Hrvatska ima prvoga ‘doktora videoigara’. Darko Masnec ovog je ponedjeljka na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti obranio doktorski rad radnog naziva ‘Zagrebačka škola crtanog filma – umjetničke i tržišne prakse u kontekstu videoigara’. Njegova glavna teza glasi otprilike ovako: Zagrebačka škola crtanog filma (ZŠCF) unatoč velikom broju priznanja i neosporivom utjecaju svojih radova na svjetski animirani film nije kako treba iskoristila svoj golemi tržišni potencijal. Dalje pak ustvrđuje da se ZŠCF-ovo iskustvo može prenijeti u kontekst videoigara.
‘Videoigre se s animiranim filmom povezuju klasičnim razumijevanjem funkcije i procesa animacije, likovnosti i zvuka te narativnih tehnika iz filma i literature. Osim estetskih obilježja ključne su tržišne i tehnološke poveznice unutar kreativne ekonomije, odnosno popularne kulture, koje pokazuju sve jače međusobne utjecaje tih medija. Situacija na tržištu videoigara vrlo je slična onoj u kojoj je bio animirani film u trenutku nastanka ZŠCF-a: zasićeno tržište na kojem vladaju kanoni koje je uspostavila popularna industrija. ZŠCF je pokazao da je takvo tržište otvoreno za umjetničke eksperimente i nove pristupe’, objasnio je Masnec u doktorskoj disertaciji poveznicu između animiranog filma i videoigara.
Uz teorijski dio Masnec je predstavio videoigru osmišljenu na ZŠCF-ovim postulatima. Još nije spremna za komercijalnu uporabu, nego služi kao svojevrsni pilot onoga što tek treba uslijediti. – Ključni problem ovdašnje škole crtanog filma bila je neprilagodnost zahtjevima slobodnog tržišta. To nije, doduše, bila samo naša pogreška, riječ je o cjelokupnom sustavu u socijalizmu u kojemu se ona financirala isključivo državnim subvencioniranjem. Nije se razmišljalo o komercijalnoj vrijednosti projekata, nije se planirala budućnost. Nismo monopolizirali priliku koju smo imali. Ako sada dobro odigramo karte, možda ćemo dobiti drugu šansu, samo u drugome mediju – dodao je Joško Marušić, autor animiranih filmova i doktorandov mentor. Masnec je rođen 1985. u Celju, završio je kiparstvo u Rijeci i likovnu pedagogiju u Mariboru. Njegov animirani film ‘Ja već znam što čujem’ bio je prikazan i u sklopu Filmskog festivala u Cannesu 2013.
Na ALU-u predaje tri godine i od ove godine drži također kolegij Teorija i praksa videoigara. Riječ je o izbornom kolegiju u kojemu se videoigre proučavaju iz akademskih vizure, a razvijaju se i kraći prototipovi. U ovom trenutku ne planiraju se novi kolegiji, no Masnec vjeruje da će se to, sudeći po interesu studenata, uskoro promijeniti.
– Na temelju rada Darka Masneca kristalno je jasno da videoigre imaju kapacitet autorskog izričaja. Zanimljivo je još i zvijezde kako on ističe potrebu uspostave kvalitetne kritičke prakse i utvrđuje nužnost integriranja videoigara u akademski obrazovni sustav. S potonjim se, odlučno iznesenim stajalištem uopće ne treba sporiti. Očito je, naime, sve veće zanimanje ALU-ovih studenata za primjenu stečenog znanja i vještina pozicioniranjem na tržištu rada upravo u sektoru videoigara – rekao je akademski slikar Darko Bakliža koji je s profesoricom Ivanom Keser Batistom i profesorom Nikicom Gilićem bio u povjerenstvu pred kojim je doktorski rad uspješno obranjen. Videoigre su danas najlukrativnija grana industrije zabave. Njihovo je globalno tržište 2016. vrijedilo sto milijardi dolara, osam posto više nego prethodne godine. Ta industrija raste i u Hrvatskoj. Prema procjenama Klastera hrvatskih proizvođača računalnih igara, domaća je industrija računalnih igara 2014. ostvarila ukupne prihode veće od 50 milijuna kuna i zapošljavala 250 ljudi; još ih je 200-tinjak bilo zaposleno honorarno. No dok spomenuti rade nešto što bi se moglo okažravati kao komercijalna videoigra inspirirana holivudskom filmskom estetikom, radovi koji bi u budućnosti trebali izlaziti s ALU-a bili bi, u duhu ZŠCF-a, bliži nezavisnoj produkciji i estetici europskog igranog i animiranog filma. Masnec upozorava i na to da puko kopiranje ZŠCF-ova plana rada neće biti dovoljno.
