KAKO JE OSOBNA POTROŠNJA LANI NARASLA ZA 3,5 MILIJARDI KUNA

Osobnu potrošnju u Hrvatskoj uvelike vuku turisti, čiji broj konstantno raste, i srednji sloj, koji je nakon godina suzdržavanja od potrošnje zbog recesije, a potaknut i poreznim promjenama, odlučio malo odriješiti kesu i promijeniti automobil (pa makar i za rabljeni), kupiti bijelu tehniku ili namještaj.

Osnovna potrošnja popriličan je pokretač hrvatskoga gospodarstva u zadnje dvije godine. Realni BDP lani je porastao za oko deset milijardi kuna, a ukupna potrošnja kućanstva za oko četiri milijarde kuna. Kad se pridodaju porast potrošnje države i bruto investicija te dobra razlika izvoza i uvoza dobara i usluga, dobije se formula rasta BDP-a i gospodarstva. Iako se optimizam polako budi, potrošnja raste, kreditna aktivnost ‘diže se iz mrtvih’, postavlja se pitanje što se dogodilo, kako i koliko će to trajati. Da bismo mogli doći do zaključka, morali smo kombinirati cijeli set tablica i izvora jer je nemoguće na jednome mjestu naći takve podatke.

Prema njima, rast osobne potrošnje najviše su povukli prodaja automobila (+15,6%) i nespecijalizirana trgovina (+16,2%), dok je hrana kao najdominantniji segment s 2,3 posto rasta sudjelovala s više od milijardu kuna u rastu potrošnje. No, maloprodajni lanci tek od početka ove godine primjećuju veći rast potrošnje živežnih namirnica, pa su prošlogodišnju potrošnju očito povukli automobili, namještaj, bijela tehnika, tekstil itd. Velik utjecaj na osobnu potrošnju općenito imaju turisti, a trgovci ukazuju na to da se njihov utjecaj na potrošnju sve više osjeti u cijeloj godini s obzirom na sve dulju sezonu, osobito u Istri, Splitu, Dubrovniku, Zagrebu itd. No statistika ne prati odvojenu potrošnju domaćih i stranih turista tako da o njihovom utjecaju na potrošnju možemo samo nagađati. Znamo samo da je lani bilo devet posto više dolazaka i noćenja, mahom stranih turista. Rast bilježe i trgovački lanci koji prodaju namještaj i bijelu tehniku, a i na njihovu prodaju utjecaja imaju turisti. Ako ne direktno, onda indirektno opremanjem rastućeg turističkog smještaja. U prošloj je godini porasla i prodaja novih automobila drugu godinu zaredom, nakon višegodišnjeg pada, ali prodaje se i sve više rabljenih vozila, a smanjuje se i udio fizičkih osoba koje kupuju automobile u odnosu na kompanije i državu.

Kako bilo, rast potrošnje 29 mjeseci zaredom nije zabilježen otkada DZS vodi te podatke. U 2016. godini događa se oporavak gospodarstva, što se pozitivno odražava na trgovinu na malo. Promet u njoj porastao je 4,4 posto realno u kumulativu u toj godini. Na rast trgovine pozitivno su utjecali rast BDP-a, rast potrošnje kućanstva, investicijska potrošnja, smanjenje nezaposlenosti, rast noćenja i dolazaka turista. Zaustavljen je i pad potrošačkih cijena u 2016. Deflacija s jedne strane povećava kupovnu moć potrošača i utječe na rast potrošnje kućanstava, a na dugi rok usporava rast gospodarstva.

U svakom slučaju, nekoliko je ključnih pokazatelja u analizi onoga što stoji iza rasta osobne potrošnje. Potrošnja građana, bilo da je gledamo kroz prizmu povećanja prometa trgovine na malo (što je postao sinonim za pokazatelja osobne potrošnje), bilo da je promatramo kroz podatke konačne potrošnje Državnog zavoda za statistiku (DZS), kao jedne od sastavnica izračuna domaćeg BDP-a, počela je rasti 2015. godine. Ovaj put, za razliku od vremena prije krize, potrošnju nisu potaknuli krediti, nego je obrnuto.

