Home / Biznis i politika / Tjedan u brojkama

Tjedan u brojkama

Katkad nije dovoljno raditi ko životinja. A radio je, kako sâm kaže, do 16 sati na dan posljednjih 14 godina, bez godišnjeg odmora. Nakon svega, umjesto velikog HVALA saborski Odbor za pravosuđe nije prihvatio izvješće Đinka Cvitanu o DORH-ovu radu u 2015. Doduše, nije ga ni osporio, nego ga je samo hladno ‘primio na znanje’. Pa, premda Cvitan relativizira – da to nije signal za smjenu jer nijedne nije propisano da Sabor treba glasovati o izvješću – svaki će politički analitičar zaključiti da je ova packa ipak signal – ili za smjenu ili bar za DORH-ovu skladnju suradnju s vladajućim strukturama.

Sve mi se čini da bi zagrebački Filozofski fakultet mogao ući u Guinnessovu knjigu rekorda. Ne, nije ovdje riječ ni o krizi ni o bezvlašću koje je u Lučićevoj postalo trajni prezent. Pa i u utorak je prekinuta sjednica Fakultetskog vijeća koju je napustio o. d. dekana Željko Holjevac zajedno s o. d. prodekanom jer nije prihvaćen njegov prijedlog dnevnog reda (o. d. je donedavno bio v. d., ali čini se da obnašatelj dužnosti nekima zvuči hrvatskije od dosadašnjeg vršitelja). I, dok se trakavica nastavlja, eto na kraju razloga zbog kojega kandidiram Filozofski (i Holjevca) za Guinnessovu knjigu rekorda: predloženi dnevni red imao je 416 (četirišesnaest) točaka!

Rektor Zagrebačkoga sveučilišta Damir Boras itekako je svjestan situacije na Filozofskome, svome matičnom fakultetu. Pa je zato prešao na odsjek Učiteljskog fakulteta u Petrinji! Naime, rektor ove godine navršava 65 godina pa mu 30. rujna prestaje ugovor o radu. Iznimno mu fakultet može produljiti ugovor i nakon 65. Ako postoji potreba za zapošlenikom. Pa kako je potreba za Borasom na Filozofskom upitna, potreba na Učiteljskom bit će neupitna, tako Boras može i u utrku za novi rektorski mandat. A ‘učitelji’ su sretni i ponosni na svoga novog profesora. Sretan mora biti i on. Kako i ne bi bio kad si je osigurao unosan hobi pod stare dane – umjesto mirovine dobivat će punu plaću, za što će trebati odraditi normu od čak deset sati na tjedan, odnosno pet sati predavanja. Sad mi je tek jasna ona ‘I tata bi, sine!’

Oreškovićeva vlada imala je ministarskog rekordera po kratkome mandatu – ministar branitelja prijavljen u potleušici u Samoboru morao je odstupiti nakon samo šest dana. Plenkovićeva vlada mogla bi imati drugog rekordera – predsjednika Uprave javnog poduzeća s najkraćim mandatom.

46,6% nevjerojatan je rast industrijske proizvodnje robe široke potrošnje u prosincu, u kojem je industrija ojačala za 14,9%. 5,7% porasla je lani proizvodnost rada, što je plaćeno stagnacijom u zapošljavanju s 0,4% manje industrijskih radnika. 7,7% porastao je lani realni dohodak u poljoprivredi, ali bruto dodana vrijednost smanjena je za 7,6%. Proizvodimo jeftilen. 54% porastao je lanjski prirod šećerne repe, prirod kukuruza povećan je za 20 posto, a soja i suncokret blježe rast od 12,8%.

Naime, kao našički gradonačelnik ne smije godinu dana od završetka mandata biti u upravi bilo koje tvrtke. Čeka se pravorijek Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa kad već gradonačelnik i ministar poljoprivrede ne znaju što (ne) smiju.

Dok je medijska pozornost usmjeren prema više nego za služenim smjenama u rukometu, inauguracija Ace Petrovića za košarkaškog izbornika (četvrti put) prošla je ispod radara. Svaka čast Aci, ima potporu struke, igrača i navijača. No uoči rujanskog Prvenstva Europe i on otkriva tamnu stranu sportskog sustava. Očekuje se da glavni igrač Bojan Bogdanović ovog ljeta potpiše novi ugovor u NBA-u s ‘osmeroznamenastom godišnjom plaćom’ (dakle, više od deset milijuna dolara). Pa će za takvog igrača osiguranje (u slučaju ozljede na reprezentativnim treninzima i utakmicama) biti skuplje nego prijašnjih godina. ‘Bude li trebalo, očekujemo i pomoć države u vezi s Bojanovim osiguranjem, to ne smije biti problem.’ Ovako je krenuo u javno žicanje izbornik Petrović. Žalosno je da sportski savez koji ima takve bogataše mora moljkatiti državu za jednu policu osiguranja i da ne zna ili ne želi naplatiti kvalitetu igrača koje producira.

Godina je proletjela od izleta europskih tvrtki u Teheran. Uklanjanje sankcija Iranu otvorilo je novo tržište. Airbus je zaključio isporuku za 25 milijardi dolara, Danieli sklopio posao od 6,2 milijarde, Saipem od 5,4 milijarde, Peugeot je zaključio posao od 436 milijuna dolara, a njemačka poljoprivreda inkasira 400 milijuna. Sve zajedno, prema Bloombergu, 40 milijardi dolara. A gdje je u svemu tome Hrvatska? Po običaju – nijde. U prvih deset mjeseci hrvatski izvoz u Iran stagnira na razini od prije godinu dana, na 2,78 milijuna eura. Nije utjeha što je to 7,5 puta više od uvoza.