Swot analiza

Od malog poduzeća ovisnog o sisačkoj željezari i rafineriji Igor Šprajc ulaganjima je omogućio fleksibilnost u ponudi usluga te je Sikol razvio u jednu od najbrže rastućih tvrtki u Sisačko-moslavačkoj županiji. Godine 2012. Sikol antikorozivna zaštita imala je samo 220 tisuća kuna prihoda, 2015. već 4,9 milijuna, a 2016. završit će s 14 milijuna kuna prihoda.

U natoč nestajanju proizvodnje u Željezari Sisak za koju je bila poslovno vezana tvrtka Sikol antikorozivna zaštita posljednjih nekoliko godina doživljava pravi poslovni ‘revival’. Ulaganje u opremu i informatizaciju, spretnost u potrazi za klijentima i novačenje kadra iz Željezare – recept su koji je vlasnik i direktor Sikola Igor Šprajc (52) primijenio u oživljavanju poslovnih aktivnosti obiteljske tvrtke Sikol na tržištu usluga antikorozivne zaštite.

– Zapošljavamo 47 ljudi i još pet na ugovor o djelu, dakle imamo 52 djelatnika. Radili smo na projektu Luke Ploče, obradili smo sedam rezervoarskih prostora za Kamgrad iz Zagreba te smo prisutni i u sisačkoj i riječkoj rafineriji kojima pružamo uslugu održavanja rezervoara. Posljednjih godina u mnogočemu nam se proširio posao. Prisutni smo i na inozemnom tržištu, među ostalim u Sloveniji smo sudjelovali u projektu islamskog centra, džamije u središtu Ljubljane. Naše usluge uključuju antikorozivnu zaštitu, pjeskarenje kvarcnim pijeskom, zaštitu metala i rezervoara svim vrstama premaza te protupožarne sustave zaštite za rezervoarske prostore i cjevovode. Uz to, izrađujemo kompletnu dokumentaciju i specifikacije za projekt te nabavljamo sve potrebne materijale i opremu za izvođenje radova na projektu – rekao nam je Igor Šprajc.

Sikol postoji od 1992. Josip Šprajc, otac današnjeg vlasnika, u nekadašnjoj Jugoslaviji radio je u Tekolu iz Maribora, jednoj od tadašnjih najvećih tvrtki za antikorozivnu zaštitu. Kad su slovenski vlasnici Tekola napustili Hrvatsku, Josip Šprajc preuzeo je njihov dio posla za Hrvatsku i osnovao Sikol (‘Si’ od Siska, a ‘kol’ od kolor – po uzoru na slovenski Tekol). Posao je zadovoljavajuće funkcionirao dok sisačka željezara nije počela propadati. Bez obzira na to što su poslovni problemi golemoga gospodarskog sustava stvorili Sikolu teškoće, one nisu bile nepremostive.

Kad je otac preminuo, preuzeo sam tvrtku i od 2012. počeli smo se širiti. Zaposlili smo nove, mlade ljude, izašli hrabro na tržište, nismo se zaduživali, nego smo ulagali zdravom logikom i servisirali snažniji izlazak na tržište vlastitim prihodima. U novu opremu, uređenje dviju hala za rad, informatizaciju i novi voznji park uložili smo dva milijuna kuna, sve vlastita sredstva. Nismo zaduženi ni kunu, a postali smo fleksibilni, mobilni, s dvije nove uređene hale u kojima možemo kvalitetno odrađivati posao i u zatvorenom prostoru. Ne ovisimo više o vremenskim uvjetima, već možemo odgovoriti svim zahtjevima naših klijenata. Glavni naglasak u ponudi svojih usluga stavljamo na kvalitetu i cijenu. Sikol je mala i fleksibilna tvrtka koja se prilagođava uvjetima tržišnog poslovanja i to nam je prednost pred ostalim partnerima. Naši najveći dobavljači boja jedna su od najpoznatijih svjetskih tvrtki – Hempel, oni su trenutačno u vlasništvu danske korporacije, a imaju predstavništvo u Umagu – kazao nam je Sikolov čelnik Šprajc.

Tvrtka Sikol je od 1992. do 2012. isključivo radila poslove na području Siska te je svoje usluge najviše pružala sisačkoj rafineriji naftne i željezari te ostalim manjim poslovnim subjektima koji su trebali takvu vrstu usluge. Od 2012., ubrizgavanjem kapitala u stvaranje infrastrukture – odnosno uređenjem hala za pjeskarenje i bojenje, nabavom novih kompresora, zračnih šprica i obnovom voznog parka te pribavljanjem odgovarajućih certifikata za europsko tržište – tvrtka se rapidno razvija. Danas Sikol radi po cijeloj Hrvatskoj u kojoj ostvaruje 80 posto prihoda.

