IT deficit DESET MJERA ZA UDVOSTRUČENJE BROJA INFORMATIČARA

Zbog nedostatka informatičara stanje je već dramatično, a idućih godina to bi uvelike moglo kočiti razvoj. Hitno povećanje upisnih kvota za IT jedna je od ključnih mjera, ali uz ispunjavanje postojećih kvota i prekvalifikaciju nezaposlenih inženjera sa Zavoda za zapošljavanje. Na tržištu rada svake godine nedostaje barem 1500 ICT stručnjaka, svake jeseni od oko 4300 upisnih mjesta na ICT studijima više od 600 ostaje nepopunjeno, a na zavodu za zapošljavanje još je 1800 inženjera iz raznih tehničkih područja koji bi se, u skladu s potrebama tržišta, mogli prekvalificirati za područje IT-a. Takva paradoksna situacija traje već nekoliko godina. Kao da se sektor IT-a, koji slovi kao jedan od najvažnijih pokretača gospodarskog razvoja, ne bori već deset godina s problemom nedostatka kadra. Sliku ne popravlja ni činjenica da je stopa odustajanja na prvoj godini studija visokih 40 posto, a ni porazna demografska kretanja.

Prepušten sam sebi i neprilagođen potrebama tržišta rada, obrazovni sustav ne uspijeva proizvesti dovoljno informatičara da bi zadovoljio potrebe domaćih tvrtki. Prepoznaju li inozemne tehnološke kompanije Hrvatsku kao ulagačko odredište poput IBM-a, čiji bi centar za podršku u Zagrebu trebao ove godine zapošljiti 500 IT djelatnika, jer pitanje je kako ćemo uz deficit informatičara zadovoljiti njihove potrebe. A bila bi šteta propustiti takvu priliku, osobito što dosad baš i nismo bili atraktivni stranim ulagačima. Jako malo stranih tvrtki došlo je u Hrvatsku, naši su IT stručnjaci skupi, što je posljedica poreznih i drugih politika. S obzirom na to da nam nedostaje IT stručnjaka, za našu industriju to nije nedostatak – ocjenjuje Emil Ilija Perić, voditelj Odjela za tehnološki razvoj i IT pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Nažalost, strani poslodavci itekako su bili atraktivni našim IT stručnjacima. Prema istraživanju udruge Hrvatski nezavisni izvoznici softvera (CISEx), samo u prošloj godini ostali smo ‘kratki’ za 4000 informatičkih stručnjaka. Ti podaci možda se neće podudarati s onima Državnog zavoda za statistiku jer mi pojam IT stručnjaka promatrao kroz širi spektar zanimanja koja zapošljavamo u IT-u, uključujući matematičare, prirodoslovce i neka specifična društvena usmjerenja, a ne samo osobe sa završenim računalnim studijem – objašnjava Mateo Perak, član CISEx-a, koji komentira da se pametnjom poreznim politikom i strateškim promišljanjem mogu zadržati potrebni profili informatičara, ali da je unatoč trudu Vlade porezna reforma više kozmetičke prirode i neće biti dovoljna da pokrene drastične promjene.

Rastuća potreba za informatičarima, neispunjavanje upisnih kvota za deficitarno zanimanje, egzodus IT stručnjaka… Situacija se godinama krčkala, a sada je sašvim pristojno uzavrela. Nova vlada nema vremena za odlaganje toga starog problema jer Koalicija za digitalne vještine i radna mjesta, koju je pokrenula Europska komisija, zahtijeva da sve države članice do sredine 2017. razviju nacionalne strategije za digitalne vještine, i to na temelju ciljeva koji su morali biti utvrđeni do kraja 2016. Sat otkucava. Europska komisija u toj strategiji očekuje ono za čime godinama žude svi u IT biznisu: razvoj konkretnih mjera za uvođenje digitalnih vještina i kompetencija na sve razine obrazovanja i osposobljavanja, što uključuje potporu nastavnicima i edukatorima te promicanje aktivnog sudjelovanja realnog sektora u domeni obrazovanja. Također, EK zagovara uspostavu nacionalnih koalicija za digitalne vještine koje bi povezale javna tijela, poduzeća i dionike u području obrazovanja, osposobljavanja i tržišta rada.

Tržište rada u nevjerojatnoj je potrazi za informatičarima i to nikako ne prodire do one razine odlučivanja koja može povećati kapacitete. Nedostaje sustavna politika usmjeravanja visokog obrazovanja prema potrebama tržišta rada – upozorava Neven Vrček, dekan Fakulteta organizacije i informatike, koji u prosjeku na tržište na godinu izbacuje 90 magistara, 110 sveučilišnih i 100 stručnih prvostupnika.

