-
Imate dobar logo u seriji. Odakle vam ideja? TARABA: Logo ‘Novina’ napravio nam je Branimir Klarić. Istina, isti je Liderov. Svaka je sličnost sa stvarnim logotipovima slučajna. Ili namjerna.
-
Kako posluje producijska kuća? Kako izgleda vaš poslovni model? TARABA: Komercijalni i javni nakladnici moraju dio programskog budžeta raspodijeliti u prostor neovisnih produkcija kako bi se postigao pluralizam sadržaja, da se stvori tržište. Pretpostavka je da je producijska kuća vlasnički neovisna o TV kući i da je u stanju razviti projekt do određenog stupnja gotovosti da se može nudit na tržištu. Postoji i dobra europska praksa koja nedostaje u Hrvatskoj. U Europi nezavisne produkcije zadržavaju sekundarna prava u cijelosti, a nakon isteka nekog vremena vraćaju im se potpuno i primarna prava, odnosno sva prava, i to je uvjet Europskoga medijskog programa.
-
Što to znači? SILA: HRT uzima 70 posto od primarne cijene projekta. To znači da od svega što proda naš partner, izraelska distribucijska kuća Keshet International, HRT-u se vraća 70 posto. Naš je primarni izvor prihoda producijski proces, a ovo nam je drugi izvor prihoda. Kad građanin plati svoju preplatu od dijela koji ide za program, samo 15 posto otpada za razvoj nezavisne produkcije. S druge strane, učinak i proizvodi koji posljednjih godina dolaze od nezavisne produkcije u pravilu su dobri. Čini se da to, usprkos nekakvom dojmu koji se stvara u javnosti, nije bačen novac.
-
Ima li naznaka za uspjeh suradnje s Keshetom? TARABA: Velika je stvar bila dobiti distributera kao što je Keshet international i postoji realna mogućnost da ćemo ostvariti rekordan povrat uloženih sredstava. Postoji interes za ‘ready-made’ reprodukciju gotove serije, ali i za remake formata. Interesenti su s američkog, britanskog, australskog, brazilskog, kanadskog, ruskog, poljskog, nizozemskog i francuskog tržišta. Za sada.
-
Kad ste radili ovaj proizvod, jeste li ga već tad vidjeli kao izvozni? SILA: Uvijek razmišljamo u tom smjeru. Imali smo na umu da imamo redatelja Dalibora Matanića koji je upravo u trenutku kad je naš projekt bio predan HRT-u dobio nagradu u Cannesu, što je skrenulo pozornost javnosti. I glumicu Branku Katić birali smo, među ostalim, zato što ima međunarodne referencije. Ova godina i prošlih nekoliko značaće prekretnicu u televizijskom poslu. Jednostavno, zbog pojave golemog broja digitalnih platformi po cijelom svijetu eksplozirala je potražnja za sadržajem.
-
Televizijske serije postale su i društveno važnije od filmova. TARABA: Zbog brzine konzumacije i dostupnosti sadržaja na raznim platformama TV sadržaj je utjecajniji. Kad je riječ o seriji ‘Novine’, sretno je bilo i što se pojačao interes društva za poziciju medija. Onog trenutka kad smo sa scenaristom Ivicom Đikićem došli do te teme, imali smo na umu da je naš redatelj Dalibor Matanić upravo u trenutku kad je naš projekt bio predan HRT-u dobio nagradu u Cannesu. I glumicu Branku Katić birali smo, među ostalim, zato što ima međunarodne referencije.
-
Kako idu drugi poslovni projekti u nekreativnoj proizvodnji? TARABA: Prvo viško pivo također je projekt koji je nastao iz prijateljstva, hrvatsko-norveška priča u kojoj smo nas petorica. Uložili smo dosad nekih 50 tisuća eura u razvoj tog piva. Tržište nas je donekle prihvatilo i možemo postojati na ovoj razini ‘gipsy brewinga’, uz male poslovne korekcije i redovit poslovni razvoj. Želimo otvoriti pivovaru na Visu, što ćemo i učiniti.
-
Dosta si je uspješnih poduzetnika odlučilo zagorčati život izlaskom iz svoje domene i tragajući za novim izazovima. SILA: Očekivali smo da do ovog ljeta imamo pun pogon na Visu, ali realno je da ćemo do kraja godine otvoriti i pivovaru. Vode na tom otoku ima i želimo ondje proizvoditi pivo. Klično je pitanje kapital i njegova dostupnost, vjerojatno bismo lakše u istom prostoru otvorili noćni klub nego pivovaru. Međutim, želimo otvoriti pivovaru na Visu – i otvorit ćemo je.
