Iako bi nova energetska strategija trebala biti gotova do kraja godine, izrada još nikomu nije povjerena. Pretpostavka je da bi trebala uključiti i scenarije o potrebnoj dogradnji elektrana.
Budući da je rok za izradu strategije kraj 2017., logično je zaključiti da neće biti gotova na vrijeme. No pretpostavka je, s obzirom na postavljene ciljeve, da će nova strategija biti ‘zelenija’ od stare napravljene 2009. te da bi se velikim dijelom, a prema odredbama Europske unije, trebala temeljiti na energiji iz obnovljivih izvora. Prema posljednjim podacima EUROSTAT-a u RH je udio obnovljivih izvora energije 27,9 posto, više nego što je odredbama EU propisano. Obveza je 20 posto do 2020., a 27 posto do 2030.. Znači li to da bi Hrvatska trebala uložiti u realizaciju energetske strategije prema kojoj bi 2050. bilo 70 posto izvora energije iz obnovljivih izvora i koliko bi to stajalo? Energetski stručnjak Marijan Kaleza, član Nadzornog odbora HRO CIGRE-a, hrvatskog ogranka Međunarodnog vijeća za velike elektroenergetske sustave, jedan od autora rada ‘Termoelektrane spram obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj do 2030. godine’ ističe da, misli li se na cjelokupnu energiju, tad je riječ o finalnoj energiji dobivenoj u obliku električne energije, topline i biogoriva iz obnovljivih izvora energije (OIE).
Prema Kaleainim riječima energetsko stanje u Hrvatskoj 2015. bilo je takvo da oko dvije trećine te energije čini toplina, oko trećinu električna energija i 0,7 posto biogoriva. – Sva ta tri oblika energije čine udio od oko 29 posto u ukupnoj finalnoj bruto potrošnji svekolike energije i to do 2030., jer je 2050. teško novčano predviđiva, ne znamo kakvi će biti tehniološki napreći i kolika će biti njihova cijena te što nas očekuju u tih dulje od 30 godina. – Stručni rad predstavljen na skupu elektroenergetičara prošle jeseni u Splitu istražio je potrebne fizičke pothvatne i njihovu investicijsku protuvrijednost kako bi se do 2030. postigla hrvatska elektroenergetska neovisnost. Potrebna dogradnja elektrana razmatrana je u dva krajnja scenarija: prvi je da se sva dogradnja odvija isključivo termoelektranama (na plin i ugljen) i drugo da se sva dogradnja odvija isključivo elektranama na OIE (vodne snage, vjetar, Sunce, geotermalna energija, biomasa i bioplín). Prvi scenarij traži dogradnju postojećeg sustava s ukupno 1500 MW snage i troškove oko 2,5 milijardi eura. Drugi scenarij traži dogradnju elektranama na OIE ukupne snage 4750 MW, što bi stajalo oko 8,7 milijardi eura. Što znači da bi valjalo instalirati 3,2 puta veću snagu i uložiti 3,5 puta više novca u rješenje elektranama na OIE. U drugom scenariju ostvario bi se udio OIE-ja, ali samo za električni oblik obnovljivih izvora energije od oko 70 posto jer neki TE-TO-i, TE Plomin 2 i polovina NE Krško bit će u pogonu i 2030.