Telekomuni danas i telekomuni deset ili petnaest godina prije dva su različita pojma. Nekad su bili najveće svjetske tvrtke prema tržišnoj vrijednosti, a danas su to tvrtke poput Googlea, Applea, Amazona i Facebooka. Telekomini su u tom razdoblju izgubili dominaciju i snagu. Uzroci su nedostatak inovacija, spori poslovni sustavi i nemogućnost da se pravodobno odgovori na tržišne izazove. Da bi bili uspješniji u budućnosti, moraju se transformirati – digitalizirati poslovanje, pojednostaviti poslovni i operativni model te iskoristiti prilike u konsolidaciji. Prilika za telekome danas ima u novim uslugama, ne u tradicionalnim. Tradicionalne su usluge poput govorne komunikacije, poruka, pa čak i pristupa internetu, sveopće, svatko ih očekuje i u njima nema mnogo inovativnoga. No upravo na novim digitalnim uslugama telekomini trebaju graditi svoju budućnost i opstanak u odnosu na tehnološke tvrtke.
Kako je globalni problem telekoma to što su tromi, orijentirani na plan i procese. Imaju planove razvoja za određeno vrijeme, nemaju energije i ambicije uspjeti što prije.
U Jugoistočnoj Europi, u Sloveniji, BiH i Srbiji, još je otvoreno pitanje telekoma u državnom vlasništvu, s mogućnošću da idu u privatizaciju i da se sektor okrupni. To je vjerojatno u apsolutnome prihodnom smislu veća prilika za rast telekomunikacijskih tvrtki od uvođenja novih proizvoda ili povećanja produktivnosti. Možemo očekivati dodatnu konsolidaciju u Jugoistočnoj Europi kao glavni proces. Hrvatska je pak malo i plitko tržište na kojemu su telekomini znatno konsolidirani. Sigurno, u tradicionalnom segmentu više neće biti toliko rasta. Pitanje telekoma iz perspektive Hrvatske jest kako dobiti telekomunikacijsku infrastrukturu važnu za digitalizaciju društva, države i privatnog sektora. Drugo je pitanje kako telekomini mogu uspostaviti poslovne modele na tako malom tržištu da mogu razvijati nove usluge poput mobilnog bankarstva, pametne energetike, pametnog kućanstva, što već rade na mnogo većim tržištima.
Ako govorimo o našim startupovima, mogu; ako govorimo o telekomunikacijskim tvrtkama, softveri će se vjerojatno razvijati unutar grupacija poput Deutsche Telekoma, Telekoma Austrije i Tele2. Tko ima bolji položaj i dobije specifičnu ulogu unutar grupe, ima priliku nešto napraviti. No globalni je problem telekoma što su tromi u borbi s takvim tvrtkama. Nemaju tu kulturu, orijentirani su na plan i procese. Imaju planove razvoja za određeno vrijeme, nemaju energije i ambicije uspjeti što prije.
To je trenutačno poštupalica, sintagma o kojoj se mnogo govori čak i kad se ne zna što to jest. U potrošačkom segmentu to se čak i lagano ispuhuje. Prije nekog vremena pričalo se da će svi imati Googleove naočale ili Fitbitove narukvice, ali to baš i nije tako, ljudi nisu tako dobro reagirali na te proizvode. Premda imaju svoje niše, nisu masovni poput televizora ili pametnih telefona. No IoT će se, sigurno, dosta primjenjivati u industriji, npr. u proizvodnom procesu, transportu, logistici, pa i komunalnim djelatnostima. Tvrtke će se koristiti njime da optimiraju svoj proizvodni proces i uštede velik novac. Svakako, ljudska interakcija uvijek će biti potrebna, samo što će se seliti iz manje vrijednih aktivnosti u vrijednije. Naprimjer, u trgovinama će biti manje prodavača koji će administrirati, a više njih koji će savjetovati kupca.