-
Iz vašega kuta gledišta, što može pomoći razvoju nezavisne produkcije? TARABA: Jedini segment Medijskog programa iz kojega Hrvatska nije povukla nikakva sredstva upravo je potpora za TV prikazivanje, a tu budžeti idu do 500 tisuća eura, odnosno do 12,5 posto vrijednosti projekta. Ali to podrazumijeva i da se poštuju pravila Europskoga medijskog programa, odnosno da se primarna prava nakon nekog vremena vrate nezavisnom producentu. To znači da nakladnik nezavisnom producentu nakon isteka od sedam do 10 godina vrati u vlasništvo sve, a da sekundarna prava odmah u cijelosti idu nezavisnom producentu. Mi pokušavamo pokazati korist toga, ali još ne uspijevamo. HRT bi onda mogao dobiti takav proizvod za trećinu cijene. Televizija Zagreb u socijalizmu nije imala nezavisne producente, ali dijelila je primarna prava s autorima, koji su dobivali naknadu za svako prikazivanje, za svaku reprimu. Tako se kompenzirao nedostatak nezavisne produkcije. Kad je došao kapitalizam, nestalo je i to. Budžet bi možda tada mogao biti manji, naš ‘fee’ mogao bi biti manji i mogli bismo više riskirati.
-
Koji su potencijali hrvatske industrije zabave? SILA: Procjenjuje se da je udjel kreativne industrije u BDP-u već sad oko šest posto. Cijela kreativna industrija usredotočuje se na Ministarstvo kulture, a trebala bi biti suradnja više ministarstava. Primjerice, gotovo stotinu ljudi odvedemo na teren trideset dana. I trošak svakog čovjeka iz ekipa za spavanje, hranu tretira se i oporezuje kao njegov dohodak. Čudesno je i nevjerojatno da se troškovi smještaja, ljudi i hrane tako oporezuju.
-
Koji je ključni trenutak za odluku o produkciji? TARABA: Opušteni smo, na neki smo način rock’n’roll ekipa i volimo da je tako, mislimo da industrija zabave mora biti zabavna i u procesu. Važno nam je da su svi koji sudjeluju zadovoljni i uključeni, da se normalno ophode jedni prema drugima. Volimo raditi i s takvim redateljima. Imamo velikih problema s autorima koji misle da su iznad proizvoda i iznad ekipe. Vjerujemo u tu kemiiju. I kad se dogodi kemiija, onda donosimo odluku.
Seriju ‘Novine’ od početka smo pripremali kao izvozni proizvod
Koliko ste uključeni u kreativni proces? SILA: Prilično, mi smo producenti one vrste koja se vani zove ‘showrunner’. U većini slučajeva produciramo vlastite ideje, a u ostatku je riječ o idejama koje ljudi donose nama, i to baš zato što znaju da sudjelujemo u kreativnom procesu, u izboru glumaca, radimo sa scenaristom. Recimo, direktor fotografije Danko Vučinović u seriji ‘Novine’ bio nam je drugi izbor, ali bio je pun pogodak i vrlo smo zadovoljni time i ponosni na to. I uvijek smo na setu. Kao što gazda kafića uvijek mora biti u kafiću, tako i mi uvijek moramo biti na setu. Rasprava s autorom, dramaturzima, to nam je možda najdraži dio posla. Kad već sam vidite proizvod, ali tek ste na početku.
Pomalo ste reducirali postupak proizvodnje novina u seriji. TARABA: Često nas pitaju o tome. Recimo, pitali su nas kako tako važna novinarka koju glumi Branka Katić ništa ne radi. Pokušali smo objasniti da je riječ o kratkom razdoblju, najviše dva mjeseca, i da u Hrvatskoj nije neobično da novinar koji nema potporu vlasnika u nekom razdoblju ništa ne radi. Oni koji su mislili da je riječ o novinarskoj priči o prikazu redakcijskog života, tek će se razočarati u drugoj sezoni jer nismo snimali seriju o važnoj priči, nego smo pokušali intimno prikazati likove i razobliti poluge vlasti.
