Stjepan Bukal: Moji roboti boje bolje od ljudi

Europski prijedlog zakona predviđa da se porez na robote koji zauzimaju ljudska radna mjesta određuje prema tome koliko će tvrtka uštedjeti. Dok poreznici čekaju naputke iz EU, sindikati su za, a poduzetnici i znanstvenici protiv.

van Krivačić oduševljen je trojicom svojih kolega u HS Produktu u Karlovcu. Njegov je posao da im na vrijeme osigura elemente koje onda njih trojica sami uzmaju, međusobno razmjenjuju i obrađuju. Kontrolira mjere i kvalitetu posla i uglavnom nema primjedbi na svoje ‘šljakere’. U tri mjeseca koliko radi na tome radnome mjestu dobro ih je upoznao, jako je zadovoljan njima i opuštenim ozračjem koje vlada na poslu. Jedino ne idu zajedno na ‘gabloc’ jer su Ivanovi suradnici roboti koji obrađuju zatvarače pištolja. Ne troše vrijeme ni na puš-pauze ni na bolovanja, ne dobivaju plaću i ne plaćaju porez. Zasad.

Kad su vlasnici klubova u Kaliforniji glazbene skupine koje su zabavljaše goste počeli zamjenjivati robotima, izbezumili su poreznike koji nisu imali zakonsko uporište za ubiranje poreza u slučaju uporabe inteligentnih strojeva. Tad se rodila ideja o donošenju zakona prema kojem bi porez plaćali roboti koji zauzimaju ljudska radna mjesta, a slijedom toga zaživio je i prijedlog o uvodenju minimalnog osobnog dohotka UBI (engl. unconditional basic income) svima kao nadomjestak za štetu koju četvrtina industrijska revolucija, i4.0, na svjetskoj razini čini radnoaktivnom stanovništvu. U skladu s trendovima, ali i zbog sve većeg broja robota koji u proizvodnim procesima zamjenjuju ljude, Europski parlament sredinom prošle godine donio je nacrtn prijedloga zakona kojim bi oporezovao robote. Visina poreza određivala bi se prema uštedi koju tvrtka ostvari uporabom u proizvodnji, a roboti bi imali status elektroničke osobe s posebnim pravima i obvezama.

Iako su vrlo skupi, jedan industrijski robot stoji oko milijun kuna. Potražnja za njima sve je veća i njihova se uporaba višestruko isplati. Osim što zamjenjuje više radnika, robot učinkovitije i kvalitetnije obavlja posao. Primjerice, robotski sustav u tvornici Đuro Đaković Specijalna vozila prema učinku u dvije smjene zamjenjuje više od 24 zavarivača, što znači da poslodavci kojima nedostaje radne snage problem mogu riješiti kupnjom robota. Postane li uskoro taj nacrtn prijedloga zakon, državna blagajna ipak neće imati koristi od njegove primjene jer u Hrvatskoj ‘radi’ samo dvjesto robota, što je samo desetina od potrebnog broja. Obavljaju različite poslove: montiraju proizvode, rukuju pri paletizaciji ili skladištenju proizvoda, zavaruju, poslužuju CNC strojeve, bruse, poliraju, liče, čak muzu krave. Da bi Hrvatska ušla u kategoriju tehnoloških razvijenih i konkurentnih zemalja prema kriterijima i4.0, danas bi u domaćoj industriji trebalo raditi dvije tisuće robota. Prema svjetskom prosjeku, na svakih 10.000 zaposlenih u proizvodnji treba zaposlit i oko 90 robota. Budući da je u Hrvatskoj, prema podacima Državnoga zavoda za statistiku, zaposleno oko 200.000 radnika u proizvodnji, trebalo bi biti 10 robota na 10.000 zaposlenih. U Sloveniji ih ima oko 110, u Austriji 128, u Italiji 160, Japan i Njemačka imaju više od 300, Singapur 398, a svjetski lider Južna Koreja 531 proizvodnog robota na 10.000 zaposlenih.