Te brojke bile bi i veće kada se fakultet ne bi borio s prostormim i nastavnim kapacitetima koji ne dopuštaju daljnje širenje. Fakultet elektrotehničke i računarstva muči se s istim problemom. Budući da FER trenutačno vlastitim sredstvima financira 50 asistenata čije bi se plaće trebale podmirivati iz državnog proračuna, ne postoje temelji za povećanje upisnih kvota, koje su sada 650 za brutoše i 550 za diplomski studije.

Interes za FER još je velik, ali ukupna srednjoškolska populacija u Hrvatskoj smanjuje se zbog vrlo loše demografske situacije. Povećanjem upisne kvote neće se proporcionalno povećati i broj završenih prvostupnika inženjera, odnosno magistara inženjera s FER-a – upozorava Marko Delimar, prodekan za nastavu na FER-u, za čije se studente vodi velika borba.

Studente FER-a tvrtke počinju pratiti i angažirati još na nižim godinama fakulteta – iz iskustva govori Dražen Oreščanin, predsjednik Uprave Poslovne inteligencije, na čijoj je internetskoj stranici natječaj za zapošljavanje uvijek otvoren jer, kako kaže, nije korektno zapošljavati djelatnike konkurentskih tvrtki, a do iskusnih stručnjaka nije lako doći.

Stoga njegova tvrtka provodi program internog dvomjesečnog osposobljavanja – BIRD Akademiju. Ove godine tako je zaposlila deset novih pripravnika.

U Hrvatskoj se u posljednje dvije godine osjeća manjak IT stručnjaka, a ubuduće će se osjećati sve više jer premalo studenata završava računalstvo, a mnogo ljudi napušta Hrvatsku ili odmah nakon diplomate ili s nekoliko godina iskustva – konstatira Oreščanin uz objašnjenje da je njegova tvrtka u prednosti u odnosu na IT tvrtke koje trebaju isključivo programere jer tako zapošljava dosta djelatnika koji su završili Poslovnu informatiku na FOI-ju ili Ekonomskom fakultetu.

Povećanje kvota u skladu s potrebnim profilima informatičara svakako bi se trebalo naći u nacionalnoj strategiji za digitalne vještine. No popunjavanje više od 600 praznih studentskih mjesta na akreditiranim ICT studijima trebalo bi biti prioritet.

Prvo treba popuniti postojeće kvote, a tek onda razmišljati o novima – kaže Hrvoje Balen, dopredsjednik HUP-Udruge informatičke i komunikacijske djelatnosti i nacionalni koordinator inicijative ‘eSkills for Jobs’. Prvo treba iskoristiti postojeće rezerve, koje su neopravdano zanemarene, a to su nezaposleni STEM inženjeri i svi oni koji se žele prekvalificirati.

Prekvalifikacija ne bi trebala biti namijenjena samo nezaposlenima, nego svima koji žele promijeniti karijeru. Tu je i vječna priča djevojaka u ICT-ju, koje čine samo 15 posto IT zajednice i opasno su podzastupljene, a zna se da su one fokusirane, uspješnije i u roku završavaju fakultet, što bi pomoglo i u smanjenju stope odustajanja – smatra Balen koji trenutačno stanači kao akutnu fazu koja se ne može riješiti pojedinačnim akcijama, nego samo sustavnim pristupanjem problemu.

Upravo sustavnim pristupom može se riješiti problem nepopunjenih upisnih mjesta, kojima je zajednički nazivnik to da zahtijevaju financijsku participaciju studenata. Budući da je pomalo nerealno očekivati da će se proračunsko izdvajanje za obrazovanje povećati i da će država pomoći u subvencioniranju studenata koji odluče popuniti ta mjesta, mogao bi se primijeniti model koji već godinama uspješno funkcionira u poslovnom svijetu – poslodavac uloži u usavršavanje i dodatno obrazovanje djelatnika, a on se obvezuje raditi neko vrijeme za tog poslodavca ili mu je, u slučaju da poželi otići od njega, dužan platiti uloženi iznos.

Suradnjom države i gospodarstva studentima bi se osigurali povoljni modeli kreditiranja i stipendiranja visokog obrazovanja, čime bi se provela svojevrsna vaučerizacija visokog obrazovanja. Potpisivanjem ugovora studenti bi bili oslobođeni vraćanja sredstava za školovanje ako se obvezu određeni niz godina nakon studija raditi u Hrvatskoj. Naravno, pod uvjetom da u razumnom roku od nekoliko mjeseci pronađu odgovarajući posao. Uvođenjem takvog programa financiranja s kojim je vuk sit, a ovce na broju, barem djelomično zaustavio bi se odjel možgova i osiguralo ravnomjerno popunjavanje kvota na javnim i privatnim visokoobrazovnim institucijama. Neki su to već počeli činiti u obliku stipendija koje studentima nude najkvalitetnije programe obrazovanja i financijsku potporu, ali i osigurano radno mjesto nakon obrazovanja.

