Home / Tvrtke i tržišta / Tvornice u svakom selu

Tvornice u svakom selu

Premeđa je Varaždin prirodno i administrativno središte kojem gravitira cijela županija, prava su sjedišta županijskog biznisa u austrijskim mjestačima Feldbachu, Wollsdorfu i Fürnitzu. Ondje sjedišta imaju ponajveće županijske tvrtke Boxmark, Wollsdorf i Knauf. U tome je i ključna razlika između Varaždina i njegove županije. U središtu županije prevladavaju domaći poduzetnici, predvođeni Dragutinom Drkom, oko Varaždina dominiraju stranci. Velike globalne tvrtke iz malih mjesta svoje mjesto pod hrvatskim suncem nalaze u Trnovcu, Novom Knegincu, Jalžabetu, Ludbregu, Novom Marofu.

Zato je Liderova ekspedicija morala u Varaždinsku županiju ići nekoliko puta kako bi uspjela obići sve zanimljive tvrtke. Industrijske zone i tvornički kompleksi u gotovo su svakome selu. Stoga nezaposlenosti jedna je od najnižih u Hrvatskoj i u poslovnim zonama posluje oko 200 poduzetnika koji imaju više od 7000 zaposlenika. U 2015. izvezeno je robe u vrijednosti od 5,6 milijardi kuna, a od 2010. do 2014. vrijednost privatnih investicija u poslovnim zonama iznosila je više od 155 milijuna eura. Prevladavaju ‘greenfield’-ulaganja investitora iz Poljske, Norveške, Njemačke, Austrije i Italije. Od pet najvećih tvrtki u županiji samo su Vin-dija i Bomark iz Varaždina.

Uz tako postavljene stvari doima se kako je biti poduzetnikom u Varaždinskoj županiji idealno zanimanje, a da radnik može birati komu želi iznajmiti svoje vještine. No kao što smo se uvjerili da je poslovni Varaždin samo sjena svoje bolje prošlosti, tako i priča o poslovanju u županiji unatoč brojnim investicijama i dobrim financijskim rezultatima ima svoju tamnu stranu.

Poduzetnici se ponajviše boje nestanka radne snage. Mladi kvalificirani radnici pobjegli su u Njemačku ili Irsku. Oni koji su ostali nisu previše motivirani za rad. S lokalnim obrazovnom ustanovama, slažu se domaći poduzetnici, konstruktivne suradnje nema. Vlada ne-stašica inženjera, jednako kao i plavih ovratnika. Za razliku od svojih susjeda iz Međimurja većina poduzetnika očajna je i zbog nedostatka gospodarskih reformi koje su, kako smatraju, političari dužni provesti da bi olakšali posao privatnom sektoru i stvorili poduzetničku klimu. Paradoksno, strani direktori i vlasnici puni su riječi hvale za lokalnu, ali i državnu vlast.

U Trnovcu Bartolovečkome mastodonsko je zdanje najznačajnijeg katalizatora gospodarstva u županiji. Boxmark Leather, član grupacije Boxmark World Leather, najveći je neto izvoznik u Hrvatskoj (s 2,7 milijardi kuna izvoza i 1,3 milijarde uvoza u 2015.). Bavi se ponajviše proizvodnjom kožnatih navlaka za automobilska sjedala. Posluje s titanima svjetske autoindustrije: Mercedesom, Porschom, Bentleyjem, Audijem, Smartom, VW-om. Kad je 2000. počeo raditi, posao se obavljao u unajmljenoj hali Vartekove šivonice. Bilo ih je samo sedmero.

Prihodi tvrtke koja zapošljava gotovo 4000 ljudi bili su 2015. gotovo 2,7 milijardi kuna. Tom za javnost zatvorenom tvrtkom uspješno upravlja Igor Greblički, Zagrebački, koji je svoje formativne godine proveo u Njemačkoj. U pogone ovaj put nismo mogli ući, no zaposlenici su nam se povjerili da su red, rad i disciplina glavni moto njemačkog učenika Grebličkoga. Žale se na male plaće i norme koje je gotovo nemoguće ispuniti. Boxmark Croatia posljednje dvije godine posluje s gubicima. Razlog tomu nije loše poslovanje, nego ulaganja (2015. otvorili su nove pogone u Slavonskome Brodu) i novi valovi zapošljavanja. Pogone ima i u Zlatar Bistrici.

U poduzetničkoj zoni Jalžabet tri godine uspješno posluje Wollsdorf, austrijska kožarska grupacija od 2008. u vlasništvu švicarskog Unicuta. Premda kao i Boxmark proizvodi kožu za autoindustriju, nije mu konkurencija. Boxmark proizvodi navlake za sjedala, a Wollsdorf izrađuje kožu za volane. Njihovi su klijenti automobilske industrije Audi, BMW, DAF, Daimler AG, Ferrari, Jaguar, Lamborghini, Landrover, Maserati, Peugeot, Porsche, PSA, Rolls-Royce, Renault, Seat, Tesla, Volvo. Koža iz njihove proizvodnje trenutačno danas krasa 30-ak milijuna automobila diljem svijeta.

