Tvrtke koje je Agrokor konsolidirao u svome godišnjem izvješću za 2015.

Ad imate kratak rok za obavljanje nekog posla, najveći vam je neprijatelj nervoza. A nervoza koja se u posljednje vrijeme stvara u vezi s Agrokorom tolika je da se već može nožem rezati. U takvoj atmosferi Ivica Todorić mora donijeti neke odluke koje će dugoročno odrediti što će biti s Agrokorom ili što će ostati od njega. Moglo se očekivati da će Todorić izići pred javnost i smiriti nervozu. Agrokor je već odavno prestao biti njegova osobna stvar jer o tvrtkinoj sudbini ovisi stotine tisuća drugih. Ako se po medijima ‘nabijava’ dojam da će Agrokor bankrotirati, Todorićevi su i interes i dužnost promišljenim komuniciranjem spriječiti da nervoza preraste u paniku.

Većinski vlasnik Agrokora, međutim, izabrao je drugu taktiku. Prema obično dobro upućenima, u javnost će se izići kad bude zapakiran novi dogovor s investitorima. Procjenjuje se da je to moguće očekivati u sljedećih nekoliko mjeseci.

Pokušajmo ući u Todorićeve cipele. Jasno vam je da vam je tvrtka prezadužena, ali to nije ništa novo ni ekskluzivno. Tako funkcioniraju stvari u tvrtkama koje pretendiraju brzo rasti i osvajati nova tržišta. Zadužujete se ondje gdje možete i po kojoj cijeni možete, a onda tražite načine da novim, povoljnijim zaduživanjem smanjite pritisak. U jednom trenutku stvari krenu u neplaniranom i neočekivanom smjeru. Vincentu Gudorfu, potpredsjedniku i višem analitičaru rejtinške agencije Moody’s, nije se svidjelo ono što je vidio u Agrokorovu izvješću o poslovanju u prvih devet mjeseci prošle godine, stoga je odlučio Agrokorov rejting B2 spustiti na B3 sa stabilnim izgledima. Čim je to objavljeno, odmah nakon Nove godine, obistinjuju se i strahovi da će se bankari okupljeni u sindikatu s kojim ste dogovarali tranšu od 500 milijuna eura raspomamiti i tražiti više od onoga što ste se prije dogovarali. Na nove njihove uvjete ne možete pristati, čak i pod cijenu pada cijene obveznica. Naravno, ne očekujete da će cijena obveznica ‘tresnuti’ više od 20 posto, ali vjerujete da ćete se oporaviti do 2019., kad prve od njih stižu na naplatu. U tom trenutku morate povući ručnu, okupiti vijeće stručnjaka i u miru pronaći najpozivniji izlaz iz te situacije.

A onda vas zaskoči ruski veleposlanik u RH Anvar Azimov izjavom (koja je zazvučala kao otvorena prijetnja) da Rusija više neće kreditirati Agrokor! I još nadoda da se nada kako će Agrokor vratiti sve svoje kredite Sberbanku i bude li mu se ponovno obratio, da će razmotriti to pitanje, ‘ali isključivo u svjetlu svih financijskih teškoća u kojima se tvrtka nalazi’. Agrokorova reakcija bila je kratka i jasna (‘Agrokor ima intenzivnu i kontinuiranu komunikaciju sa svim investitorima, pa tako i s investitorima iz Rusije. Trenutačno nema nikakvih zahtjeva za novu izloženost ruskih investitora – banaka prema Agrokoru.’), ali nije doprla do ušiju investitora. Kao što je gospodin Gudorf srušio cijenu Agrokorovih obveznica na međunarodnom tržištu, Njegova Ekselencija Azimov srušio je početkom ovog tjedna cijene dionica Agrokorovih tvrtki na Zagrebačkoj burzi.

Ovog tjedna ruski veleposlanik korjenito je ublažio retoriku. Sad upućuje na to da je sve to poslovni odnos između Agrokora i Sberbanka. Kako bilo, Todorić će ipak u budućnosti na podugačak popis ‘stakeholdera’ s kojima treba komunicirati morati staviti i veleposlanike, pogotovo iz zemalja iz odakle dolaze strani kreditori. Još se samo hrvatski veleposlanici bave visokom svjetskom politikom. Ostali su postali trgovački putnici svojih ekonomija.

Kolika je stvarna dubina Agrokorovih financijskih teškoća, teško je dokučiti iz skraćenih financijskih izvješća za prvih devet mjeseci prošle godine, posljednjega dostupnog dokumenta, jer su se i u međuvremenu neke stvari znatno promijenile. Iz konsolidiranog računa dobiti i gubitka iz tog dokumenta doznajemo da je Agrokor u promatranom razdoblju ostvario malo niže prihode nego u prvih devet mjeseci 2015. (36,3 milijarde kuna prema 37,1 milijardu godinu prije) i znatno manju dobit prije oporezivanja (540 milijuna kuna prema dvije milijarde kuna preklani).

Također se može vidjeti da je ukupno kreditno zaduženje 25,5 milijardi kuna. Pritom su 24 milijarde kuna dugoročni krediti i zajmovi, ali pet milijardi od toga odnosi se na kratkoročni dio dugoročnih kredita. U međuvremenu je Agrokor, u studenome prošle godine, objavio da je dovršio opsežno refinanciranje produljivši dospjeća postojećih zaduženja od oko 840 milijuna eura za približno dvije do tri godine, smanjivši tako kratkoročnu zaduženost; većina njegovih financijskih aranžmana pak dospjeva na naplatu od 2019. nadalje. Kvaka je, a to se vidi iz Moody’sova obrazloženja sniženja rejtinga, u tome da je spomenuto refinanciranje na neki način uvjetno. Uvjet je da PIK (engl. payment-in-kind) obveznice od 485 milijuna eura, koje je u svibnju 2014. izdao Todorićev holding Adria Group u svrhu preuzimanja Mercatora, budu refinancirane najkasnije do 8. ožujka 2018. Važno je podsjetiti na to da su PIK obveznice osigurane sa 75,61 posto Agrokorovih dionica koje će prijeći u vlasništvo pedesetak međunarodnih ulagača u PIK obveznice ako one ne budu isplaćene u roku.

I tih je 485 milijuna eura, dakle oko 3,6 milijardi kuna, problem koji Todorić mora riješiti u idućih godinu dana. Neće biti lako, ali na raspolaganju mu je nekoliko mogućnosti. Za Todorića bi najegantnija bila novi kredit u tom iznosu kojim bi isplatio investitore u svoje obveznice do tog roka, no upravo svjedočimo događajima koji mu ne idu u prilog. Što je nervoza zbog Agrokora veća, to su nemilosrdnije kamate koje su mu spremni dati bankari, koji, uzgred, prema njemu ni dosad nisu imali milosti. Ako se atmosfera oko Agrokora i smiri, ako