Taxi Cammeo obiteljska je tvrtka. Kako je prošao transfer poslovanja s jedne generacije na drugu? – Iako sam u tvrtki od početka, od 2006., ponajprije sam bio usredotočen na svoju karijeru profesionalnog sportaša. Ipak, s vremenom sam se sve više uključivao u njezin razvoj, ponajviše na analitiku i pozivni centar. Prijelomna godina za smjenu generacija u Cammeu bila je 2013. Moj se otac sve više prepuštao svojoj staroj i zaboravljenoj ljubavi, kulinarstvu, te je u Zagrebu otvorio restoran Sveti Nikola, gdje i danas vrlo uspješno predstavlja makedonsku nacionalnu kuhinju. S novom, mladenačkom energijom i novim menadžmentom nastavili smo razvijati i sve više uvoditi nove tehnologije. Osmislimo smo i franšizni model poslovanja, prva smo tvrtka koja je takvo što omogućila u regiji, te smo u vrlo kratko vrijeme postali vodeća taksi-tvrtka u Hrvatskoj, prisutna u gotovo 10 gradova. Što zbog očinskih osjećaja prema meni, što zbog odgovornosti prema radnicima kojih je tada već bilo nekoliko stotina, moj otac savjetovao me i nakon što je izašao iz tvrtkinih svakodnevnih poslova.
Izvoznik se. Naime, sustav Taxi Navigator tražena je roba na tržištu. – Taxi Navigator je poput mozga naše tvrtke. Riječ je o IT rješenju za upravljanje svim poslovnim procesima taksi-sluzbe – od naručivanja vožnje s pomoću aplikacije ili pozivnog centra do automatske dodjele tih vožnji najbližem vozaču, praćenja učinkovitosti vozača te čak mogućnosti spajanja s Poreznom upravom i automatske fiskalizacije svakog računa. To je jedini takav sustav razvijen u regiji i na njemu su u cijelosti radili naši programeri i inženjeri. Danas se njime koristi više od 12 tisuća vozila i gotovo pedeset različitih taksi-tvrtki diljem svijeta. Prošle godine stekli smo i novog partnera u Kataru, a na najvećem sajmu taksi-tvrtki, onom u njemačkom Kölnu, upravo je naš proizvod bio jedno od najvećih iznenađenja.
Zauzimate se za daljnju liberalizaciju tržišta u cijeloj Hrvatskoj i ukidanje ograničenja broja vozila, no, evo, prije nekoliko mjeseci niste uspjeli ući na splitsko tržište. – Prije svega, istaknuo bih da naš poslovni model nije namijenjen samo velikim gradovima i nismo koncentrirani isključivo na turiste i velike popularne sredine. Naša je vizija svim hrvatskim građanima omogućiti dostupnu i kvalitetnu uslugu, zato danas ne posluju samo u Zagrebu ili Rijeci nego i u sredinama poput Vukovara, Vinkovaca, Čakovca i mnogih drugih u kojima gradske vožnje nudimo za samo dvadesetak kuna. Dolaskom u Rijeku pa u Osijek te Zagreb započeli smo prvu fazu liberalizacije taksi-tržišta. Uspjeli smo djelomice slomiti dotadašnji monopol taksista obrtnika te smo uveli kulturu korištenja usluga taksija među domaćim stanovništvom. Posljednjih godina aktivno se zauzimamo za daljnju fazu liberalizacije, odnosno za ukidanje mnogih administrativnih ograničenja koja nas koče, ali ponajprije za ukidanje ograničenja broja taksi-dozvola.
Prema sadašnjim propisima, naime, možete imati automobil i ispunjavati sve uvjete da biste bili taksist, ali ako nema slobodnih dozvola, nećete moći taksirati. Osim što je broj dozvola ograničen, malo ih je. U Splitu ih se izdaje samo 130, u Zagrebu tisuću, što je vrlo malo za stvarne potrebe. Ako se prihvati liberalizacija prema modelu koji predlažem, a koji bi poduzetnike oslobodio nepotrebnih opterećenja i istodobno korisnicima jamčio sigurnost i kvalitetu, pretpostavljamo da bi se u samo godinu dana otvorilo čak pet tisuća novih radnih mjesta. Dio građana samozaposlio bi se putem vlastitih tvrtki, a procjenjujemo da bi nam se pridružilo gotovo 1500 novih ljudi. Napominjem, samo u prvoj godini od liberalizacije.
Imate li problema s radnom snagom? – Dio naših prijedloga o liberalizaciji povezan je upravo s problemima s radnom snagom. Dok s jedne strane nemamo priliku širiti se i zapošljavati nove ljude, s druge strane zbog nepotrebnih administrativnih zapreka imamo problem sa zapošljavanjem manjeg broja radnika koji nam nedostaju. Pri tome prije svega mislim na suludu situaciju, takozvanu početnu kvalifikaciju vozača. Prekvalifikacija za vozača traje više od godinu dana, zahtijeva mnogo vremena i, što je još gore, takvo što ne poznaje nijedna zemlja Europske unije!