuje obvezujući interes dobavljača plina.

LNG terminal jedan je od najvažnijih energetskih projekata ne samo na nacionalnoj nego i na regionalnoj i europskoj razini. Tako će se zadovoljiti dva važna europska kriterija – sigurnost opskrbe i diverzifikacija izvora. No LNG terminal otvara i druge razvojne mogućnosti. Tu se ponajprije misli na uvođenje alternativnih rješenja u prometnom sektoru i na kopnu i na moru. Tu je i razvoj novih mogućnosti, primjerice u poljoprivredi i turizmu, jer će s razvojem tehnologije on i u tekućem stanju postati izvor goriva koji pruža niz mogućnosti, primjerice energiju za grijanje i hlađenje – rekao je Čikotić.

Manji dio novca, 747 tisuća eura, bit će utrošeno za sufinanciranje studija (za pola njihova ukupnog troška), a radovi će se sufinancirati s ostatkom od 101,3 milijuna eura, i to u 28,91 posto procijenjene vrijednosti. Cijeli projekt plutajućega terminala procijenjen je na 383,6 milijuna eura, a ostatak potrebnih sredstava planira se namaknuti od preferiranih partnera. Iako u Vladi navode da država ni u kojem slučaju neće privatnom investitoru osigurati zaštitu investicije nekom vrstom pokrivanja gubitaka, točan model financiranja projekta još nije definiran. Šunić to smatra ključnim.

Model financiranja politička je odluka. Najbolji model bila bi kombinacija s velikim udjelom financiranja iz europskih fondova, posebno zato da se ipak stvori nekakva obveza povezati naš LNG europskim plinovodima, odnosno doći u poziciju da ga se izvozi u Europu – rekao je Šunić.

LNG Hrvatska u završnoj je fazi provedbe postupka javnog poziva za ulaganje u tvrtku. Ulaganje je prebačeno u višu brzinu Vladinim zaključkom od 8. lipnja 2016. kojim su dionici zaduženi za ubrzanje gradnje terminala i osiguravanja novog dobavnog pravca prirodnog plina za jugoistočnu Europu. Među ostalim, to uključuje pripremu i provedbu prve faze – FSRU broda. Zasad je interes za sudjelovanje u razvoju projekta pokazalo sedam ulagača, od koji su četiri industrijska i tri financijska.

Tvrtka Jadranski naftovod, JANAF, koja kotira na Zagrebačkoj burzi, prošle je godine ostvarila porast prihoda od temeljne djelatnosti za 7,9 posto u odnosu na prethodnu godinu, a njezini ukupni prihodi iznosili su 752,7 milijuna kuna, što je rast za jedan posto u odnosu na prethodnu godinu. Uspješno poslovanje rezultat je značajnog povećanja skladištenja u novoizgrađenim kapacitetima i za veći broj kupaca, uglavnom stranih kompanija, zatim povoljne tržišne potražnje za skladištenjem nafte, ali i sve većeg transporta posebno za inozemne korisnike, te višegodišnjih ulaganja u modernizaciju sustava, zaštitu okoliša, zaštitu i sigurnost ljudi i opreme. Takvim poslovanjem JANAF je posljednjih pet godina ojačao svoju tržišnu poziciju i strateški značaj u sigurnosti opskrbe naftom i derivatima nafte na tržištima država jugoistočne i srednje Europe.

Oko 1,3 milijarde kuna uloženo je u posljednjih pet godina u razvoj te tvrtke koju vodi predsjednik Uprave dr. sc. Dragan Kovačević. Veliki je dio planiranih investicija iz tog razdoblja i završen. Izvrsni poslovni rezultati tog društva objavljeni su početkom ožujka u JANAF-ovim Revidiranim konsolidiranim i ne-konsolidiranim financijskim izvještajima od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. JANAF-ova bruto dobit u 2016. iznosi 338,2 milijuna kuna, što je porast od 15,7 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a neto dobit jest 290,5 milijuna kuna.

Od ukupno ostvarenih prihoda iz temeljne djelatnosti u 2016. godine 70 posto ostvareno je od poslovanja sa stranim kupcima, zbog čega je izvoz porastao za 12 posto u odnosu na prethodnu godinu. JANAF je i za 2017. ugovorio nove poslove s NIS – Gazprom Neftom, Vitolom, Glencoreom, MOL-om, Unipetrolom i Crodux derivatima dva te tako nastavio intenzivne poslovne aktivnosti koje upućuju na stabilnost poslovanja, nastavak rasta i stvaranja novih vrijednosti te najavljuju dobre poslovne pokazatelje za 2017.

