Osim najavljenog rasterećenja gospodarstva od 1,5 milijardi kuna Ministarstvo gospodarstva predlaže uvođenje dvaju ključnih instrumenata: SCM-a, obrasca kojim predlagatelj pokazuje koliko novi propis opterećuje poduzetnike, i SME-testa koji procjenjuje utječe li propis negativno na malo i srednje poduzetništvo.
Prema registru neporeznih davanja koji je Ministarstvo financija objavilo za 2015., poduzetnici i građani plaćaju oko 161 namet ukupne godišnje vrijednosti od 8,5 milijardi kuna. No ministarstva nisu popisala opterećenja za pružatelje profesionalnih usluga: članarine/doprinose strukovnim komorama, stručne ispite, upisnine. Europska komisija prigovara da su usluge jako opterećene velikim ulaznim troškovima za pristup tržištima reguliranih profesija. Postavlja se pitanje hoće li se upravne pristojbe tretirati kao parafiskalni namet iako su, zapravo, fiskalni. O tome ovisi hoće li ih u registru biti dvjesto ili dvostruko više. Ne budu li se popisale u tom registru, bit će u posebnome jer su također namet i ekstraporez za razne administrativne procedure.
Poduzetnici su Ministarstvo gospodarstva upozorili na neke namete koji ih guše. Najviše im smetaju komorske članarine, HRT-ova naknada za svako vozilo, šume, vode, spomenička renta, turistička zajednica… Mnogo je nameta za okoliš, poljoprivredu i promet. Problem je i sve veća naknada za obnovljive izvore energije (OIE) koju naplaćuje HROTE. Poduzetnici postavljaju pitanje: ‘Jesmo li, prema EU, zaista to dužni plaćati da bi onda država iz našeg džepa subvencionirala povlaštene proizvođače OIE-ja?’
Pozitivne ocjene obrasca i testa koju će davati Ministarstvo gospodarstva propis ostane u bunkeru dok se ne popravi. Za razliku od Ministarstva financija koje isključivo pazi na potencijalne nove i nepredviđene troškove za državni proračun, Ministarstvo gospodarstva traži ulogu nadzornika koji pazi da gospodarstvu ne budu nepotrebno i nesvrhovito nametnuti novi troškovi ili administrativne obveze te da mala i srednja poduzeća dobiju bolji tretman ne bi li se i sama razvila u veće gospodarske subjekte. Želja je Ministarstva spriječiti nebulozne i neloške propise koji nikomu ne koriste. Te dvije ideje omogućit će da propisi ne niču kao gljive poslije kiše jer će predlagatelji zakona i propisa morati jako dobro odvagnuti učinak pojedinoga propisa na gospodarstvo i društvo.
Evo primjera: postoji problem u društvu – djeca se previše traju tabletama. Kako to riješiti? Zakonodavac je donio vrlo jednostavno rješenje: pravilnik koji propisuje da se na bočice s tabletama moraju staviti sigurnosni čepovi. Problem riješen. Međutim, nekoliko godina poslije istraživanja pokažu da se djeca i dalje traju, čak više nego prije. Kako je to moguće? Što se dogodilo? A lijekovi su poskupili jer se farmaceutskoj industriji nametnuo novi trošak. Na kraju su shvatili da su se djeca najviše trovala tabletama protiv artritisa koje su nekad bile zatvorene ‘normalnim’ čepovima, a sad su bočice bile uvijek otvorene jer ih djedovi i bake nisu mogli sami otvarati zbog sigurnosnih čepova pa bi ih stalno ostavljali otvorenima. Dakle, shvatilo se da propis nije bio rješenje problema otvorene djece, nego u ovom slučaju edukacija da se lijekovi drže izvan dohvata djece i pod ključem. Zaključak je jednostavan: nije propis rješenje problema.
Inače, ova, prva runda rasterećenja uglavnom je osmišljena prema načelu ‘uzmi jednima da bi dao drugima’. Kako je riječ o parafiskalnim nametima, nije se gotovo ni zagrebo u napuhane državne troškove koje plaćaju poduzetnici, koji čekaju i fiskalno rasterećenje. Najveći ‘teret’ rasterećenja Akcijskog plana podnijet će zaštita na radu. Planira se smanjenje troškova za poduzetnike od 1,26 milijardi kuna. Bivši ministar rada Mirando Mirsić u nekoliko je navrata upozorio da se tim mjerama ukida zaštita radnika u Hrvatskoj, no u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava kažu nam da se Akcijski plan za rasterećenja gospodarstva, pa tako i u dijelu zaštite na radu, odnosi samo na pojedina administrativna rasterećenja.