Hrvatska ne upotrebljava potreban broj robota u proizvodnji, ali proizvodi ih. Prema podacima Državnoga zavoda za statistiku, 2013., 2014. i 2015. domaće tvrtke proizvele su ukupno 11 višenamjenskih robota. U Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta ističu da u Hrvatskoj nema sustavne proizvodnje industrijskih robota. Neke verzije automatiziranih linija ili jednostavnijih robota ‘pick and place’, primjerice za pakiranje proizvoda, ili nekih robotičkih rješenja primjenjivih izvan industrijskih pogona proizvode tvrtke Harburg-Freudenberger, Doking, Hipersfera, TMT, HSTEC, Jedinstvo PNO, Demateh itd.

U Hrvatskoj radi malo robota jer dostignuti stupanj automatizacije ne nudi jednostavan prelazak na potpunu robotizaciju s obzirom na to da se struktura proizvodnje većinom zasniva na reprodukciji proizvoda niže dodane vrijednosti, dakle i manje dobiti, te ne nudi dovoljan kapital za ulaganje u za hrvatske uvjete skupa robotska rješenja. Ipak, veći zahtjevi za kvalitetu, brzinu isporuke te rast cijene rada tjeraju poduzetnike na neodgodiva ulaganja u robotizaciju proizvodnih pogona.

Ministarstvo gospodarstva, u skladu sa Strategijom razvoja robotike u EU definirane prema EUROP-u (European Robotics Technology Platform), svake godine u sklopu operativnih programa potpora potiče osvremenjivanje, odnosno robotizaciju proizvodnje, a hrvatski poduzetnici u prosjeku na godinu podnose 15 zahtjeva za potporu za nabavu robota pojedinačne vrijednosti od 800-tinjak tisuća kuna. Iako ograničena sredstva limitiraju broj zahtjeva, procjenjuje se da se u domaću industriju instalira 30-ak robota na godinu.

Vlada namjerava snažnije poticati robotizaciju i sredstvima iz fondova EU radi prilagodbe industrije 4.0., pa je u skladu s tim prihvatila Strategiju pametne specijalizacije od 2016. do 2020. i Akcijski plan provedbe od 2016. do 2017. Odredila je i mnogo mjera za razvoj robotizacije i primjenu robotike u medicini, proizvodnji hrane, nadzoru u akvakulturi, sigurnosti i transportu, nadzoru nad energetskom infrastrukturom te proizvodnji proizvoda veće dodane vrijednosti…

To znači da će se broj robota u hrvatskoj proizvodnji do 2020. povećati, ali Ministarstvo financija, odnosno Porezna uprava, nema spoznaja o mogućem ubiranju poreza za robote. Ističu da zasad u sklopu koordinacije EU nije stigao nikakav prijedlog iz neke od radnih skupina Vijeća o oporezivanju robota. Sindikalni se predstavnici, očekivano, slažu s prijedlogom o oporezivanju robota.

Na specijaliziranim radnim mjestima programiranja i održavanja robota rade najčešće inženjeri poput Stjepana Bukala, koji u AD Plastiku radi nepune četiri godine i to mu je prvi posao nakon završetka studija strojarstva. Ističe da automobiljska industrija zahtijeva niske troškove proizvodnje, visoku kvalitetu, apsolutnu ponovljivost proizvoda te sve više ručnih operacija; primjerice bojenje, kojim su se bavili ljudi, obavljaju roboti koji taj posao odrađuju na unaprijed predviđen način. Uporabom robota za bojenje znatno se smanjuje izlaganje ljudi potencijalno opasnim tvarima i neizravno emisija štetnih tvari u okoliš. Roboti su dizajnirani tako da budu otporni na opasne utjecaje iz okoliša i radom omogućuju visoku produktivnost te ponovljivost, objašnjava Bukal. Svaki proizvod obojen u automatskoj lakirnici AD Plastika prolazi razvojni proces koji se sastoji od raznih povezanih operacija poput smještaja proizvoda u prostoru, izrade programa bojenja i parametrizacije proizvoda. Te aktivnosti zahtijevaju interdisciplinarno poznavanje rada robota i fizikalno razumijevanje boja, što je vrlo zanimljiv, a katkad i zahtjevan posao.

