Home / Biznis i politika / E GRANIČNA PRILAGODBA Trump i republikanci žele uvesti porez na uvoz i subvencionirati izv

E GRANIČNA PRILAGODBA Trump i republikanci žele uvesti porez na uvoz i subvencionirati izv

Prijedlog poznat kao ‘Granično prilagođen porez na dobit’ izazvao je prijepore i kod kuće i u svijetu. Uvjerljivo najveći američki uvoznik prema količini robe Walmart lobira žestoko protiv tog pravila, a Svjetska trgovinska organizacija najavila je tužbu ako se u SAD-u donese takav zakon.

Američki predsjednik Donald Trump nastavlja suvereno dominirati novinskim stupcima, a najnoviji povod kontroverzne su promjene poreznih pravila koje bi mogle imati velike posljedice unutar i izvan Amerike. Iako ovaj put Predsjednik nije začetnik, možda čak ni pobornik, njegova Republikanska stranka radi na zakonu koji umnogome prati njegova predizborna obećanja o uvođenju carina kako bi se spriječio golem trgovinski deficit. Na novom poreznom konceptu stranka je počela raditi i prije Trumpove službene nominacije za predsjednika SAD-a, ali se neovisno o tome dobro uklapa u najavljenje smanjivanje uvoza i preferencijalni tretman izvoza iz Amerike.

Štoviše, tijekom cijele kampanje aktualni je predsjednik govorio o porezu na uvoz, ključnoj točki zakona koji je sporan i prije nego je predstavljen. ‘Granično prilagođen porez na dobit’, kako se koncept zove, promijenio bi način na koji se porez na dobit obračunava tako da uvozna dobra ne bi bilo moguće računovodstveno odbiti kao trošak poslovanja, a istodobno se izvoz više ne bi računao kao prihod pa se na njega ne bi plaćao porez.

Ta naoko mala izmjena suštinski bi promijenila način na koji Amerika tretira svoj uvoz i izvoz tako što bi uvoz bio oporezovan, a izvoz subvencioniran, ideja koja ima pobornike i protivnike iz različitih tabora, ovisno o širim pogledima na poticanje izvoza i slobodnu trgovinu. S druge strane, objašnjavaju u Economistu, ekonomska teorija načelno smatra da ta mjera ne bi trebala imati poseban efekt na trgovinu s obzirom na to da se efekti na uvoz i izvoz poništavaju na dva moguća načina. ‘Dolar može aprecirati dovoljno da izvoz i uvoz stoje jednako kao i prije poreza. Druga mogućnost je da američke cijene i nadnice narastu dovoljno da ponište komparativnu prednost granične prilagodbe’. Pojednostavljeno, koncept nalikuje PDV-u. To je teorija, kako bi to izgledalo u praksi drugi je par rukava i postoji niz scenarija.

Iz napisanog je već jasno da prebijanje efekata ovisi o kretanju dolara, koje može i ne mora poništiti efekt poreza, jednako kao i inflacija i nadnice. U najgorem slučaju, kretanje ekonomije koje ne bi išlo u predviđenom smjeru značilo bi znatno veće troškove uvoza, a izvoznici bi bili u daleko boljoj poziciji. Neki u tom potezu vide i način financiranja famoznog zida prema Meksiku, koji se prema posljednjim procjenama čini daleko skupljim nego što je Trump pretpostavljao.

Jedan razlog je poticaj kompanijama da dobit drže u SAD-u, umjesto da ga računovodstveno voze naokolo po svijetu kao što čine sada, zato što bi oporeziva bila dobit ostvarena u SAD-u, ne i globalno (samo Apple ima oko 200 milijardi dolara razbacano izvan matične države). Drugi je razlog kratkoročno povećanje prihoda države, premda, upozorava tjednik, na duže staze može imati suprotan efekt. Ishod je teško predvidjeti i zato što mnogi detalji još nisu poznati, pa se mediji i stručnjaci oslanjaju na podosta nagađanja u svojim komentarima. Načelno, granična prilagodba poreza na dobit bila bi dobra stvar za pretežno izvoznu ekonomiju.

Ne treba posebno naglašavati da je i sâm spomen tog zakona uzrokovao valove s obje strane velike bare jer bi pogođeni mogli biti svi koji se oslanjaju na uvoz komponenti i gotovih proizvoda u Americi, kao i veliki svjetski izvoznici poput Njemačke, Japana i Kine. Jednako zabrinuti mogu biti Nizozemska, Irska i Luksemburg, porezni sustavi otvoreni stranim kompanijama željima niskog poreza. Poslovna zajednica u SAD-u već se snažno podijelila po liniji poslovnog modela, pa tako jedan od najvećih maloprodajnih lanaca na svijetu i uvjerljivo najveći američki izvoznik prema količini robe Walmart lobira žestoko protiv tog pravila (Nike, Gap, Target i Best Buy također su u tom taboru), a izvoznik Boeing nateže u suprotnom smjeru (kao i Oracle, Caterpillar, Pfizer, Johnson&Johnson, GE, Qualcomm…). Protivnici mjere, ponajviše iz prodajnog i tekstilnog sektora, jako se oslanjaju na uvozne dobra, a čak i oni koji izvoze konačni proizvod uvelike upotrebljavaju uvozne komponente koje ili nisu dostupne u Americi ili su skuplje kod kuće. Iz njihove perspektive stvar je jednostavna, ako prođe taj prijedlog morat će povećati cijene svojih proizvoda i otpustiti ljude. Osim te, njihova argumentacija je i da ne može desetljeća odlaska proizvodnje preokrenuti jednim potezom.