Igor Šprajc zapravo je uspio bezbolno provesti Sikol kroz međugeneracijski transfer poslovanja te znatno poboljšati njegov položaj na tržištu. Od male tvrtke ovisne o sisačkoj željezari i rafineriji Šprajc je ulaganjima omogućio fleksibilnost u ponudi usluga te je Sikol razvio u jednu od najbrže rastućih tvrtki u Sisačko-moslavačkoj županiji. Naime, Sikol antikorozivna zaštita 2012. imala je samo 220 tisuća kuna prihoda, a već 2013. završili su s prihodima od 1,2 milijuna kuna. Sljedeću 2014. zaključili su sa 3,1 milijun kuna prihoda, a pretprošlu 2015. s 4,9 milijuna. S oko 14 milijuna kuna prihoda završit ćemo 2016., a sljedeće godine nastojat ćemo očuvati postojeći opseg posla kako bismo zadržali zaposlenike i kontinuitet poslovanja. Brzi smo, imamo sigurne dobavljače koji nas prate s kvalitetnim materijalima i to naši klijenti prepoznaju. Od 2012. otvorili smo se tržištu. Možemo biti nositelji i kvalitete i posla, odgovaramo za posao koji napravimo u cijelosti. Za 2017. planiramo daljnji razvoj, u suradnji u drugoj fazi Luke Ploče te u sklopu još nekih potencijalnih novih investicija drugih poduzetnika na području Siska – kazao nam je Šprajc, dodavši da bi ta suradnja mogla rezultirati i novim zapošljavanjem u Sikolu.

Mobilnost je jedan od osnovnih zahtjeva pred pružateljima usluga antikorozivne zaštite. To je razumljivo jer se predmet zaštite u pravilu obrađuje na terenu. Riječ je o rezervoarima u industrijskim postrojenjima, čeličnim konstrukcijama u niskogradnji poput mostova, dizalica, dalekovoda, stupova, brana i cjevovoda, odnosno o plovilima i dokovima. Međutim, uređene hale Sikolu omogućuju i da dio posla, ili cijeli ovisno o opsegu, obavi na domaćem terenu, a takve potražnje sve je više. Sikol trećinu poslova odradi u svojoj hali, a dvije trećine na terenu. U tom smislu pružaju usluge svim strukturama koje trebaju zaštitu od soli i vode, atmosferskih utjecaja, visokih temperatura, kemijskog djelovanja agresivnih tekućina, abrazije i drugih mehaničkih utjecaja.

Njegovi su glavni partneri Produkt Bastal iz Lazine Čičke, Ivamont iz Ivanić Grada te Montmontaža-oprema i Kamgrad iz Zagreba, a usluge pruža i javnim tvrtkama iz energetskog sektora, poput Ine, STSI-ja, HEP-a, JANAF-a i Plinacra te strojarskim tvrtkama poput Montera, Montinga, Đure Đaković Montaže i Metal-elektra. Igor Šprajc zasad ne planira nove investicije u Sikol jer smatra da je uređenjem dviju hala od po 200 četvornih metara zaokružio poslovni ciklus te neće ulagati dok ne bude potrebe za novim kapacitetima. Plaćati 52 djelatnika dovoljno je opterećenje za malu tvrtku poput Sikol antikorozivne zaštite, a zanimljivo je da gotovo dvije trećine njih dolazi iz sisačke željezare u kojoj je proizvodnja ugasla. Polovina ljudi, zapravo 60-ak posto, iz bivše Željezare i tvrtki koje su bile njezini poslovni partneri, a koje su se raspale gašenjem poslovnih aktivnosti Željezare. Gravitacijski i fizički ti zaposlenici pripadaju tom području. Ako bude daljnjih privatnih ulaganja na području Željezare, moglo bi se zaposliti još 20-ak ljudi. Naši radnici iz Željezare rade dobro i izvrsno se nadopunjuju s ostatkom naše ekipe – rekao je Sikolov vlasnik.

Unatoč važnosti ulaganja u opremu i infrastrukturu te prilagodbi poslovnih procesa certificiranjem koje traži europsko tržište, najveća vrijednost Sikol antikorozivne zaštite njezini su zaposlenici. Zašto? Odgovor je jednostavan: škola za antikorozista ne postoji. I svaki zaposlenik koji kvalitetno radi taj posao zaista je vrijedan poslodavcu. Posebne škole za antikorozista nema. Prije su postojale privremene edukacije u brodogradilištima u Rijeci, Splitu i Puli jer su ona najčešće trebala stručnjake za taj posao, pa su obučavala i vlastite ljude i tuđe zaposlenike. To je veoma težak posao. U odijelu teškom sedam kilograma posao se obavlja u rezervoarskom prostoru u kojem temperatura ljeti doseže 70 stupnjeva. Nema škole koja nekog može pripremiti za to. Naši su radnici dobro plaćeni i svaku kunu zaslužuju – istaknuo je Igor Šprajc.

Bez obzira na to što Sikol postoji više od 20 godina, Šprajc se ne liši iskoristiti mogućnosti koje poduzetnicima u Sisku pruža Pisak – privatni poslovni inkubator u vlasništvu Applied Ceramicsa, podružnice američke tvrtke u vlasništvu hrvatskog iseljenika Matta Darka Sertića. Upravni dio Sikola smjestio je u Pisak, što mu daje dodatnu prednost zbog kontakata s drugim poduzetnicima koji su odlučili koristiti se uslugama Piska. I ne misli nikamo odande ni iz županije. Iako jednim okom gleda prema inozemstvu, ali samo u pogledu širenja poslovanja nakon uspješnog posla u Sloveniji. Baza je Sisačkoj kojem očekuje nove privatne investicije u prostore Željezare koje bi povećale potražnju za uslugama Sikola i sličnih tvrtki koje su ovisile o njoj, a uspjele su preživjeti njezinu agoniju.