Ulažimo u brze željeznice, digitalnu infrastrukturu, modernizaciju škola i slično! To nije zadatak za pojedine filantrope, nego svakodnevni posao ljudi koji ovu zemlju trebaju usmjeriti u budućnost.
Nedovršena Sveučilišna bolnica može postati regionalni startup-centar, osnova za hotel s kongresnim i sajamskim centrom ili Vladino sjedište… Lokacija ima sve: brzi pristup autocestama, aerodromu, ne ubija gradski promet. Jedini joj je nedostatak što je ‘ničija’, pa se ne zna tko će zaraditi.
Vraćamo li se u prošlost u načinu promišljanja ekonomije i silovanju ekonomskih zakonitosti? Nadam se da ne, ali sve što se događa, nažalost, ukazuje na tendenciju ka administriranju, dogovaranju, pogodovanju i sličnome. Podravka, Ina, Agrokor, cijene struje i plina, lokalni izbori, problematična zapošljavanja ili politički problemi ne/dosuđenih jedanaestaca. Imamo li prioritete? Ili probleme i nakon što dana rješavamo ‘vatrogasnim refleksom’ – gasimo gdje gori.
Porez na subvencionirane cijene struje iz obnovljivih izvora energije s jedne je strane ispravak nekih očiglednih propusta, ali dok druge države potiču ulaganja i nezauzimljivo grade kapacitete alternativnih energetskih izvora i na tome zasnivaju i industriju budućnosti, mi strateškim postavljamo tvrtke zasnovane na starim industrijama, tehnologijama i proizvodima iz sredine prošlog stoljeća. Takva će ulaganja možda donijeti neke pozitivne elemente, ali kratkotrajno, bez utjecaja na podizanje tehnološke i konkurentske razine hrvatskoga gospodarstva, a još manje zapošljavanja. Srednjoročno je upitno, a dugoročno, u uvjetima današnje otvorene ekonomije, nedrživo. Starim politikama i industrijama ne možemo graditi budućnost, a uloga vlade, premijera i ministara je da vode, mijenjaju i realiziraju projekte budućnosti.
Azijski tigrovi nisu rast ostvarivali na tradicionalnim proizvodima, već na ulaganju i razvoju tehnologija, znanja i infrastrukture budućnosti. Danas je i to postala ‘commodity’ tehnologija, ali sva stečena znanja predstavljaju osnovu za tehnološke skokove u budućnost.
Imamo li viziju, programe, sektore, projekte koji to osiguravaju? Industrijalizacija je jedan od prioriteta Europske komisije, imamo li odgovor, program, sektore? Mislim da to još nije na dnevnom redu, pitam samo kada i tko će ih postaviti. Sve dok su prioriteti stranačke kvote u državnim institucijama i tvrtkama bojim se da je to sve daleko od realizacije. Danas još uvijek svjedočimo velikom trošenju novca EU na projekte društvene i socijalne infrastrukture (tipa edukativni ili poduzetnički centri) koja neće donositi novac, a sutra će troškovi održavanja biti nepremostivi teret lokalnih zajednica.
