Most za osnivanje Vladina ekonomskog savjeta, Plenković protiv

Previše politike i vrlo malo ekonomije. A obećavao je suprotno. Iako se premijer Andrej Plenković i dalje kune kako je njegova Vlada fokusirana na gospodarstvo, pa tek onda na društvenu solidarnost, pravnu sigurnost, političku stabilnost, malo je toga o gospodarstvu u proteklom stotinjak dana rečeno, a još manje učinjeno. Jedine dvije mjere usmjerene prema gospodarstvu ostaju porezna reforma i novi Zakon o javnoj nabavi. Najavljenje su i 104 mjere koje će rasteretiti gospodarstvo uštedom od 1,5 milijardi kuna, ali prvo će se osnovati povjerenstvo koje bi trebalo pročeljati sva smanjenja i uklanjanja poreznih davanja pa će se tek onda izaći s jasnim planom. A to je najavljen tek za kraj godine. Od vlade koja se u startu opredijelila za gospodarstvo i jačanje investicijske klime, izostale su neke važne reformske mjere koje bi nas u to i uvjerile. S druge strane, Vlada je povećala roditeljske naknade tijekom drugog dijela roditeljnog dopusta, socijalnu mjeru koju treba podrazviti, a povećala su se i izdvajanja za Ministarstvo obrane. Teško je manevrirati vladom koja se ne može odlučiti hoće li biti lijeva ili desna ili od svega po malo.

Osim toga, neiscrpana gospodarska tema je Plenkovićeva uvjeravanje birača u važnost otkupa Ine od Mađara prodajom dijela HEP-a, a kad to ne radi, jednostavno pokušava ne izgubiti poziciju najpopularnijeg političara u zemlji. Što mu u trenutačnoj političkoj krvnoj slici Hrvatske uopće nije teško. A u takvoj svemirskoj konstelaciji, gdje gospodarstvo i industrijska proizvodnja rastu zahvaljujući vanjskim čimbenicima, Plenković, ako im baš ne želi pomoći, ne smije ih samo pokvariti. No dok se premijer i njegova ekonomska politika još uvijek traže, svakakva su čuda moguća, a Hrvatska više nema vremena za oklijevanje. Zna to Plenković, pa je stoga na početku mandata i najavio da će se ekonomska politika njegove vlade temeljiti na ozbiljnim ekonomskim analizama i procjenama te na empirijskim studijama ekonomskog savjeta, što je najavljen i u Programu rada Vlade od 2016. do 2020. Ideja je nastala u Mostu, ali ju je premijer objeručke prihvatio. I zažalio.

Na naš upit Vladi kada se takav savjet planira osnovati, tko će u njemu biti i čime će se konkretno baviti, tjednima nismo dobili odgovor. Neslužbeno, od savjeta se nije odustalo, ali je previše važnijih stvari. Ali nije ni u tome kvaka. Osnovati tijelo koje će propitkivati i analizirati sve Vladine odluke te nudit neke malo zrelije i pedantnije taktike, moglo bi biti kontraproduktivno, pogotovo za političara koji pokušava zadržati svoj zvjezdani status. U HDZ-u imaju ‘politički instinct’ da bi takvo tijelo moglo svoje preporuke iskoristiti za vlastitu promociju i za stvaranje privida da je iznad Vlade, zbog čega i oklijevaju s osnivanjem nacionalnog ekonomskog savjeta.

Most nema takvih bojazni, tako da na osnivanju nacionalnog ekonomskog savjeta trenutačno predano radi tek Marinko Škare, profesor na Fakultetu ekonomije i turizma ‘Dr. Mijo Mirković’ u Puli i autor Mostova gospodarskog programa. On je sastavio i zakonski prijedlog koji tek treba biti upućen na uvid premijera, ministarstvima i pa nakon toga i u proceduru, ako ga premijer odobri. Prema njegovoj ideji, u tom bi tijelu, koje bi bilo potpuno nezavisno od Vlade, trebalo sjediti devet eminentnih ekonomskih stručnjaka, sedam domaćih te dva stranca bez prava glasa. Savjet bi se birao na rok od pet godina. Godinu više nego primjerice u sličnom njemačkom ekonomskom vijeću.

