Strateška infrastruktura

Predloženi koncesijski zakon prvi put navodi stratešku infrastrukturu, koju više neće biti moguće dati u koncesiju bez donošenja prihvaćanja zakona. To pak otvara mogućnost opstrukcije manjinskim dijelovima vlasti, oporbi i cijeloj političkoj javnosti.

Prijedlog novog zakona o koncesijama koji je Vlada prošli tjedan uputila u saborsku proceduru mogao bi otežati davanje u koncesiju strateške infrastrukture. Zakon predviđa donošenje posebnih zakona za koncesije za gradnju i upravljanje autocestama, gradnju i upravljanje željezničkim prugama, prijenos i distribuciju električne energije, gradnju i upravljanje infrastrukturom za prijenos nafte naftovodima te gradnju i upravljanje transportnim sustavom plina. Upravo ti predviđeni posebni zakoni (lex specialis) otvaraju dodatni prostor (osim referendum) protivnicima davanja koncesija za strateške infrastrukture, pogotovo jer je riječ o dosta osjetljivom području na koje ljudi reagiraju i racionalo (u smislu zaštite općeg interesa) i emotivno (zbog navodnoga nacionalnog ponosa). No stručnjaci smatraju da moramo pripaziti ako spomenutu infrastrukturu ikad budemo davali u koncesiju.

Vidjeli smo koliko su velike otpore pružale interesne skupine kada je Milanovićeva vlada pokušala dati autoceste u koncesiju. Peticija za referendum zaustavila je tu namjeru, a sada je otvorena mogućnost ne samo da opozicija radi pritisak na vladajuću većinu, nego da i u vladajućoj većini bude dio onih koji će pružati otpor rasprodaji strateških resursa u zemlji.

Protivnici koncesija uvijek bi se mogli pozvati na naša loša iskustva. Opekli smo se dovoljno s koncesionarima za Istarski ipsilon i Autocestu Zagreb – Macelj. Francuskom Bouyguesu i austrijskom Strabagu država, temeljem vrlo netransparentnih koncesijskih ugovora, nadoknađuje neostvareni profit. Isti ti Francuzi koncesionari su i Međunarodne zračne luke Zagreb, a njima je država u koncesijskom ugovoru dala državna jamstva koja se mogu aktivirati ne bude li koncesionar ostvarivao zadani prihod. Čak je i Ina, kad je prestala biti samo državna kompanija, plaćala simbolične naknade za koncesije za eksploataciju ugljikovodika, na čemu je država gubila doslovno milijune.

1,5 milijardi kuna prihoda ostvarila je Hrvatska 2015. od 9264 koncesije.

Pretpostavke za kvalitetnu primjenu novog zakona o koncesijama uključuju kvalitetnu srednjoročnu i dugoročnu strategiju razvoja sektora, plan provedbe strategije koji daje signale svim potencijalnim investitorima u kojem se smjeru treba razvijati infrastruktura, kvalitetno zakonodavstvo koje regulira pojedini sektor, jačanje autoriteta i kompetencija regulatornih agencija koje predstavljaju najviša stručna tijela i koja ispred države nadziru operatore mrežnih sustava, ali i razvoj tržišta, jačanje kompetencija i kapaciteta operatora koji su nadležni za razvoj i održavanje infrastrukture te upravljanje sustavom, te uspostavljanje jasnih pravila igre u slučaju koncesije tako da se zaštiti javni interes.

Stručnjak za telekomunikacije Adrian Ježina smatra da je nužno provesti liberalizaciju i omogućiti zdravu konkurenciju, pri čemu treba povesti računa da je u većini slučajeva to potrebno samo u servisnom dijelu. Tvrdi da prodaja infrastrukture u vlasništvu države iz više razloga nije dobro rješenje, ali pod jasno definiranim i konkurentnim uvjetima u obzir dolazi koncesija. No Štern se pita bi li itko htio preuzeti koncesiju ili kupiti infrastrukturnu tvrtku i koliko bi ona vrijedila uz ugrađene državne sigurnosne mehanizme.

Kako bilo, Prelec smatra da bi elektroenergetska mreža zbog svoje važnosti trebala ostati u većinskom vlasništvu države jer će u idućih desetak godina njezin razvoj omogućiti bolju integraciju obnovljivih izvora energije, učinkovitije upravljanje mrežom, ali i mogućnost ponude raznih usluga i paketa kupcima od strane opskrbljavača električnom energijom. Isto misli i o statusu Plinacra, koji upravlja plinovodom, ali što se tiče distribucije plina, za što su odobrene koncesije na 35 područja, napominje da se mora voditi računa i o razvoju tog sustava.

Veliki broj sadašnjih operatora nije dovoljno kapacitiran kadrovski i financijski kako bi mogao odgovoriti izazovima otvorenog tržišta plina i razvoja i učinkovitog upravljanja distribucijskim sustavom plina. U idućem razdoblju sigurno treba integrirati pojedina distribucijska područja i djelomično ili potpuno privatizirati pojedine distributere plina, jer će to biti nužan preduvjet njihova daljnjeg razvoja.

Naši su sugovornici ili protiv koncesije i privatizacije ili pak za koncesiju, ali pod strogim uvjetima. Prijedlog novog zakona o koncesiji otvorio je prostor protivnicima koncesije da postave i takve uvjete, čime je suzio mogućnost rasprodaje. Vidjet ćemo hoće li to biti iskorišteno. I možda također važno – hoće li u takvim uvjetima biti zainteresiranih koncesionara.

Što je strateška infrastruktura? To uključuje gradnju autocesta i upravljanje njima, gradnju željezničkih pruga i upravljanje njima, prijenos i distribuciju električne energije, gradnju infrastrukture za prijenos naftne naftovodima i upravljanje njima, te gradnju transportnoga sustava plina i upravljanje njime.