– Posve se slažem s tim da roboti, koji, nažalost, ljudima uzimaju posao, imaju jednake obveze kao ljudi – kaže predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević.

No robotičar prof. dr. sc. Bojan Jerbić, voditelj Zavoda za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, misli da se prijedlog za oporezivanje robota ubraja u istu kategoriju kao, primjerice, oporezivanje kišnice ili Sunčeve energije koja se upotrebljava za vlastite potrebe.

– Rezultat je to očaja zaostale državne administracije koja nije u stanju potaknuti usklađen razvoj društva utemeljen na zaostalim ekonomskim i fiskalnim načelima. Oporezivanje robotskoga rada bilo bi višestruko, što bi znatno usporilo tehnološki razvoj, ali ne bi ga zaustavilo. Takvi porezi neće riješiti problem zapošljavanja, nego produljiti život zaostaloj državnoj administraciji. Problem zapošljavanja treba rješavati novim djelatnostima koje se rađaju kao posljedica općeg društvenog i ekonomskog razvoja – kaže Jerbić, jedan od sudionika izrade Nacionalne platforme za razvoj gospodarstva u okvirima i4.0.

Sa svojim timom proizveo je neurokirurškog robota Ronnu (engl. robotic neuronavigation – RONNA), koji danas redovito obavlja operacije, a FSB je u partnerstvu s tvrtkom INETEC prijavio i novi projekt NERO, inovativno istraživanje u neurokirurškoj robotici. Na FSB-u je osnovan i Regionalni centar izvrsnosti za robotske tehnologije – CRTA, koji će ove godine biti realiziran i koji će, ne samo na regionalnoj razini nego i europskoj, biti jedan od najmodernijih središta izvršnosti za istraživanje i obrazovanje u robotici. Jerbić ističe da je danas strateško pitanje tehnološka sposobnost jer tko ne shvati fundamentalne i globalne promjene, ubrzo će izgubiti korak s vremenom.

– Nova industrijska revolucija donosi kognitivne robote, strojeve koji posjeduju određenu količinu inteligencije i mogu se primijeniti u poslovima na kojima su ljudi donedavno bili nezamjenjivi. U bliskoj budućnosti roboti će zamijeniti ljude na svim rutinskim poslovima bez obzira na razinu obrazovanja – kaže Jerbić, ističući da danas nijedan zavarivač ili ličac ne može konkurirati robotu u osiguranju ujednačene kvalitete obavljenog posla i velike proizvodnosti. Osim toga, roboti rade neprestano i isplativi su već za nekoliko godina.

Prema Jerbićevim riječima, broj robota u proizvodnji raste prema stopi od 15 posto na godinu, ali rast nije globalno ujednačen; najveći je u Aziji, a najveća je svjetska uvoznica robota Kina čija je tvrtka Midea nedavno kupila najvećeg europskog proizvođača robota, njemačku tvornicu Kuka.

– Uzme li se u obzir da je robotizacija najintenzivnija u regijama poznatima po niskoj cijeni rada, jasno je da su postojeći ekonomski modeli zasnovani na niskoj cijeni rada prošlost – kaže Jerbić.

Voditelj Odjela za tehnološki razvoj i IT Hrvatske gospodarske komore Emil Perić ističe da ne treba oporezovati robote; da bi se to učinilo, oni bi trebali moći uvekliko zamijeniti ljudska radna mjesta. – Za takvo što roboti još nisu dovoljno tehnološki razvijeni. Pojedini koji jesu izrazito su skupi i nisu komercijalno isplativi. Svijet je u stalnoj potrazi za novim rješenjima i inovacijama koje će unaprijediti proizvodne procese.

