SLUŽBENI PUT Još više papira i dokaza, ali bez pečata

Pravilnik o porezu na dohodak donesen je čak dva mjeseca prije roka i na snazi je od 4. veljače. Njime se, među ostalim, reguliraju neoporezivi troškovi službenih putovanja. Novosti nema mnogo, ali jedna je od njih da se u slučaju kad više radnika putuje istim privatnim automobilom izdatak priznaje samo jednom od njih.

Na snazi je Pravilnik o porezu na dohodak (NN br. 10/17.) kojim se detaljno uređuje primjena novoga Zakona o porezu na dohodak. Iako je rok za donošenje Pravilnika devedeset dana od stupanja na snagu novoga zakona, ministar financija požurio se i gotovo dva mjeseca prije propisanoga krajnjeg roka donio i objavio Pravilnik. Od 1. siječnja do 3. veljače 2017. primjenjivao se tzv. minipravilnik kojim su bila uređena samo pitanja nužna za funkcioniranje sustava oporezivanja dohotka. Cjeloviti Pravilnik ima gotovo stotinu članaka i tridesetak priloga (obrasci, šifranici i dr.). Njime su uvedene i neke novosti koje se odnose na određivanje i priznavanje neoporezivih troškova službenih putovanja.

Službeno putovanje u zemlji i inozemstvu i nadalje je ograničeno na trideset dana. Boravak u drugome mjestu u tuzemstvu ili rad u drugoj državi dulji od trideset dana za porezne svrhe ne smatra se službenim putovanjem, nego promjenom mjesta rada radnika odnosno upućivanjem radnika na rad u inozemstvo. Ta je kvalifikacija važna zbog određivanja mogućnosti neoporezivog nadoknađivanja troškova povezanih s radom radnika u drugome mjestu. Neoporezive dnevnice za službeni put mogu se isplaćivati samo za službeno putovanje, tj. za boravak radi obavljanja poslova u drugome mjestu koje traje do trideset kalendarskih dana.

Neoporeziva je tužemna dnevica 170 kuna po danu, a inozemne su uređene posebnom Vladinom odlukom i nisu se mijenjale od 2006. Nisu izmijenjeni iznosi, ali su uvjeti pod kojima se dnevnice mogu isplatiti ako je na službenom putu osigurana prehrana. Sad su izjednačeni uvjeti za isplatu neoporezivih dnevica u zemlji i u inozemstvu kad je na službenom putovanju osiguran ručak ili večera ili oba obroka. I tuzemne i inozemne dnevnice u tom se slučaju jednako umanjaju, za 30 posto ako je osiguran jedan obrok odnosno za 60 posto ako su osigurana oba obroka (do 31. 12. 2016. postotak umanjenja nije bio jednak). Doručak se smatra troškom smještaja koji se priznaje kao neoporezivi primitak u visini hotelskog računa. Pravilnik određuje i što se za porezne svrhe smatra osiguranom prehranom kao podloga za umanjenje neoporezive dnevnice. Pod time se podrazumijeva prehrana radnika na službenom putovanju koju snosi poslodavac, bilo plaćanjem računa za puni pension bilo polupansion, plaćanjem kotizacije za stručni skup u sklopu kojega je sudionicima osiguran ručak/večera, plaćanjem računa za reprezentaciju i sl. Ako trošak prehrane ne plaća radnikov poslodavac, nego treća osoba (poslovni partner, organizator nekog skupa i dr.), s poreznog stajališta ispunjeni su uvjeti za isplatu neoporezive dnevice u punom iznosu.

Mogućnost neoporezive isplate dnevica i dalje je uvjetovana udaljenosti mjesta u koje se putuje od najmanje 30 kilometara. To je problem radnicima koji s otoka putuju u gradove na jadranskoj obali radi obavljanja poslova prema nalogu poslodavca jer je udaljenost mjerenja u morskim miljama manja od 30 km (npr. udaljenost Supetar – Split), pa je za takva službena putovanja isključena mogućnost isplate neoporezivih dnevica.

Dakako, to su porezna pravila kojima se uređuju uvjeti za neoporezivo nadoknađivanje izdataka za službena putovanja. Pravo radnika na dnevnicu i druge primitke uređuje se propisima radnog prava. Poslodavac primarno postupa prema tim propisima uz obvezu utvrđivanja je li svota koju isplaćuje radniku neoporeziva ili podliježe plaćanju propisanih javnih davanja. Neoporezivi su i izdaci za pribavljanje putnih isprava, viza te izdaci za cijepljene i liječničke poglede ako nisu pokriveni obveznim zdravstvenim osiguranjem. Ostali troškovi radniku nadoknađuju se na temelju vjerodostojnih isprava o nastalim izdacima (npr. račun za cestarinu, parkiranje).

Detaljno su uređeni uvjeti za isplatu neoporezive naknade za uporabu privatnog automobila u službene svrhe. Kad se na službenom putovanju upotrebljava privatni automobil, naknada se isplaćuje na temelju putnog naloga koji mora imati propisani sadržaj. Novost je da se u slučaju kad više radnika putuje istim privatnim automobilom izdatak može priznati samo jednom radniku. Ako se privatni automobil upotrebljava za vožnju u mjestu rada i za relacije na udaljenosti do 30 kilometara, naknada se isplaćuje na temelju precizne evidencije koja mora sadržavati propisane podatke. Naknada za uporabu privatnog automobila može se isplatiti i radniku koji je upućen na seminare i savjetovanja. Iznos neoporezive naknade već godinama nije promijenjen, iznosi dvije kune po prijeđenom kilometru. Obvezatni sadržaj putnog naloga nije se dopunjavao, ali postroženi su uvjeti kojima se uređuju obvezatni prilozi koji se dokazuju nastali izdaci. Da bi se na temelju putnog naloga mogle isplaćivati neoporezive naknade troškova, nalog mora sadržavati sve podatke kojima se dokazuje povezanost tih troškova sa službenom svrhom, od datuma izdavanja, imena i prezimena osobe, mjesta, svrhe i trajanja putovanja do podataka o prijevoznom sredstvu kojim se putuje, potpisa ovlaštene osobe, obračuna troškova, likvidacije i izvješća s puta. Jedina je novost da više ne mora imati pečat. Dokazi i isprave o nastalim troškovima moraju biti priloženi uz putni nalog, neovisno o tome kako su plaćeni.