Preferirani partneri odabrani na javnom pozivu za ulaganje u tvrtku LNG Hrvatska s kojima se provode završni razgovori o ulasku u vlasničku strukturu ulaskom u tvrtku pridonijet će razvoju projekta iskustvom u upravljanju terminalima za prihvat, skladištenju i uplinjavanje ukapljenoga prirodnog plina. Provedba projekta pružit će mnogo mogućnosti u sinergiji s drugim industrijskim i neindustrijskim pogonima, poput usluge upotrebe UPP-a kao pogonskoga goriva brodova (eng. bunkering), upotrebe rashladne energije terminala u lukama i skladištenju voća i povrća – nabrojio je državni tajnik Čikotić.

Iako je 2019. blizu, a u plinskom biznisu tržišta se ne razvijaju brzo, vrijeme brzo teče. U Hrvatskoj je prvi korak u gradnji LNG terminala napravljen još početkom devedesetih kad je Ina osnovala Adriju LNG te su provedena istraživanja prema kojima je najbolji položaj za terminal zemljište pokraj Dine u Omišlju na Krku. Mnogi su računali s projektom, najprije Ina pa onda Dioki Roberta Jezića, a zatim su u igri bili i katarski ulagači koje je podupirao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Planovi o kopnenome LNG terminalu propadali su što zbog veličine ulaganja, sporosti gradnje, što zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa na terenu, ali i nepovezanosti plinovoda s potencijalnim novim tržištima izvan Unije. Danas je investicija skalirana niže, od kopnenoga do jeftinijega plutajućeg LNG-a, koji će se brže postaviti, a planovi za povezivanje s novim tržištima bliže su u Plinacrovim terminskim planovima. Međutim, Hrvatska ima i nove konkurente. Uz osam zemalja u kopnenom dijelu Europe koje već imaju terminalne novi se planiraju na teritoriju još pet članica EU (neke ih već imaju).

Svakako je vrijeme za LNG. I drugi rade, ne pričaju i ne sanjaju. Poljaci, Litavci i Talijani također planiraju LNG terminalne kao konkurenciju ruskom plinu. Jadransko-jonskim plinovodom povezali bi se i s Crnom Gorom i dobili još jedan dobavni pravac za azerbajdžanski plin, ali i za međunarodni transport na kojem se zarađuje. Dalmatinski plinovod, koji je danas iskorišten s malim kapacitetom, postao bi višesmjerni, i za dobavu i za transport – rekao nam je Miljenko Šunić iz HSUP-a.

Kako je objasnio Šunić, ekonomija ukapljenoga prirodnog plina jest ekonomija obujma. Naime, unatoč skupoj tehnologiji za njegov prijevoz transport tog plina postaje prihvatljiv. Tretiranjem LNG-a, što uključuje i hlađenje na −162 Celzijeva stupnja šest stotina prostornih metara stisne se u jedan, što se poslije u terminalima vrati u normalno stanje. Zahvaljujući LNG-u Hrvatska će dobiti novi dobavni pravac i povećati energetsku neovisnost. Cilj je osigurati energetske potrebe i povećati sigurnost opskrbe novim opskrbnim pravcem prirodnog plina za zemlje srednje i jugoistočne Europe. LNG će donijeti mnogo koristi: diverzificirat će opskrbu prirodnim plinom i povećati njezinu sigurnost, smanjiti CO₂ u regiji, olakšati ekonomski razvoj. U regiju će se uvesti ekološki prihvatljiviji izvor energije – smatra Čikotić. Najveći dobitak krije se upravo u dobavnom pravcu, čak i ako budućnost ne pokaže da je novi nužan zbog strateške potrebe za sigurnošću opskrbe. Sadašnji kapaciteti trebali bi u dogledno vrijeme osigurati potencijalni gubitak domaćih proizvodnje, a uvijek se može nadograditi i kopneni LNG terminal. Tržište će, u svakom slučaju, učiniti svoje jer će cijena plina morati balansirati, a ne isključivo ovisiti o stanju na austrijskoj burzi.