Kako objašnjava Škare, njihova bi osnovna zadaća bila davanje stručnih i empirijskih preporuka Vladi i Hrvatskoj narodnoj banci (HNB), okosnici fiskalne i monetarne politike, ali i ocjena različitih programa i aktivnosti Vlade i HNB-a. Glavni je cilj takvoga savjetodavnog tijela osiguravanje ekonomske slobode, održivi ekonomski rast, resursna efikasnost i samo-dostatnost, jednakost i pravednost, puna zaposlenost, ekonomska i socijalna sigurnost i stabilnost te ekonomska nezavisnost i dostojanstvo građana kako sadašnjih tako i budućih generacija.

Zadaća takvog savjeta bila bi kontinuirana procjena ekonomskih kretanja u Hrvatskoj s ciljem davanja preporuka Vladi i HNB-u pri kreiranju nacionalne ekonomske politike. Osim toga, prikupljali bi se podaci o gospodarskom razvoju i gospodarskim kretanjima koji bi se analizirali i interpretirali u svjetlu Vladinih ciljeva, a u svom godišnjem izvješću savjet bi, uz opis trenutačne gospodarske situacije, davao i prognoze gospodarskih kretanja u budućnosti – objasnio je Škare.

Upravo to već pet desetljeća radi i njemačko ekonomsko vijeće, elitno društvo u kojem je, kako im mediji u toj državi tepaju, ‘pet mudraca’ – ekonomski oči i uši kancelarske Angele Merkel i federalne države. Vijeće postoji od 1963. i od tada se pretvorilo u esencijalnu ekonomsku instituciju. Članovi njemačkog vijeća ne moraju dolaziti na raport kancelarki, već obrnuto – nadležni ministri i šef njemačke središnje banke dužni su se pojaviti pred Vijećem ekonomista ako ono to traži. Uza sve dobre prognoze njemačkoga gospodarstva, ekonomsko vijeće vrlo je kritično prema ekonomskoj politici kancelarke Merkel, pa Vladu u svojem najnovijem izvješću za 2017. poziva na reforme, nudi rješenja, preporuke i savjete za nov ekonomski uzlet.

Povećanje minimalne plaće trebalo je pričekati, jer će našteti gospodarstvu. Minimalnu dob za umirovljenje od 65 godina trebalo je još povećati zbog starenja stanovništva. Vlada nije dovoljno iskoristila povoljne ekonomske uvjete za provođenje nužnih strukturnih reformi, koje bi, prije svega, trebale zajamčiti stvaranje poslova za visokoobrazovanu radnu snagu u budućnosti. U obrazovni sustav od najranije dobi treba uključiti i imigrante i njihovu djecu. Daljnja porezna opterećenja gospodarstvu nisu preporučljiva, a preporučuje se i smanjenje poreza na dohodak – stoji u najnovijem izvješću Vijeća. No, kako kaže Srečko Matić, novinar Deutsche Wellea, Vijeće daje samo preporuke, a njegove ‘pametne savjete’ rijetko tko posluša i politika uvijek prekasno reagira.

Zaživi li ikada u pravoj funkciji takvo tijelo, vrlo je upitno hoće li ono moći odolijevati autoritetu premijera Plenkovića te političkim ograničenjima i pokušajima kontrole kojima bi mogli biti izloženi. Takvu frustraciju trebat će proći, pa je teško povjerovati da bi se na takav zadatak osokolili neki pripadnici mlade generacije hrvatskih ekonomista s diplomama svjetskih ekonomskih škola i međunarodnim iskustvom. Tako da postoji opravdana bojazan da će se na kraju u takvu ‘stupicu’ navući stari ekonomisti koji su sličan dril takvih ekonomskih savjeta u prošlosti već prošli. A ako to znači da će oni govoriti samo ono što premijer i Vlada žele čuti, pa posljedično Hrvatska opet završi ‘u banani’, savjet umjesto premijera i Vlade možda i preuzme odgovornost za ono što su Bansi dvori učinili ili propustili učiniti. Nije teško zamisliti javnost razočaranu razvojem ekonomskih neprilika i premijera kako nam objašnjava da Vlada za njih nije odgovorna, jer ‘tako je preporučio i ekonomski savjet’. U slučaju da sve krene u dobrom smjeru, taj scenarij potpuno je isključen. Tako da je jasno da u toj jednadžbi ekonomisti sigurno gube.