Magnolia slastice

Majka i kći Rosanda Jelinić i Jasmina Bagarić zajedno su krenule u ostvarenje sna – prodaju slastica po starim receptima koji su se u obitelji čuvali još od Austro-Ugarske. I tako je 2013. na zagrebačkoj Trešnjevci osvanula mala kvartovska slastičarnica Magnolia. Tri godine poslije otvorene su još dvije, a na stolu su već ponude za suradnju s restoranima i hotelima, čak i iz inozemstva.

O biteljski recepti za kolače koji datiraju još iz Austro-Ugarske godinama su golicali maštu Rosande Jelinić koja je cijeli radni vijek provela u poduzetničkim vodama vodeći prodavaonice sportske odjeće. Maštala je o osnivanju slastičarnice i prodaji slastica koje je oduvijek s guštom pripremala. S obzirom na to da je vrijeme prolazilo, a ona u međuvremenu otišla u mirovinu, činilo se kao da će profesionalno pečenje kolača ostati nedosanjani san. Međutim, u želji da otvori slastičarnicu Jelinić nije bila usamljena. Istu strast za pripremanjem i prodajom slastica imala je njezina kći Jasmina Bagarić koja se nakon dvadesetogodišnjeg života u inozemstvu vratila u Hrvatsku. Ubrzo je umirovljena Jelinić ispekla slastičarski zanat u Beogradu i 2013. na zagrebačkoj Trešnjevci osvanula je mala kvartovska slastičarnica Magnolia.

Budući da je ubrzo postala omiljeno okupljalište sladokusaca, a potražnja za kolačima premašila kapacitete, prošle se godine proširila. Otvorene su dvije nove poslovnice, u veljači se u njihovim slasticama moglo uživati na Radničkoj u prostoru Super Konzuma, a u rujnu su slatka vrata treće Magnolije otvorena u središtu grada, u Gundulićevoj ulici.

„Kad smo krenule, uz mene i majku radila je još jedna slastičarka. Danas imamo vrhunski slastičarski kadar i zapošljavamo više od dvadeset ljudi. Kao poslodavcima jako nam je važno da ljudi rade taj posao sa srcem. Ne želimo ‘odrađivanje’. Iako zaista puno radimo i mnogi ne mogu izdržati taj tempo, mi se budimo sretne i idemo na posao sretne“, kaže nam zadovoljna Jasmina Bagarić koja upravlja slastičarnicom i vodi marketing. Po struci diplomirana pravnica, uz kolače bavi se modom te kao partnerica zagrebačke konceptne trgovine Clan vodi marketing i odabire modne kolekcije.

Ljubav prema modi zrcali se i u slasticama jer je brojne starinske obiteljske recepte trebalo prilagoditi i predstaviti ih na moderan način. Budući da zbog modnog biznisa često putuje, ne nedostaje joj nadahnuća za izlaganje kolača. Kamo god putuje, ne propusti priliku da kuša neki nov kolač koji često nakon povratka u suradnji sa svojim slastičarkama dodatno razvije i njime obogati asortiman. Što više, Bagarić smatra da su upravo taj osobni pečat njihovih slastica i to što su malo drukčiji od drugih osigurali Magnoliji mnoštvo klijenata.

Osim izgledom i okusom Magnolia privlači i interijerom u čije je uređenje uloženo mnogo truda i pažnje. Sve tri slastičarnice uredila je arhitekta Edita Geci, a karakteristika koja jamči prepoznatljivost brenda, magnolijin cvijet, pojavljuje se u različitim izvedbama. U Maloj magnoliji cijeli jedan zid prekriva motiv tog cvijeta, u Radničkoj cvjetna instalacija visi sa stropa, a u Dulićevoj je iznad vitrine tim cvijetom ispišan istoimeni naziv slastičarnice.

Magnolia svakodnevno proizvode tridesetak različitih vrsta torti i kolača, a narudžbe dolaze tolikom brzinom da već u posljednjim danima imaju popunjeno sve do vikenda. Nemaju, kažu, dovoljno kapaciteta da zadovolje potražnju. Najveći joj je izazov kadar.

