NE BOJIMO SE MUP-ove ANALIZE CVH I SUSTAVA TEHNIČKIH PREGLEDA

Davorin Pavlović, predsjednik Uprave Centra za vozila Hrvatske (CVH), kaže da u njihovu radu nema ništa sporno i poziva ministra unutarnjih poslova Vlaha Orepića da se uvjeri u to. Tehnički pregledi vozila u Republici Hrvatskoj započeli su još u pedesetim godinama prošlog stoljeća, kada su se prve kontrole tehničke ispravnosti vozila provodile na cestama. CVH je počeo poslovati 1971. godine, a nakon pretvorbe nastavlja raditi kao dioničko društvo i u tom obliku posluje i danas. CVH je zajedno s Hrvatskim autoklubom (HAK) nositelj javne ovlasti u području tehničkih pregleda vozila, koju nam je nakon provedenog javnog natječaja dodijelilo Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP). HAK obavlja stručni nadzor nad radom stanica i njihovih zaposlenika, a CVH obavlja stručno-tehničke poslove što, između ostalog, obuhvaća neposredno obavljanje tehničkih pregleda, edukaciju zaposlenika svih stanica, donošenje radnih uputa, održavanje i periodičke provjere ispravnosti i umjeravanje opreme i uređaja u stanicama. CVH izrađuje i održava informatički program stanica te sustavno prati i uvodi nove tehnologije u postupak tehničkog pregleda vozila, a obavljamo i druge poslove, kao što su procjene vozila, izrade kataloga novonabavnih vrijednosti i vrijednosti rabljenih vozila, homologacijska ispitivanja sustava vozila i brojne druge poslove. Osim CVH, još 42 pravne osobe obavljaju tehničke pregledove vozila temeljem vlastitog ovlaštenja te je u cjelokupnom sustavu tehničkih pregleda zaposleno oko 1600 ljudi.

Zašto onda ministar Orepić želi analizirati sustav tehničkih pregleda i položaj CVH? Sustav tehničkih pregleda vozila organiziran je na način da upravni i inspeksijski nadzor nad obavljanjem tih poslova obavlja MUP, pa je izjava ministra da će analizirati sustav koji je u domeni MUP-a u potpunosti legitimna. Uvjerem sam da će se nakon provedene analize utvrditi da CVH poslove koji su mu povjereni u okviru javne ovlasti obavlja stručno i u skladu s propisima te da je cjelokupni sustav organiziran na razini najrazvijenijih europskih zemalja.

Je li upitan položaj CVH? Smatram da zbog kvalitetnog rada te visokog stupnja organizacije i stručnosti u poslovima koje obavljamo naš položaj ne bi trebao biti upitan. Stručni (kadrovski), organizacijski kao i potencijal uspostavljene infrastrukture (informatika, uspostavljeni sustav školovanja djelatnika STP, mreža STP i sl.) beneficiraju Centra za vozila Hrvatske. Osim toga, CVH je jedan od osnivača CITA-e (međunarodne organizacije za tehničke pregledove vozila) i njezin aktivan i punopravan član.

Pitanje o GMO-u i tehnologiji CRISPR-Cas9 postavlja se u kontekstu straha i predrasuda. Poznati ste kao zastupnik pro-GMO stajališta, što je i razumljivo jer se bavite genetičkim inženjeringom. Ali objasnite nam, odakle takvo stajalište, zašto ne protiv? Kao i dio mojih kolega iz struke doživljava me se kao nekoga tko je odabrao stranu u bipolarnoj podjeli o vezi s GM biljkama i životinjama. Konkretno, mene u pravilu percipiraju kao nekog tko je zagovornik upotrebe GM organizama, tj. pro-GMO znanstvenika. Kako sam dospio u tu kategoriju? Jednostavno tako što nisam ‘a priori’ protiv GMO-a i što u javnosti tu temu pokušavam staviti u kontekst klasične genetičke manipulacije biljkama i životinjama koja traje već desetak tisuća godina.

Koja su obilježja tehnologije CRISPR? Tehnologija CRISPR-Cas9 temelji se na prirodnom mehanizmu obrane bakterija od virusa koji su znanstvenici upregnuli u svoju korist. Ona uvelike olakšava način manipulacije genima, otvara sasvim nove terapijske mogućnosti liječenja genskih bolesti te stvaranja nove generacije GM biljaka i životinja. Tehnologija CRISPR omogućuje: 1. preciznu inaktivaciju odabranoga gena ‘in vivo’; do sada su geni modificirani ‘in vitro’ i tek onda ubacivani u organizam; 2. ugradnju novoga gena na željeno mjesto u genomu; za biljke do sada gotovo nemoguća misija, ugradnja je bila potpuno nasumična; 3. zamjenu nefunkcionalnoga gena funkcionalnim, što je put za liječenje nasljednih bolesti; 4. dokida potrebu za upotrebom selektivnih markera; donedavno su to uglavnom bili geni koji nose rezistenciju na antibiotike; 5. pojačavanje/utišavanje aktivnosti odabranoga gena a da se ne mijenja njegov nukleotidni slijed; 6. modifikaciju velikog broja gena istodobno, što je još jedna do sada nemoguća misija. Sustav CRISPR-Cas9 možemo slobodno nazvati ‘smartphoneom’ genetičkog inženjera.