Rast sklonosti potrošnji ovaj put pokrenuo je kreditiranje s malom vremenskom odgodom. Prvi vidljivi znaci oporavka potrošnje bili su već 2015., a kreditiranje se pokrenulo 2016. No riječ je o, za sada, vrlo skromnom oporavku kreditiranja. Kada se od novoodobrenih kredita oduzmu otplate starih kredita, promjene tek ulaze u pozitivnu zonu. U zadnjih pet, šest godina građani su se uglavnom razduživali, što znači da je njihovo neto bogatstvo (imovina umanjena za dug) uvećano, a to znači da ima potencijala za ubrzanje kreditiranja u neposrednoj budućnosti.

Da prostora za kreditiranje potrošnje ima, prepoznale su i banke pa se sve češće mogu vidjeti marketinške kampanje za ne-namjenske kredite, čije kamate u nekim slučajevima idu i do nula posto. Inače, kamate padaju već neko vrijeme, blagi rast novoodobrenih kredita krenuo je u 2016., a mogući rast kredita u nadolazećem razdoblju vidi se u prirodnom rastu kao odgovoru na rast potražnje. Trenutačno najviše rastu nena-mjenski krediti i to mahom oni kojima se refinanciraju i objedinjavaju postojeće obveze, a do kraja godine banke očekuju daljnji rast potražnje za gotovinskim kreditima. Kada je riječ o automobilima, mahom je riječ o kreditima za rabljena vozila, što odgovara podacima o većoj prodaji rabljenih vozila starijih od pet godina.

Prema podacima koje smo dobili iz Hrvatske gospodarske komore, a oni su ih dobili kombinirajući podatke DZS-a, trgovina na malo (ponavljamo, sinonim za osobnu potrošnju) iznosi od 8,1 milijardu kuna u siječnju do 12,6 milijardi u kolovozu. U okolnostima suzdržanoga gospodarskog rasta i usporenom rasta svjetske trgovine mnoge su se zemlje u svijetu i gotove sve europske zemlje primarno orijentirale na poticanje domaćeg potražnje nastojeći povećanom potrošnjom podržati nastavak gospodarskog rasta. Stoga Hrvatska tek slijedi recentne trendove rasta doprinosa osobne potrošnje gospodarskom rastu, što je znatnim dijelom omogućeno povećanjem plaća, odnosno raspoloživih sredstava stanovništva.

Nekoliko je ključnih poteza zaslužno za oporavak osobne potrošnje. Prvi je povećanje neoporezivog dijela dohotka s 2200 na 2600 kuna od 1. siječnja 2015., ali i kasnija promjena poreznih stopa na plaću. Iako to ne zvuči mnogo, građanima, ali i gospodarstvu, na taj je način ostavljeno dvije milijarde kuna na godinu više za trošiti. Tu je i konverzija kredita u švicarskim francima. Iako još uvijek kontroverzna odluka, barem ako se bankare pita, to je kućanstvima ostavilo dodatan novac za trošenje. Ako se promatra ukupan iznos plasiranih kredita na tržištu, riječ je o iznosu od šest milijardi kuna. Oko četiri posto kućanstava bilo je obuhvaćeno konverzijom. Njihov udjel u potrošnji je sigurno mnogo veći, jer to su sve bila dobrostojeća kućanstva (inače ne bi dizala stambene kredite). Recimo da je osam posto, što je vrlo ‘nabrijana’ procjena. Njima su se rate promijenile za 20-ak posto u prosjeku.