Je li strah od robota realan? Iako se mnogi boje da će i4.0 potpuno izbaciti ljude iz proizvodnog procesa, stručnjaci tvrde da će posla ipak biti sve dok roboti ne budu na razini ljudske inteligencije. No industrijska proizvodnja već raste bez rasta zaposlenosti.

Hrvatske tvrtke koje se koriste robotima, primjerice Đuro Đaković Specijalna vozila i AD Plastik, ne opterećuju se prijedlogom o oporezivanju robota. Prema riječima Bartola Jerkovića, predsjednika Uprave Đure Đakovića Specijalnih vozila, ta tvrtka upotrebljava nekoliko automatiziranih (robotiziranih) i poluautomatiziranih radnih mjesta povezanih s poslovima zavarivanja i jedna su od ključnih tehnologija u tvrtkinoj proizvodnji.

Prvi robotski sustav za zavarivanje instaliran je početkom 2016., a u tijeku je instalacija još dvaju robotiziranih sustava. Navedena oprema rabi se prije svega zbog visokih zahtjeva na kvalitetu zavarivanja i znatno veće produktivnosti u odnosu na ručne postupke zavarivanja. Tehnički, u dvomjenskom radu opremom upravlja 16 operatera, a prema učincima rada zamjenjuje više od 24 zavarivača. Važno je naglasiti da primjena te vrste tehnologije podrazumijeva zapošljavanje radne snage, operatera, više kvalifikacijske kategorije, uključujući dobro educirane tehnologe koji rade na online i offline programiranju – ističe Jerković koji smatra da pitanje robotizacije ili automatizacije treba promatrati ponajprije kao odgovor na visoke zahtjeve za kvalitetu i produktivnost, ali dijelom i kao mjeru zbog sve veće fluktucije zavarivača kao specifičnoga profila proizvodnog radnika.

U tom smislu podatak o broju radnika koje zamjenjuje jedan robot potencijalno navodi na pogrešne zaključke jer to nije glavna svrha automatizacije proizvodnje – ističe Jerković.

Robote u proizvodnim procesima upotrebljava i AD Plastik jer su oni u današnjoj autoindustriji standard. Ima dvadeset robota i šezdeset manipulatora koji obavljaju poslove lakiranja, obrezivanja, rezanja/dorade, manipulacije proizvodom i montaže. Ti su roboti zamijenili šezdeset radnika, ali u AD Plastiku ističu da nije riječ o zamjeni radnika, nego o nužnosti održavanja konkurentnosti troškova proizvodnje.

Naime, roboti omogućuju neprestano obavljanje poslova u složenim radnim uvjetima, štede vrijeme, fleksibilniji su i kvalitetni. Njihovim uvođenjem u proizvodni proces u toj se tvrtki javila potreba za specijaliziranim radnicima za održavanje, programiranje i slično, što znači da roboti s jedne strane uključuju radna mjesta nekvalificiranih radnika na proizvodnoj vrpci, a s druge strane otvaraju nova radna mjesta za specijalizirana zanimanja.

Iako su mnogi u strahu da će četvrta industrijska revolucija potpuno izbaciti ljude iz proizvodnog procesa, posla će ipak biti sve dok roboti ne budu na razini ljudske inteligencije. Međutim, teško je i zamisliti da će ikada biti na tom stupnju jer znanost još nije dokruga razotkrila ni potencijal ni funkcionalnost ljudskog mozga da bi po njemu programirala robote. S druge pak strane dolaze upozorenja da i u Hrvatskoj i s ovo malo robota po zaposleniku već mjesecima bilježimo znatan rast industrijske proizvodnje bez rasta zaposlenosti.