Zahuktale strasti zbog širokopojasnih mreža

Kako bi povećala dostupnost širokopojasnog pristupa internetu velikih brzina u nepokretnim mrežama, većim od 30 Mbit/s, Hrvatska mora graditi širokopojasnu infrastrukturu: pristupnu mrežu, koja spaja korisnika s telekomom, i agregacijsku, koja spaja naselja i gradove, čija će cjelokupna dužina ovisiti o interesu, ulaganjima i gradnji privatnih operatora. Naime, prema podacima Europske komisije iz 2015., Hrvatska zaostaje u broju priključaka širokopojasnog pristupa internetu velikih brzina. Danas je stanje malo bolje; prema podacima Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM), ugovoreni pristup internetu ima 70 posto hrvatskih kućanstava, po čemu smo na 13. mjestu u Europskoj uniji, a pristupne mreže koje podupiru brzine veće od 30Mbit/s dostupne su više od pola kućanstava, a pristup internetu putem pokretne mreže ima oko 79 posto hrvatskih stanovnika.

U skladu s Digitalnom agendom EU donesena je Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u RH od 2016. do 2020. za pokrivenost pristupnim mrežama koje će omogućiti brz pristup internetu brzinama većim od 30 Mbit/s za sve stanovnike i ultrabrzi pristup minimalne brzine od 100 Mbit/s za najmanje 50 posto kućanstava. Procijenjena je vrijednost tog ulaganja 12 milijardi kuna. U igri su četiri ulagača: država, tvrtka Odašiljači i veze kao njezin partner u gradnji agregacijske mreže na tim bijelim područjima te dva najveća telekoma Hrvatski Telekom i Vipnet. Obje mreže grade privatni operatori na područjima na kojima za to imaju komercijalni interes, no s obzirom na to da u svim državama članicama EU postoje i područja u kojima privatni telekomi nemaju interesa za ulaganja, državama su na raspolaganje nepovratna sredstva namijenjena gradnji širokopojasne infrastrukture na tim bijelim područjima. Stoga je prošle godine Vlada RH prihvatila Okvirni nacionalni program za razvoj širokopojasnog pristupa na područjima na kojima ne postoji komercijalni interes za ulaganja, u sklopu kojega je dostupno 123 milijuna eura nepovratnih sredstava iz fondova EU, a HAKOM je proglasila nositeljem tog programa.

U Hrvatskom Telekomu ističu da država ne treba graditi vlastitu agregacijsku mrežu jer ta tvrtka već ima takvu mrežu u 98 posto naselja u Hrvatskoj. U HT-u tvrde da je njihova mreža potpuno regulirana i moraju svima osigurati pristup prema uvjetima koje je odredio regulator, odnosno država. Stoga HT predlaže da se planirana sredstva utroše u pristupnu mrežu kako bi svako kućanstvo dobilo pristup internetu. Tvrdi da hrvatski građani mnogo veću vrijednost ostvaruju u opciji u kojoj će ta tvrtka svojim novcem unaprijediti postojeću mrežu umjesto da država gradi novu usporednu, a napravit će to za mnogo manje novca i brže. Tako bi se osigurala infrastruktura kojom bi se što prije postigli ciljevi Digitalne agende 2020., što je ključno za krajnje korisnike i cjelokupno gospodarstvo.

U posljednje dvije godine HT je, navode, ulagao u prosjeku 1,5 milijardi kuna na godinu u mobilnu i fiksnu infrastrukturu. Ta tvrtka na godinu ulaže dvostruko više od svih konkurenta na tržištu zajedno; od 2011. do 2015. uložila je 5,7 milijardi kuna, po čemu je najveći privatni ulagač.

U HT-u ističu da će poštovati ulogu države koja je odlučila graditi paralelnu agregacijsku mrežu umjesto da odmah krene s ulaganjima većeg novca u pristupnu mrežu i usput upozoravaju kako se domaće tržište razvija u smjeru konsolidacije, što znači da bi se u idućem razdoblju na tržištu trebala naći samo dva igrača, pa ispadala da bi država gradila mrežu za drugog igrača jer HT se neće koristiti paralelnom agregacijskom mrežom.

Drugi je igrač Vipnet čiji predsjednik Uprave Jiří Dvorjančanský ističe da je u Hrvatskoj internet sporiji i skuplji nego u ostalim članicama EU jer se većina korisnika koristi uslugama dominantnog operatora koji ih pruža putem davno amortizirane bakrene mreže koja ne omogućuje brzine veće od 50 Mbit/s. Regulatorna okolina i dalje potiče takvu situaciju i nadogradnju bakrene mreže, a Europa već sad radi na brzinama od 100 Mbit/s i govori o gigabitnom društvu.

– Ako se regulatorno-investicijsko okružje ne promijeni, teško možemo očekivati poboljšanje hrvatskog položaja na tim europskim ljestvicama. Vipnet kao jedini ‘greenfield’-operator unatoč okružju sustavno gradi mrežu nove generacije te danas za više od 430.000 kućanstava može ponuditi ultrabrzi internet, tj. brzine veće od 100 Mbit/s – kaže Dvorjančanský, ističući da se Vipnet na hrvatskom tržištu dokazao kao ozbiljan ulagač i namjerava se natjecati za gradnju širokopojasne mreže koja se sufinancira iz fondova EU kao pouzdan partner lokalnim zajednicama.

Iako nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture na bijelim područjima još nije prihvaćen, Odašiljači i veze (OiV) gradit će agregacijsku mrežu kao produžena ruka države, kako je predviđeno Nacionalnim programom razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture. U sklopu Operativnog programa ‘Konkurentnost i kohezija’ predviđena su dva programa za razvoj širokopojasnih mreža na područjima koja nisu komercijalno isplativa: gradnja pristupnih mreža – mreže unutar naselja i gradnja agregacijske mreže koja međusobno povezuje naselja. Program gradnje agregacijske mreže (NP – program BBI) službeno je notificiran u Europskoj komisiji i očekuje se njezino odobrenje.

– OiV neće sudjelovati u gradnji pristupnih mreža, pa nije konkurencija bilo kojoj drugoj zainteresiranoj tvrtki, ali za gradnju agregacijske mreže država je u sklopu programa NP-BBI zadužila OiV. Uz gradnju nove infrastrukture OiV je prijašnjom odlukom Vlade RH određen za nositelja projekta ujedinjavanja optičke infrastrukture javnih tvrtki te je uspješno proveo taj projekt i stavio raspoložive kapacitete na tržište. Ujedinjena infrastruktura znatno će se upotrebljavati i u gradnji agregacijske mreže te će se tako i pod jedinstvenim OiV-ovim upravljanjem sinergijskim učinkom osigurati ušteta – kaže Zvonko Glavaš, direktor OiV-ova Sektora kontrolinga, ističući da će prednost biti i ponuda infrastrukture na tržištu pod jednakim veleprodajnim uvjetima prema svim operatorima, što će povoljno utjecati na tržišno natjecanje i konkurentnost njihovih usluga za krajnje korisnike.