Složili ste seriju s nizom likova od kojih nijedan nije glavni. Nameće li se Blago Antić kao prvi među jednakima u tom nizu? SILA: To je magija glumca. Trpimir Jurkić jedan je od naših najboljih glumaca, a u seriji ga je Ivica Đikić postavio kao sidro redakcije, on je novinar i u svojim citatima govori o profesiji i njezinim sumnjama. Zahvaljujući Ivici Đikiću i Daliboru Mataniću koji je to znao prepoznati napokon u domaćoj seriji imamo i jake rečenice, što je krasilo filmografiju bivše Jugoslavije. Kad je pak riječ o Blagi Antiću, odnosno Zdenku Jelčiću, od svih vizualna koje smo poslali Keshetu oni su izabrali baš njegovu lice da predstavlja seriju. Mislim da smo stvorili proizvod koji živi neovisno o nama, što nam je drago.
Što je s gledanošću? TARABA: Relativno je dobra s obzirom na termin. S reprizom ide na pet do šest posto. TV u Hrvatskoj sve manje ljudi gleda linearno, u vrijeme određeno TV rasporedom. Nielsen u Hrvatskoj mjeri samo tisuću kućanstava koji gledaju emitiranu televiziju, a oko 800 tisuća kućanstava već je na IPTV-u; podataka o toj gledanosti nema. HRT-ova digitalna platforma ima 250 tisuća korisnika, a ondje smo trenutačno najgledaniji sadržaj.
Koliko ste dugo vas dvojica poslovnih partneri? TARABA: Od početka ožujka 2004.?
Koliko ste puta bili na granici da se razidete? SILA: 0,5 puta.
TARABA: Naša je tvrtka nekoliko puta bila u ozbiljnoj krizi: kad smo morali prodati pola Digitelu i drugi put kad je on tonuo, kad smo na temelju potraživanja uspjeli vratiti udjel, ali morali smo preuzeti i dio Digitelova duga, koji još plaćamo. Unatoč savjetu da pokrenemo stečaj i otvorimo novu tvrtku krenuli smo težim načinom i platili preuzete obveze. Uskoro ćemo ih potpuno izvršiti.
Koji je vaš savjet za partnere koji ulaze u posao? SILA: Mogu vam reći iz svog iskustva: ako želite biti partneri, bilo bi jako dobro da nadete boljeg od sebe.
TARABA: I ja mogu reći to isto.
Kako to? Tko je onda bolji? SILA: U poslu je, inače, pametno biti okružen ljudima koji su barem u nekim stvarima bolji, pametniji, sposobniji od tebe…
TARABA: …i onda te stvari prepustite svom partneru, tako postupamo Miodrag i ja. Imamo veliko povjerenje jedan u drugoga, družimo se i privatno, kumovi smo. Koji smo se put i naljutili jedan na drugoga, ali to podrazumijeva i da ste s nekim dobar prijatelj.
SILA: Direktor sam ove tvrtke četrnaest godina, a nikad to nisam osjetio. Nikad se nisam osjetio sâm, četrnaest smo godina jedan nasuprot drugog, nikad nismo sjedili u odvojenim uredima. Nebojša ima dana za umrežavanje i javno predstavljanje naše tvrtke i proizvoda, što je i njegov križ…
TARABA: …a Miodrag je odgovorna osoba u tvrtki i bavi se financijama, što je možda i veći križ od mojega. Igrom slučaja, moji bliski prijatelji svi su u različitim poslovnim partnerstvima, pa i u taštim poslovima s ljudima snažna ega, ali svi uspjevaju održati svoja partnerstva.
Drug plan u budućnosti? Razmišlja li rock’n’roll o tome? TARABA: Mnogo nam se toga otvara na međunarodnom tržištu i suradnja s Keshetom vrlo je dobra. Svjetska je sila i njeguje duh sličan našemu, zbog čega vidimo mogućnost dobre suradnje. Otvorena su vrata i za tekuće i buduće dramske projekte, razgovaramo i o tome. Vidjet ćemo kako će se suradnja razvijati. U Cannesu smo uspostavili vrlo dobre kontakte i s Istokom, čak i Novim Zelandom, interesa za suradnju bilo je i iz Brazila. Želimo doći do izvoza, vjerujem da bi tomu pomogla i prilagodba državnoga javnog televizijskog servisa uvjetima Europskog medijskog programa. I privatni domaći investitori dobro su došli, bili bi korisni daljnjem razvoju nezavisne televizijske produkcije.
