Međimurci vole vjerovati kako su rođeni poduzetnici, a ako je suditi po broju poslovnih zona i tvrtki u površinom najmanjoj hrvatskoj županiji, teško bi im bilo proturječiti. Premda je najviše moćnih tvrtki smješteno u središtu županije Čakovcu, poslovne zone niču kao gljive poslije kiše diljem Međimurja. Nepisano pravilo u koje Međimurci vjeruju jest da je jug županije orijentiran na proizvodnju i inovacije, a ‘sjevernjaci’ su ugostitelji. I dok tezi o ‘turističkom sjeveru’ u prilog ide i to što Međimurje, ponajviše zahvaljujući tome predjelu, posjeti više od 30.000 turista koji ostvare oko 110.000 noćenja na godinu te što je sjeverno Međimurje jedan od pet hrvatskih dobitnika priznanja Europske destinacije izvrsnosti (EDEN), i obrtnici i industrijska proizvodnja na sjeveru proživljavaju lijepe dane. Tako, primjerice, u najsjevernijoj općini Hrvatske, Sv. Martinu na Muri, djele više od desetak tvrtki koje zapošljavaju 500-tinjak ljudi.
U posjetu Međimurskoj županiji od gotovo nijednog poduzetnika nismo mogli čuti za privatni sektor uobičajene žalopojke ili apele upućene županu, gradskoj upravi ili mjerođavnim ministarstvima. Dapače. Zašto su Međimurci tako poduzetni? Jedni govore o blizini Austrije, čiji se utjecaj osjeti od stila dekoracije kućanstava pa do koncepta slaganja poslovnih planova. Zagovornici te teze smatraju se kao radišni, samozatajni i efikasni. Drugi vjeruju kako je riječ o ‘međimurskom jalu’. Kažu da su ljubomora i želja da se bude bolji od susjeda najbolji pokretač gospodarstva. Istina je kao i uvijek negdje u sredini, no pri traženju sugovornika za ovu scenu češće nego inače nalaželi smo na zid. Rečenica koja je otvarala vrata kod ‘sramažljivih’ poduzetnika bila je ‘vaš konkurent (susjed) je pristao govoriti’.
A što govore neumoljive brojke o županiji? U 2015. iz Međimurja je izvezeno robe i usluga vrijednih 3,99 milijardi kuna, što je povećanje od 14,8 posto u odnosu na 2014., dok je uvoz u 2015. iznosio 2,11 milijardi kuna. Više od 2500 poduzetnika zapošljavalo je 25.316 radnika i ostvarilo prihode od 12,1 milijardu kuna, pola milijuna više od rashoda. Među županijama su s najmanje nezaposlenih, a od 2010. do 2015. bilježi se porast broja poduzetnika od 4,15 posto. Premda bi se gospodarska budućnost Međimurja mogla okarakterizirati kao iznimno povoljna, što pokazuju i podaci o gospodarstvu od 2013. do 2015. kada je zabilježen rast broja poduzeća za 15 posto, broja zaposlenih kod poduzetnika za 7,2 posto, prihoda poduzetnika za 14 posto, izvoza za 10 posto i dobiti 20 posto, valja upozoriti na jedan paradoks. Dok je nezaposlenost u odnosu na ostatak Hrvatske relativno mala, a broj poduzetnika velik, plaće su niske. U 2015. Međimurci su dobivali prosječni neto od 4085 kuna, što je čak 1626 kuna, odnosno gotovo 30 posto manje od hrvatskog prosjeka. Razlog tome je u činjenici što je najviše zaposlenih u industrijama s najmanjim plaćama; tekstilnoj i preradivačkoj.
Poduzetnici preradivačke industrije (522 poduzetnika) u 2015. ostvarili su 6,5 milijardi kuna prihoda, što je činilo 54 posto ukupnog prihoda svih poduzetnika u županiji. Prihodi metalopreradivačke industrije iznosili su približno 2,5 milijardi kuna, no plaće većine radnika u tim djelatnostima daleko su ispod državnog prosjeka, pa i ispod prosjeka županije.
Tražeći okrjeput u Međimurju, shvatili smo kako se nalazimo u regiji Metssa, trgovačkog lanca koji je Međimurcima postao sinonim za šoping. Metts, koji se bavi prodajom prehrambene i tehničke robe, dio je konsolidirane grupe Čakovečkih mlinova čiji je najveći dio ničar najmoćniji Međimurac, samozatajni Stjepan Varga. Iza Varge se ne vuku nikakvi repovi ili političke afere. Privatizacija je u ovom slučaju protekla bezbolno za zaposlenike tvrtke. U Čakovečkim mlinovima Varga radi više od 45 godina, a već nekoliko desetljeća njezin je direktor. Kao konsolidirana grupa u 2015. ostvarili su vrtoglove prihode, malo veće od 1,2 milijarde kuna, uz dobit od oko 50 milijuna, a zapošljavaju više od 2000 ljudi. Kod tih brojki treba biti svjestan kako Mlinovi osim u Čakovcu imaju proizvodne pogone i u Donjem Kraljevcu i Oroslavju te trgovačke kuće na Krku, u Zadru, Donjoj Stubici i Virovitici. Tvrtka je osnovana daleke 1893., a tijekom svih tih godina surađuju s proizvođačima poljoprivrednih proizvoda iz Međimurja. Dvije trećine uroda pšenice, kukuruza i drugih sirovina otkupljuju s međimurskih oranica.