Zbog golemih gubitaka otkazi će u Guardianu prvo pogoditi urednike. Do završetka fiskalne godine, u travnju, gubici jednog od najstarijih i najuglednijih dnevnika na svijetu mogli bi dosegnuti 90 milijuna funti. Guardian je u proteklih godinu dana pokušao raznim modelima spašavati poslovanje, ali ništa se nije pokazalo uspješnim. Sada se još može krpati novcem iz svoje zaklade, ali ni to nije bunar bez dna.
Kako su javili drugi britanski mediji, šef Guardian Media Groupa (obuhvaća Guardian i Observer) David Pemsel rekao je zaposlenicima da se pripreme na teška vremena, nakon što je za prvih devet mjeseci fiskalne godine zabilježen gubitak prije kamata, poreza i amortizacije (EBITDA) od 35 milijuna funti. Dobra vijest je da je riječ o deset milijuna funti manjem gubitku od istog razdoblja godinu prije (kada je ukupni gubitak sa svim stavkama iznosio oko 200 milijuna funti), a loša da je do zadnjeg mjeseca prošle godine negativni novčani tok dosegnuo čak 60 milijuna funti te da bi do kraja fiskalne godine (završava u travnju) taj iznos mogao probiti 90 milijuna funti. Prva godina troljetke tako je donijela smanjenje gubitka, ali ukupna slika ne izgleda ni-malo obećavajuće. Plan utemeljen na otpuštanju oko 250 ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu, uglavnom u uredničkom ešalonu, i smanjenje američke operacije sa 140 na stotinu ljudi očito će zahtijevati doradu, a jedna od glavnih ideja je sada smanjiti veličinu papira, što bi vjerojatno značilo napuštanje vlastitog tiskanja u koje je 2005. uloženo 80 milijuna funti. Unatoč alarmantnoj situaciji, Uprava čvrsto odbacuje mogućnost uvođenja čak i parcialne naplate online sadržaja. Velika su očekivanja bila od probaja na američko tržište, koje se načelno čini logičnim terenom za medij s engleskoga govornog područja, međutim, razvoj se tamo odvija presporo u odnosu na količinu novca koji novine gube. Katastrofična atmosfera na početku ove godine gotovo je identična onoj iz siječnja prošle godine kada je pokrenut plan restrukturiranja. Slučaj Guardiana posebno je loš znak za sve ostale imajući u vidu nešto specifičniju i ugodniju poslovnu poziciju koja je još nedavno nudila perspektivu održivoga poslovnog modela za tradicionalno novinarstvo.
Guardian se, naime, financijski oslanja na zakladu Scott Trust Limited, koja je nakon prodaje udjela u iznimno unosnom portalu Auto Trader prije dvije godine grupaciji priskrbila izdašan financijski ‘tampon’ od oko 800 milijuna funti. Zamisao je bila da se taj novac upotrijebi za investicije kojima bi se osigurao dugoročni opstanak općenito neprofitabilnoga visokokvalitetnog novinarstva, ali zasad je novac poslužio jedino za krpanje enormnih gubitaka, a da pritom nije generirao neki relevantni svježi novac. Što se tiče postizanja kakve-takve samoodostatnosti novina, ništa nije pomoglo, ni etablirano ime (najčitnije novine na engleskom jeziku sa 130 milijuna jedinstvenih posjetitelja portala i 200 godina tradicije), ni iskorak prema američkom i australskom tržištu, ni jačanje digitalnog segmenta, ni zanimljivo koncipiran model pretplate (dobrovoljno uplaćivanje novca u znak potpore neovisnom novinarstvu), ni zaista respektabilan iznos dostupan za investiranje, ni sudjelovanje novina u razotkrivanju nekih od najvećih skandala u proteklim godinama, ni širenje na organizaciju evenata. Lista stvari koje su napravljene kako bi se balansiralo kvalitetno i neovisno novinarstvo s financijskom održivošću u GMG-u zaista je dugačka i zbog neuspjeha istinski zabrinjavajuća za većinu ostalih medija u istoj situaciji. Razvoj interneta, besplatnog sadržaja i novih oglašivačkih divova poput Googlea i Facebooka uništili su klasičan tip tiskanog novinarstva, a novi model, uz po koju iznimku, nije nađen. Zahvaljujući zakladi, GMG može još neko vrijeme funkcionirati uz gubitke (ostalo je nekih 740 milijuna funti), ali svakome je jasna nužnost pronalaženja održivog modela, bilo u profitabilnosti dnevnika, bilo isplativijom upotrebljivosti novca iz zaklade. Prema gruboj računici, potrebno je troškove srezati za 20 posto kako bi se došlo do ‘pozitivne nule’ unutar tri godine, što ne zvuči toliko strašno dok se ne prenese u konkretne brojke – riječ je o nekih 50 milijuna funti na godinu.
Iako je pokrenut cijeli niz inicijativa u cilju dizanja prihoda paralelno s rezanjem troškova, uspjeh je izostao, a Guardianov primjer indikativan je za cijelu industriju. Novine su svoj internetski portal pretvorile u jedan od najposjećenijih na svijetu, ali taj ogroman interes publike nisu uspjeli prevesti u relevantan prihod. Nerješivi problem za sve je identičan, dok je besplatno nije toliko teško dobiti klikove i privući interes, ali čim se mora platiti, posjećenost se drastično smanji. S druge strane, pokriti taj manjak novca od korisnika sadržaja oglasima pokazalo se jednako previšnim izazovom. Marketinška ulaganja u tiskane oglase padaju, digitalni su znatno jeftiniji, ali taj kolač, čak i kad ima veliku bazu korisnika koji su marketingu zanimljivi, uglavnom se jede drugdje, u Facebooku i Googleu (samo u Ujedinjenom Kraljevstvu digitalno oglašavanje naraslo je s 224 milijuna funti na početku milenija na deset milijardi u prošloj godini, pola ukupnog trošenja na marketing). U inače praznjikavu rubriku pluseva, GMG osim smanjenja gubitka može upisati zaista impresivan rast broja pretplatnika, koji je u proteklih godinu dana skočio s 15 na čak 200 tisuća ljudi, pa su sada apetiti u novinama porasli na milijun pretplatnika do 2019. Djelomično slijedom toga, Uprava u kojoj je osim Pemsele de facto još glavna urednica Katharine Viner, smatra da su trenutačni rezultati, koliko god loši, u skladu s trogodišnjim planom, čak i malo bolji od projiciranih. S obzirom na to da je tiraža od 2005., kada je format novina smanjen, pala s 400 tisuća na 161 tisuću prodanih primjeraka na dan, postavlja se pitanje isplativosti daljnjeg smanjivanja formata na takozvani tabloidni. Ako bi novine prešle na tuđu tiskaru, a u tom se kontekstu spominje News UK Rupert Murdoch, to bi imalo više smisla jer ostanak u vlastitoj tiskari s prevelikim kapacitetom znači gubitke, odnosno neiskorištavanje dijela kapaciteta. Jednako tako, iznajmljivanje viših kapaciteta nije pretjerano unosna mogućnost zbog malog broja britanskih tiskovina u formatu berliner za koji je Guardianova tiskara opremljena (trenutačno tiska The New European).