„Do vrhunskoga kadra neopisivo je teško doći. Nije istina da nema posla, nema kadra. Dio našeg tima je i slastičarka iz Slavonije koja ondje nije imala posao pa smo je pridobili da nam se pridruži. Mnogo su nam pomogli zaposlenici koji su za sobom povlačili kolege pa smo uspjeli oformiti tim kojim smo doista zadovoljni“, objašnjava Bagarić, dodajući da bi u slučaju daljnjeg širenja poslovanja ozbiljnu muku mučili sa zapošljavanjem dodatnih ljudi.

Tim problemom mogli bi se uskoro pozabaviti jer na stolu je već mnogo ponuda za suradnju i širenje koje uključuju suradnju s restoranima i hotelima; prijedlozi poslovne suradnje došli su i iz tri velika inozemna grada – kaže Bagarić koja zahvaljujući karijernom putu supruga, košarkaša Dalibora Bagarića, i životu u mnogim državama Europe i u SAD-u ima i prilično stranih kontakata, a mnogo znači i što umije savršeno komunicirati na četiri jezika. Ipak, zasad samo razmišljaju o tim mogućnostima. Ne žuri im se jer su tek nedavno otvorili dvije nove lokacije i svjesni su da bi im u daljnjem većem koraku održavanje današnje kvalitete bilo izazov.

U tome je ključna nabava prvorazrednih sastojaka. Magnolia tako nabavlja jaja od privatnih dobavljača, a bademi, lješnjaci i orasi iz strogo kontroliranog uzgoja. Iako cijene orašastih plodova nisu zanemarive, trude se da cijene slastičara ne odudaraju od onih u ostalim slastičarnicama. Ostale sastojke nabavljaju od Velpra, ali uza sastojke, prepoznatljivost okusa i izgleda kolača osiguravaju vrijedne ruke slastičara.

„Mogu ja biti najbolji menadžer na svijetu, ali ako dio posla u koji se baš ne razumijem ne prepustim stručnjacima, ne mogu očekivati zapažene rezultate“, kaže nam ta poslodavka koja je svjesna da je stvaranje slastica posebno umijeće i zahtijeva određeni ‘savoir-faire’. Iako poduzetnički pothvat majke i kćeri zvuči pomalo bajkovito jer nisu imale ozbiljnijih birokratskih ili administrativnih problema, bez financijske potpore ne bi sve išlo tako glatko. Poduzetnička klima u Hrvatskoj nije bila pretjerano poticajna kad su krenule u biznis, ali uspjele su izboriti mjesto na tržištu.

Međutim, nove poslovnice vjerojatno ne bi otvarale tako brzo bez jamstvenog programa Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije. Njihova vizija s odobravanjem je dočekana u HBOR-u i HAMAG-BICRO osigurao im je jamstva od 560.000 kuna za kredit namijenjen adaptaciji i opremanju prostora čiji je ukupni trošak bio oko 700.000 kuna. Ulaganje i širenje poslovanja svakako se isplatilo jer su 2016. Magnolia slastice ostvarile neto dobit od 2,5 milijuna kuna, što je gotovo trostruko veći prihod u odnosu na 2015., kad je Mala magnolia uprihodila 407.277 kuna.

„Poslovni uzlet može se nastaviti jedino daljnjim ulaganjima, stoga smo se prije nekoliko mjeseci prijavili na programe nepovratnih potpora iz fondova Europske unije i sad čekamo rezultate“, otkrila je modno orijentirana slastičarka Bagarić koja je s majkom ostvarila svoj san o malom mjestu na kojemu će prodavati slastice čiji se recepti u njihovoj obitelji već stoljećima brižno čuvaju. Budući da su otkako posluju brojnim obiteljima ispekle svadbenu tortu i kolače, zatim to isto učinile za krštenje njihove djece, a onda i za proslavu prvih rođendana, Magnolia slastice postale su ono što su njegove vlasnice oduvijek željele – obiteljske prijateljice. Bagarić i Jelinić najveći je užitak u poslu kad se nakon vikenda, koji su u toj grani biznisa uvijek udarni, počnu javljati klijenti sa zahvalama što su im pomogle uljepšati poseban dan.