Iako registriranih školjkara u županiji ima čak 74, a ribara jedva 8, školjkarstvo u Malostonskom zaljevu sve je manje isplativ i nije čudno što je ribarski potencijal cijele županije iskorišten jedva s 30 posto. Školjkari su u posebno opasnoj situaciji, jer osim predatora orade koji im uništava školjke, dotok slatke vode sve je manji zbog projekata u BiH.
– Ljudi većinom odustaju od proizvodnje jer je postalo jako neisplativ. Uzgajališta se moraju zaštititi mrežom od komarče i to nije problem. Bilo je mnogo prirodnih izvora koji su presušili melioracijom Popova polja, izgradnjom brana na Neretvi smanjio se i dotok slatke vode, a onda će se i izgradnjom Gornjih horizonta u Republici Srpskoj dodatno smanjiti pritok slatke vode. A bez nje se kamenica ne može uzgajati. Slika je tamna i kamenica lako može nestati, dijelom i zbog nedostatka sluhu lokalnih općina – rekao nam je školjar Mario Radibratović.
Malostonski zaljev odavno je posebni rezervat, ali vlasti dopuštaju promjene u prostoru. Kako kaže Radibratović, velikim investitorima svašta je dopušteno za razliku od lokalnog stanovništva. – Prljava je to politika kad jedan investitor kupi 300.000 kvadrata zemlje u posebnom rezervatu. Netko je proda budućeg, za 5 do 7 eura, ali tko mu onda dopusti da je naknadno urbanizira ili dovede u turističku zonu u posebnom rezervatu? Moja obitelj ima 20 tisuća kvadrata u ovom zaljevu, ali nikad ništa nisam mogao napraviti – rekao je Radibratović.