Otvaranje radnih mjesta, odnosno tvrtki ili područnih ureda u regionalnim centrima i manjim gradovima trebalo bi dodatno motivirati policentrični razvoj visokih učilišta i studente da ondje upisuju studij informatike. Jačanje IT sektora na regionalnoj razini značilo bi ravnomjeran rast cijele države, jer sada se većina zapošljavanja u IT sektoru događa u Zagrebu.

Jedan od bitnih načina stimuliranja proizvodnje informatičara otvaranje je što više stručnih studija informatike u cijeloj Hrvatskoj, znači u svim županijama i većim gradovima, kao što je to naprimer učinjeno uvođenjem IT studijskih programa u Virovitici i Čakovcu. Drugo je razvoj infrastrukture koja bi omogućila da IT tvrtke u HR mogu jednostavno otvarati izdvojene ureda izvan Zagreba i većih gradova koji bi im omogućili zapošljavanje – tvrdi Emil Ilija Perić iz Hrvatske gospodarske komore.

Nezaposlenost bi se mogla ponešto smanjiti sustavnim tretiranjem deficita IT-ovaca prekvalifikacijom i dodatnim obrazovanjem.

Najveće napore za osnivanje Nacionalne koalicije za digitalne vještine u Hrvatskoj ulaže Žarko Čižmar, direktor Telecentra, koji je ujedno koordinacijski centar Nacionalne koalicije za zapošljavanje u digitalnoj industriji pod nazivom Digitalna agenda za kreativnu Hrvatsku. Vođen idejom da problem slabijeg interesa za upis na studije u području STEM-a i za programiranje treba rješavati buđenjem interesa za ta područja što ranije, Telecentar organizira različite radionice za djecu školske dobi kojima se želi popularizirati to područje. Osobito je zanimljiv GameLab, koji se tijekom školskih praznika provodi u zagrebačkom CeKaTeu gdje se uče osnove kodiranja na primjerima popularnih igara Minecraft i Star Wars, a polaznici eksperimentiraju i u Microsoftovu KoduGameLab i programu Construct2. Osim buđenja interesa za programiranje u ranoj dobi, Čižmar naglašava i važnost dodatnog obrazovanja učitelja i nastavnika te bi se programi Telecentra uskoro mogli fokusirati i na taj važni dio za jačanje zanimanja učenika za područje STEM-a. Prošle godine pokrenuta je i Algebrina Digitalna akademija čiji se program u obliku izvannastavnih aktivnosti provodi u odabranim osnovnim školama, gdje se od prvog razreda djecu uči vještinama koje se još ne mogu steći u redovitim školskim programu. Upis studenata za područja ICT-a i STEM-a poticat će se u sljedećih pet godina i s 15.000 stipendija iz Europskoga socijalnog fonda.

Visokoobrazovani stručnjaci potrebni su za samo 30 posto IT poslova, 40 posto ih mogu odraditi prvostupnici, a 30 posto djelatnici sa srednjoškolskim obrazovanjem.

Nije poenta imati samo visokoobrazovan kadar, bitno je imati i tehničare sa završenom srednjom školom. Takvog nam kadra poprilično nedostaje jer ih se jako malo obrazuje – tvrdi Perak iz CISEx-a.

To je prilika za proširenje ponude srednjoškolskih programa po cijeloj zemlji i provođenje cjelovite reforme obrazovnog sustava kojom se programiranje i robotiku planira ugrađiti već u vrtićku svakodnevnicu kako bi se kod budućih školara probudio interes za područje STEM. Svi sugovornici slažu se da bi bolji obrazovni temelji olakšali proizvodnju informatičara. U Agenciji za znanost i visoko obrazovanje smatraju da bi se upravo smanjenjem stope odustajanja od studija (eng. dropout) povećao broj ICT stručnjaka, a jedan od razloga za odustajanje već na prvoj godini neadekvatno je prethodno znanje. Uostalom, i aktualni rezultati testa PISA pokazali su da su hrvatski 15-godišnjaci ispodprosječni matematičari – na 41. mjestu među 72 države obuhvaćene istraživanjem. A za takve rezultate ponajmanje su kriva djeca. Odgovornost je na lošem sustavu učenja, ali i neadekvatnim matematičarima u školama. Priželjkivane promjene u kurikulumu zahtijevaju i stjecanje novih kompetencija onih koji će ih provoditi – nastavnika.

Neovisno o tome što se (ne) poduzima u vezi s deficitom informatičkog kadra, predviđa se da bi linearnim rastom u dućih osam godina broj zaposlenih u hrvatskom IT-u mogao porasti s 30 na 50 tisuća, što znači i povećanje potreba za kompetentnim kadrom. Spirala potražnje okretat će se još brže otvaranjem hrvatskih ureda velikih stranih tvrtki, poput IBM-a. Pitanje je samo hoćemo li imati svoje informatičare ili ćemo se morati osloniti na uvoznu radnu snagu. Treća je varijanta totalnog zaostajanja za Europom, koja hrli prema industriji 4.0 i treba sve više dobro plaćenih IT-ovaca.