U Hrvatskoj politika još dijeli poslove, distribuira novac, dopušta ili koči poduzetništvo. Na to nas ovih dana podsjeća dodjela proračunskog novca za poljoprivredu za nepostojeće pašnjake, nepostojeće ovce, prema kriteriju da novac dobiva onaj tko se prvi javi.
Važno je osvojiti nekoliko važnih trofeja na lokalnim izborima, prije svega jedan od četiri velika hrvatska grada – Zagreb, Split ili Osijek, dok je SDP-ova Rijeka praktički neosvojiva – Plenkovićev HDZ čini se neće se upuštati u velika nova osvajanja. Prije nekoliko mjeseci izgledalo je da ozbiljno juriša na Split sa saborskim zastupnikom Androm Krstulovićem Oparom, ali ponovno je ulazak u igru Željka Keruma izbornu bitku za Split učinio neizvjesnom. Novom šefu SDP-a Davoru Bernardiću uspjeh bi bio da ne izgubi ništa veliko. I u tome će vjerojatno uspjeti jer su Rijeka i Primorsko-goranska županija za bilo koga drugog neosvojive. A Zagreb i Osijek, očito, ni HDZ ni SDP ne namjeravaju dirati. Iako ovu kolumnu pišem prije nego što su HDZ i SDP objavili svoje kandidate za zagrebačkoga gradonačelnika, izgledno je da Milan Bandić i ovaj put nema i neće imati ozbiljnoga protukandidata. Na sigurnom je putu prema novome mandatu i osječki gradonačelnik Ivica Vrkić, koji je percipiran kao političar desnog centra, nekadašnji član HNS-a koji je izabran kao kandidat lijeve koalicije SDP-HNS uz prijatenu, ali aktivnu potporu HDZ-a.
Umjesto osvajanja novih teritorija Plenković se radije posvetio daljnjem osvajanju stranke. Tako je u Zadru politički formalno umirovio Božidara Kalmetu, opterećenog optužnicama, iako njegov dugo građeni utjecaj u gradu neće tek tako nestati, a njegove je ljude preusmjerio prema županiji kao utješnoj nagradi. Na velikim proračunskim ulozima očito će se čuvati status quo, a politička bitka vodit će se na financijskom sitnišu, koji međutim može biti simbolički vrlo važan. Primjerice, hoće li Most zadržati Metković i Omiš ili? Hoće li HDZ zadržati tradicionalno svoj Gospić ili će ga ovaj put sveobuhvatna lijevo-desna koalicija uspjeti maknuti s vlasti? I na tom se financijskom sitnišu zasniva predizborni marketing koji pravi velika pitanja oko toga hoće li Mostov Ivan Kovačić dati ostavku na potpredsjedničko mjesto u Vladi ako HDZ ne prihvati njegov projekt ukidanja županija, koji nijedan ozbiljan politički akter neće prihvatiti, a niti će Kovačić dati ostavku. Ili, tko je zaposlio gospođe Nađ i Tafru, koje su suglasno zaposlili Most i HDZ. Na prvi pogled to se čine mnogo ozbiljnije teme od karnevalskog vjenčanja Ivana Pernara i Ave Karabatić, ali svrha im je ista: prigodnim spinovima pridobiti birače koji još žele uzbuđenja u politici. Bilo kao navodnu bitku za načela, bilo kao antipolitičku farsu. Veliki ulozi ionako su već riješeni. Politika i ideologija razdvajaju nas. A novac ih veže i spaja.
