Svaki sposoban menadžer treba imati sposobne šefove financija, marketinga, proizvodnje i prodaje. No ima i dvoje još važnijih i još bližih suradnika – vozača i tajnicu. O šefovskom kvartetu ovisi dužina menadžerovog mandata i visina bonusa, ali o najbliskijem suradničkom dvojcu ovise njegov obiteljski život i – sloboda. Jer, vozač i tajnica znaju baš sve tajne, od njih se ne mogu sakriti kontakti s konkurentima, razgovori o mogućim akvizicijama i o transferu u drugu tvrtku, poslovni ručkovi, janjetine, viskiji, butelje, pa ni ‘poslovna’ noćenja. Oni su čuvari spokoja, putnih naloga, dnevnička i izdataka za reprezentaciju. Zato mnogi menadžeri sa sobom iz tvrtke u tvrtku vode tajnicu i vozača. Isti poučak – s funkcije na funkciju – primjenjuju i iskusni političari. No Tomislav Saucha ne samo da, prema riječima svog šefa Milanovića, nije imao kapaciteta za ministarsku fotelju, nego se nije držao ni osnovnog poučka o tajnici od povjerenja. Preuzeo je bivšu tajnicu Jadranke Kosor, Sandru Zeljko, koja nije htjela slijediti svoju šeficu na drugu stranu Markovog trga, u Sabor. Zato sad Saucha sjedi u Remetincu. Bez krunsko svjedočenje sve bi završilo s upozorenjem Revizije o netransparentnom odobravanju putnih naloga i dnevnička. Ovakvo, s navodnim svjedočenjem tajnice, mogao je reagirati i DORH. Predstojnikova riječ protiv tajničine. A o nestanju 540.000 kuna nisu znali samo njih dvoje, ali svi su, eto, godinama šutjeli, za svaki slučaj i više od godinu dana nakon odlaska SDP-ove družine iz Banskih dvora. Tko zna, možda i Milanovića okrznje makar zapovjedna odgovornost za tih pola i kusur milijuna. Jer, šef svih šefova pojma nije imao da je u tri godine preko fiktivnih naloga isparila čak petina novca namijenjenog službenim putovanjima njegovog ureda! Kao što do potkraj mandata nije imao pojma o padu zaposlenosti, industrijske proizvodnje, BDP-a…
TJEDAN U BROJKAMA
Dubrovnik je ovih dana u fazi poništavanja, koja traje još od neizglasavanja proračuna, i micanja Andre Vlahušića iz gradonačelnike fotelje. Prošlog petka Upravni sud u Splitu poništio je lokacijsku dozvolu za projekt golfa na Srđu, što je logičan epilog jer je još u rujnu prošle godine srušena Studija utjecaja na okoliš za taj projekt. No nelogično je što trakavica ‘Hoćemo-nećemo izraelsku lovu’ traje već desetljeće. Logično je pak što je taj projekt zaustavljen jer Hrvati su tko zna zašto alergični na golf i golfera i uglavnom se uspijevaju obraniti od te pošasti. Kad bi sve zelene grupacije krenule na parlamentarne izbore ujedinjene sloganom ‘Ne damo hrvatske livade golferima’, vjerojatno bi zasjelo na vlast. A u utorak je Upravno vijeće Luke Dubrovnik poništilo predugovor s tursko-francuskim konzorcijem o koncesiji za dubrovačku luku Gruž. Razlozi su administrativne prirode, ali suština je u tome što se u spornom dokumentu koncesionaru dopušta unosna glavarina. Planirano je ulaganje 93,7 milijuna eura, ali samo od najmanje sedam milijuna eura glavarine na godinu u 40 godina zaradio bi bar 280 milijuna eura. Da ipak nije sve dramatično, pobrinuli su se filmaši. U Dubrovniku počinje snimanje ‘Robina Hooda’. On bi u dubrovačkoj verziji mogao biti junak koji ne da Srđ i Gruž strancima.
Bilježimo prvu obljetnicu slovenskog štopanja za europsku zaštitu autohtonosti slavonskoga kulena/kulina. Proizvode ga, naime, i Čeljske mjestine. Domaći mediji komentirali su da je Slovenija ‘prevršila svaku mjeru’, pogotovu jer je prije toga blokirala i zaštitu varaždinskog zelja. No i mi smo Slovencima zabijali kajle. Izborili smo da teran bude i hrvatski te prijelazno rješenje prema kojem hrvatske tvrtke smiju proizvoditi njihovu kranjsku kobasu u razdoblju od 15 godina. Sačuvaj nas, Hrvate i Slovence, najboljih susjeda…
