Home / Tvrtke i tržišta / Zagrebačka burza ULETI, ZARADI, BJEŽI!

Zagrebačka burza ULETI, ZARADI, BJEŽI!

Iako je pravo vrijeme za povratak na burzu bilo 2009., još nije kasno da se višak novca uloži u dionice. Ali, oprez – kad čujete da kumice na placu, blagajnice u dućanu ili frizerke u salonu razgovaraju o dionicama i da je to super, vrijeme je za prodaju i napuštanje tržišta. A to bi se moglo dogoditi i za godinu dana.

Upiti ili ne kupiti, to je pitanje! Redoviti huškači reći će: ‘Da, da, obvezno, sada je pravo vrijeme za kupnju dionica, zaradit ćeš dvostruko, trostruko.’ I možda bi imali pravo, ali kupnja dionica nije igra. Uostalom, toga su bolno svjesni svi oni koji su 2008./2009. izgubili veliki dio svog novca (ako ne i sav) jer su se pomamili za brzom zaradom. Samo da podsjetimo, fondovi su u ožujku 2009. imali imovinu od oko osam milijardi kuna, a godinu prije četiri puta veću – čak 33 milijarde. O toliko snažnom padu je bila riječ.

No da ne bismo nikoga navelačili na kupnju, prodaju ili bilo kakvu odluku o ulasku u vrijednosne papire, treba proučiti brojke. Postoje razni signali koji govore u korist većeg angažmana na tržištu kapitala, ali ima i signala za oprez. Promatrajući kretanje dionica na Zagrebačkoj burzi u 2016., lako se vide pozitivni pomaci. Svi indeksi Zagrebačke burze ostvarili su rast. Onaj najpopularniji – CROBEX u 2016. godini zabilježio je porast od 18,1 posto, CROBEX10 17,1 posto, a indeks CROBEXtourist čak 27,9 posto. No, s druge strane, iako je sveukupni promet na Zagrebačkoj burzi porastao (i to za 16,1 posto te je iznosio 3,86 milijardi kuna), onaj redovni, dakle promet koji se tiče isključivo dionica s kojima se ‘normalno’ trgovalo, pao je za 13,4 posto, na 1,9 milijardi kuna. Pogotovo ako se u obzir uzme podatak da se blok promet i više nego udvostručio, nameće se zaključak da su institucionalni investitori, dakle veliki igrači bili malo aktivniji.

Svi ti postoci lijepo zvuče, ali mnogima malo govore.

Konkretno, da ste prvoga trgovinskog dana 2016. godine kupili po jednu dionicu svake kompanije koja je u sastavu indeksa CROBEX10 (taj indeks ‘okuplja’ najlikvidnija izdanja na burzi), na to biste potrošili 13.340 kuna. Da ste te dionice odlučili prodati godinu kasnije, dobili biste 15.640 kuna. Dakle, u godini dana zarada od oko 2300 kuna (minus naknada od oko 0,5 posto, ovisno o brokeru). Eto, to je tih 17,1 posto rasta indeksa koji smo spomenuli malo prije. Razgovarali smo s brokerima, investicijskim savjetnicima, starim liscima koji su preživjeli brojne krize na tržištu, pa čak i špekulantima i svi kažu više-manje isto – očekujemo pozitivne predznake u 2017. godini. Sve je to lijepo, divno i krasno, ali svatko će pitati – je li sada vrijeme za ukrcavanje na vlak? Ili smo već zakasnili.

Pravo vrijeme za ulazak na tržište bilo je u 2009. Naravno, to je danas lako reći jer vidimo kako se razvijala situacija. Poenta je da je uvijek dobro vrijeme za ulazak, ali nikada sa svim svojim novcem – kaže nam jedan investicijski savjetnik koji je htio ostati anoniman. Naime, lako je biti general poslije bitke i reći – e, da sam tada uložio, zaradio bih. Pomaknimo vrijeme te ‘bitke’ malo dublje u prošlost i zaustavimo se na početku 2009. godine. Isto sastav dionica indeksa CROBEX10, ista pravila – ukupna cijena tog paketa od 10 dionica bila bi 8570 kuna. Dakle, u razdoblju od osam punih godina – zarada 7050 kuna, odnosno 83 posto. Pristojno. Ali oprez! Samo godinu ranije, prije velikog pada prenapuhanih cijena, taj je paket vrijedio čak 27.000 kuna (ne uključujući dionicu Valamar Riviere jer se u međuvremenu dogodilo spajanje).