Druge će ekonomije to sasvim sigurno vidjeti kao protekcionističku mjeru na koju će reagirati, iako ostaje otvoreno vidjeti kako. Jedna je mogućnost poduzimanje protumjera u cilju poništenja negativnog efekta, druga, vjerojatnije, tužba Svjetske trgovinske organizacije. Kako javlja Financial Times, američki trgovinski partneri već su počeli pripremati teren za tužbu koja bi mogla biti najveća u povijesti STO-a. ‘Ako se netko ponaša protivno našim interesima ili protiv međunarodnih trgovinskih pravila, imamo mehanizme za reakciju’, izjavio je Financial Timesu potpredsjednik Europske komisije Jyrki Katainen. Za očekivati je da EU ne bi ostao usamljen u svom odgovoru, odnosno da će moći računati na potporu drugih za interesiranih zemalja ili cijelih trgovinskih blokova. U pravnom smislu, postoji čini se malo sumnje u poraz Amerike čije mjere partneri doživljavaju kao očitu diskriminaciju, a pobornici prijedloga odvraćaju kako bi se tim promjenama Amerika napokon uskladila s drugim ekonomijama koje imaju sustav PDV-a. Valja naglasiti da Trump zasad nije javno prihvatio prijedlog zakona i da Bijela kuća lavira između dvije suprotstavljene struje bez jasnog stajališta. Jednako tako, nisu ni svi republikanski zastupnici uvjereni, navodno dobar dio senatora ne želi poduprijeti zakon neusklađen s pravilima STO-a. Sudbina prijedloga je stoga vrlo neizvjesna trenutačno, ali u slučaju dobivanja potrebne potpore bit će sasvim sigurno izvor novih trzavica Trumpove Amerike s ostatkom svijeta.

Statistika kaže da ipak nismo najlošiji. Iza Hrvatske su Rumunjska, Bugarska, Latvija, Litva, Češka i Mađarska. Razlike su pri tome velike, najviša je mjesečna naknada u EU devet puta viša od najniže.

Mjerenje nacionalnog minimalca u Europskoj uniji potvrdilo je ono što se iako zna, da postoji veliki nerazmjerni između Istoka i Zapada, kao i između Sjevera i Juga mnogoljudne zajednice naroda i narodnosti. Kako objašnjava europski ured za statistiku, 22 od 28 članica imaju službeni minimalac, a nemaju ga samo Austrija, Danska, Italija, Cipar, Finska i Švedska. Svi deset istočnih članica nalazi se u najnižem razredu ispod 500 eura, s tim da su ispred Hrvatske (433 eura) tek tri članice (Slovačka s 435, Poljska s 453 i Estonija s 470 eura). Najniži minimalac imaju Rumunjska (275 eura) i Bugarska (235 eura), znatno manje od prvih sljedećih Latvije i Litve (svaka po 380 eura), Češka jamči 407, a Mađarska 412 eura.

Statistika vrlo plastično oslikava ekonomske razlike članica, pa tako južne članice, s iznimkom Slovenije, imaju bolje minimalce od Istoka, ali osjetno lošije od Zapada i Sjevera. U Portugalu se može računati na 650 eura mjesečnog minimalca, u Grčkoj 684, na Malti 736, u Sloveniji 805 i u Španjolskoj na 826 eura. U preostalih sedam članica na koje je primjenjiv kriterij minimalne mjesečne naknade za rad, najmanje se dobije u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje taj iznos doseže 1397 eura, a bolje stoje Francuska (1480), Njemačka (1498), Belgija (1532), Nizozemska (1552), Irska (1563) i Luksemburg (1999). Kada bi se rezultati uspoređivali sa SAD-om, mjerilo bi bilo 1192 eura na mjesec, tako da bi Amerika bila na dnu najpoželjnijeg od triju razreda. Igranje s brojkama u Eurostatu pokazalo je tako da najviša mjesečna naknada iznosi devet puta više od najniže, što, ako se gleda čašu kao polupunu, nije tako strašno kada se eliminiraju razlike u cijenama. U tom slučaju, nerazmjerni je jedan naprema tri.

Od promatranih država, jedino je Grčka zabilježila pad u siječnju 2017. u odnosu na siječanj 2008. (684 eura uspoređeno sa 794 eura), sve ostale su rasle (Hrvatska s 380 na 433 eura). Zanimljivo je istaknuti i da su Rumunjska i Bugarska u tom razdoblju zabilježile dvostruki skok minimalca, ali i dalje su uvjerljivo na dnu ljestvice. Što se razjašnjenja osnovnog pojma tiče, minimalac podrazumijeva mjesečnu nacionalnu minimalnu nadnicu primijenjenu od 1. siječnja do 1. srpnja svake godine. Obično se odnosi na sve zaposlenike ili barem na većinu zaposlenika neke zemlje, a riječ je o fiksnoj stopi po satu, tjednu ili mjesecu iza koje stoji zakonska regulativa. Minimalac se u načelu predstavlja kao mjesečnu nadnicu u brutu iznosu, odnosno prije odbijanja poreza na dohodak i doprinosa koje zaposlenik plaća i koji variraju od članice do članice.