Da bismo se našli s glavnim čovjekom u varaždinskom pogonu Stefanom Hillmannom, morali smo proći tri kontrolne točke. Rampe, kontrole i pravilnici ponašanja na svakom su koraku. – Volim raditi s Nijemcima i Austrijancima. Kod njih se točno zna što se smije raditi, a što ne. Na vama je samo da pratite te smjernice – govori nam direktorova pomoćnica dok ga čekamo. Nijemac Stefan Hillmann u tvrtki je dvije godine. Riječ je o korporativnom vojniku koji je prije toga služio u Indiji i Istočnoj Europi. Pod njegovim vodstvom tvrtka je 2015. ostvarila prihode od oko 490 milijuna kuna i poslovala s dobiti od gotovo 16 milijuna kuna. – Odabrali smo Varaždinsku županiju ponajprije zbog njezina geografskog položaja. Blizu smo centrali u Austriji i kupcima u Mađarskoj i Rumunjskoj. Osim toga, niski su nam troškovi poslovanja. Presudile su odlična prometna povezanost i lokacija – rekao je Hillmann.

– Za auto-motoindustriju radimo 99 posto posla. Imamo 350 zaposlenih i velika nam je želja povećati njihov broj. U sljedeće tri do četiri godine planiramo velika ulaganja, ali o tome zbog konkurencije ne smijem govoriti. Mogu jedino reći da bismo za tri godine mogli imati od 500 do 700 radnika te da svake godine ulažemo milijun eura u nove strojeve – odgovorio je Hillmann na pitanje o budućim investicijama.

Za lokalne političare ima samo riječi hvale: – Wollsdorf je politički neovisna tvrtka, no mogu reći kako s načelnikom općine, s gradonačelnikom i županom imam dobar odnos. Za mene je iznenađujuće da se političari toliko brinu za privatni sektor, sviđa mi se to. U Češkoj i Mađarskoj lokalni političari nisu pokazali nikakav interes za suradnju. Trenutačno pregovaramo o suradnji sa strukovnim školama u županiji, a u općini bi nam uskoro trebali pomoći i s uspostavljanjem autobusne linije jer imamo problema s transportom radnika – objasnio je. Hillmann najviše zabrinjava nedostatak visokokvalificirane radne snage. Ne zna kako riješiti taj problem.

Talijanska Calzedonia svoje je pipke pustila i u Varaždinsku županiju. Ono što je u Međimurju Tubla, to je ovdje Ytres. Ti Calzedonijini proizvodni pogoni u kojima se proizvode ženske čarape u poduzetničkoj su zoni u Donjem Knegincu. Nakon Vindije i Boxmarka treća je tvrtka u županiji prema prihodima i broju zapošlenih. Ytres postoji od 2005. i u pogone je uložio 100-tinjak milijuna kuna. Iz talijanske grupacije javili su nam da će nastaviti s investicijama u Hrvatskoj i uspoređno povećavati broj zapošlenika. Sandro Veronesi, osnivač i većinski vlasnik talijanske tekstilne grupacije te nositelj odlikovanja bivšeg predsjednika RH Josipovića, izrazito je zadovoljan suradnjom s hrvatskim institucijama.

Vrlo dobro posluje još jedna tvrtka u stranom vlasništvu, Knauf Insulation, dio Grupe Knauf. Godine 2015. ostvario je prihode od 288 milijuna kuna i isplaćuje uvjerljivo najveće prosječne plaće u županiji. U Ludbregu najbolje stoje ACG Lukaps i Oprema. Tvornica kapsula za lijekove Lukaps 2007. bila je pred zatvaranjem, no tada su je uočila braća Singh pa Lukaps za sedam milijuna eura odlazi u vlasništvo njihove indijske tvrtke ACG Worldwide. Vlasnici su nekoliko puta napomenuli kako tvrtku nisu kupili da bi ostvarili instant-zaradu. Prihodi rastu i svi se proizvodi razvijaju.

U Velikom Bukovcu sjedište je Požgaj grupe. Najveći hrvatski proizvođač parketa i masivnih ploča ima u grupaciji i tvrtke u Vrhovinama i Bjelovaru. Nexus FGS ulaganjem u Požgaj grupu 2012. postao je njezinim većinskim vlasnikom i tako omogućio restrukturiranje i daljnji razvoj poslovanja. Član Uprave Goran Lučev i mladi direktor Nikola Požgaj optimistično gledaju u budućnost. Nedostaje im radne snage, zabrinjava ih nedjelotvornost političara, ali sigurni su u uspjeh Požgaj grupe. – Prošle godine započeli smo investicijski ciklus od 15 milijuna kuna. Uložili smo u sušare, sustav grijanja i nove viličare. Ove godine u planu je modernizacija strojnog parka. Vrijednost je te investicije 10 milijuna kuna. Bez stalnih investicija u našoj djelatnosti ne možete ostati konkurentni – objasnio je Lučev.

Otprilike 85 posto sredstava za ulaganje dobili su od banaka, a ostatak iz vlastite blagajne. Čast iznimkama, no županija preživljava ponajprije zahvaljujući multinacionalnim tvrtkama koje su svoje pogone preselile na sjeverozapad Hrvatske. Tri najmoćnije tvrtke bave se proizvodnjom tekstila i kože, pa zapravo o njihovoj volji ovisi egzistencija lokalnog stanovništva. Tekstilni radnici i kožari među najslabije su plaćenim zanimanjima u zemlji, a upravo je njihov ovdje najviše zaposleno. U Varaždinskoj županiji umjesto u razvoj vlastite proizvodnje gospodarska politika usmjerena je na iznajmljivanje usluga niže dodane vrijednosti tehnološki visokovrijednim stranim tvrtkama.