No napominje da konverzija nije utjecala na oporavak potrošnje toliko koliko bi se možda moglo smatrati. Ne smiju se smesti s uma ni cijene naftnih derivata, koje su u drugoj polovici 2015. godine drastično pale. Tako je primjerice litra Eurosupera 95 tijekom ljeta stajala 10,40 kuna, a uoči Božića manje od devet kuna. Ta je razina zadržana i tijekom 2016. godine. No još je jedan podatak zanimljiv. A riječ je o depozitima građana u bankama, i to onim oročenim. Ukupan iznos oročenih depozita rastao je do kraja 2014. godine. U 2015. blago se smanjio (sa 144 milijarde na 142 milijarde). No snažan pad zabilježen je u 2016. godini – od čak 11 milijardi kuna. Prema podacima HNB-a, ukupan iznos oročenih depozita na kraju 2016. bio je 130,96 milijardi. Dakle, građani su, čini se, počeli ‘oslobadati’ novac koji su imali u bankama i upotrebljavaju ga.

Poticanje potrošnje je bitno jer se stvara novac koji počinje kolati u gospodarstvu. Ako se uzmu u obzir komunalije, hrana i sve druge komponente potrošačke košarice, u njoj pretežu domaća dobra. I za dio koji se uvozi postoje unutarnje koristi. Uzmimo energente, koji su važan dio potrošačke košarice. Uvozimo oko polovice energije, ali od toga nemaju korist samo strani isporučitelji nego i domaći distributeri koji zapošljavaju ljude. Osim toga, uvoz ne reagira prema gore samo zbog osobne potrošnje, nego i zbog investicija i izvoza. Mnoga su investicijska dobra uvezena, jer većinu novih tehnologija ne proizvodimo. I dobar dio izvoza vuče uvozne inute jer ih ili uopće ne proizvodimo ili inozemni pružaju bolji odnos cijene i kvalitete. Rast uvoza stoga je neizbježan u uvjetima ekonomskog oporavka. No tako je u gotovo svim zemljama.

Potrošnja raste, ali svakome rastu dođe kraj. Koja je točka pucanja? Postoji li opasnost da nam se po novi bliska prošlost? Sve zavisi o tome koliko će trajati gospodarski rast. Ako bi se dugoročno rast održao na ovih tri posto u prosjeku na godinu, točka pucanja ne postoji ako bi potrošnja i kreditiranje rasli približno istim tempom ili neznatno brže. Tek u slučaju izostanka gospodarskoga rasta možemo računati na to što nazivate točkom pucanja.

Savić ocjenjuje da u ovom trenutku pitanje prevelike osobne potrošnje i novoga kreditnog zaduživanja nije aktualno jer pri relativno niskim plaćama i mirovinama te i dalje visokoj zaduženosti stanovništva i stoga suženo mogućnosti dodatnog zaduživanja nedostaju realni izvori za prekomjernu potrošnju. Povećanje potrošnje kod nas zasad ima zdrave temelje u povećanju dohodaka, a ne u kreditnom zaduživanju. Stoga u je u ovom trenutku kod nas važnije realizirati proces razduživanja tvrtki i stanovništva te riješiti pitanje loših kredita kako bi se otvorio prostor za moguća ulaganja i pokrenuo novi razvojni ciklus. Ipak, za visok, stabilan i dugoročno održiv gospodarski rast malog otvorenoga gospodarstva kao što je to hrvatsko razvojna se politika mora, zbog veličine tržišta, primarno osloniti na internacionalizaciju poslovanja, odnosno na poticanje izvoznih aktivnosti.

Bez obzira na rast u strukturi potrošnje i dalje je najveći udio hrane i bezalkoholnih pića pa stanovanja i potrošnje energenata. Takva struktura s manjim udjelom uslužnih dobara i većim udjelom prehrane karakteristična je za slabije razvijene zemlje. Očigledno je da osobnu potrošnju u Hrvatskoj uvelike vuku turisti, čiji broj konstantno raste, te srednji sloj, koji je nakon godina ustezanja od potrošnje zbog recesije, a potaknut i poreznim promjenama, odlučio malo ‘odriješiti kesu’. Ako se ostvare i najave o rastu gotovinskih kredita, potrošnja može samo dobiti dodatna krila.