DERIPASKA Kralj aluminija izvukao se s ruba propasti pa traži sreću na burzi

Dugo pripremanom inicijalnom javnom ponudom dionica holdinga En+ Group, ruskog lidera u rudarstvu, metalurgiji i energetici, ruski milijarder i jedini vlasnik moćne investicijske grupe Basic Elementa u čijem su carstvu i moćne automobilske, zrakoplovne, osiguravajuće, građevinske i poljoprivredne tvrtke planira prikupiti između 10 i 12 milijardi dolara. Lakše bi do njih mogao doći nego do milijunske odštete kojoj se nada tužeći Crnu Goru.

Među poznavateljima svjetskih kretanja u metalnoj djelatnosti, energetici i rudarstvu počelo se šuškati da će tvrtka ruskog milijardera Olega Deripaske (49) En+ Group uskoro prvi put početi prodavati svoje dionice na burzi. Oporavak djelatnosti kojima se bavi En+ Group ohrabrio je Deripasku da potraži procjenu savjetnika o mogućem izlasku na burzovna tržišta, uključujući, naravno, kakav bi odjek inicijalna javna ponuda (IPO) njegovih dionica imala u Londonu i Hong Kongu. Navodno Deripaska očekuje da bi mogle postići vrijednost od 10 do 12 milijardi dolara iako neki stručnjaci govore o otprilike devet milijardi dolara. U ovom je trenutku sve moguće, pa i odustajanje, kao što se već jednom dogodilo prije pet godina kad se odustalo od izlaska na Hongkongu burzu. Na to je Deripasku tada nagrala kriza u Europskoj uniji, nakon čega su pale cijene robe. Sada je razlika u tome što su prošle godine cijene većine metala i nekih drugih sirovina porasle za 14 posto i čak su udvostručene cijene ugljena. Stoga je izglednije da bi se ovaj put dionice Deripaskine tvrtke mogle naći na tržištu.

En+ Group je 2014., o čemu je tvrtka zadnji put objavila poslovne podatke, ostvarila 11,9 milijardi dolara prihoda i 2,2 milijarde dobiti prije kamata, poreza i amortizacije. Stajala je i bolje u prijašnjim godinama, uostalom, kao i gazda. Naime, Deripaskino bogatstvo je 2008. Forbes procijenio na 28 milijardi dolara, po čemu je bio deveti najbogatiji milijarder na svijetu. Nakon što je jedva uspio preživjeti svjetsku financijsku krizu, pao je na 4,1 milijardu dolara prošle godine. Inače, En+ Group posjeduje 48,13 posto United Company Rusala, druge najveće svjetske tvrtke za proizvodnju aluminija, rudnike u Sibiru, te sibirski EuroSibEnergo, najveću privatnu hidroenergetsku tvrtku u svijetu. Iako je metalna djelatnost temelj Deripaskina carstva, osim energetike zanimljive su mu financije, osiguranje, automobilska industrija, zrakoplovstvo, građevinarstvo i poljoprivreda. Sve te tvrtke poput proizvođača automobila, kamiona i autobusa GAZ Grupa, jedne od najvećih ruskih osiguravajućih kuća Ingosstraha, banke Sojuza, građevinske tvrtke Glavmostroja, poljoprivredne Kuban Agroholdinga, zrakoplovne Aviakora te tvrtke Basel Aero koja vodi zračne luke u Sočiju, Gelendžiku i Krasnodaru, pod skutima su Basic Elementa. Riječ je o investicijskoj grupi čiji je osnivač i jedini vlasnik Deripaska, ruski kralj aluminija.

Rođen 1968. u Dzeržinsku, gradu u Nižnjegovorodskoj oblasti, Oleg Vladimirovič Deripaska karijeru je počeo kao broker, među ostalim, za trgovanje dionicama aluminijskih tvrtki. Nakon završetka studija fizike i ekonomije bilo mu je jasno da je vrijeme raspada Sovjetskog Saveza odlično doba za zaradu, stoga osniva Rosaluminprodukt.

Snalazi se u trgovanju putem ‘off-shore’ kompanija, otvara mnoge tvrtke u Rusiji te s 26 godina postaje najmlađi i najuspješniji direktor Sajanogorske talionice aluminija na čijim temeljima 1997. nastaje tvrtka Sibirski aluminij i istoimena investicijska grupa. Zatim 2000. osniva Rusal udruživanjem naftne tvrtke Sibnefta i Sibirskog aluminija, koji iduće godine dobiva naziv Basic Element. Iza Sibnefta stajali su Roman Abramovič, vjerni Deripaskin poslovni partner do danas, i tadašnji utjecajni poslovni čovjek Boris Berezovski, politički povezan s ruskim predsjednikom Borisom Jelčinom i osoba koja je utrla put Vladimira Putina.

Rusal postaje najveći proizvođač aluminija na svijetu i prva ruska tvrtka koja je prodavala svoje dionice na Hongkonškoj burzi (2010.). S prijestolja najvećeg 2015. Rusal skida kineska Hongqiao grupa, ali Deripaska uspijeva kormilari svojim carstvom. Vratio se s ruba ponora i nadoknadio koliko je najbolje mogao gubitke zbog financijske krize uz pomoć poznanstava i veza. Forbes ističe da je osobno pregovarao s ruskom vladom, bankama i ostalim vjerovnicima o restrukturiranju kreditnih obveza te da je uspio spasiti većinu imovine iako je podosta potonuo. Deripaska je i veliki ulagač u Soči, gdje je sagradio Olimpijsko selo i ostalu infrastrukturu potrebnu za održavanje Zimskih olimpijskih igara prije dvije godine. I to je očito posljedica političkih veza, kojima je itekako naginjao poput ostalih ruskih oligarha. Za sada je mnogo bolje prošao od mnogih, čemu je možda pripomoglo i to što.

Daleko od plejboja. S Polinom Deripaska ima sina Petra i kćer Mariju, živi povučenim životom i nikad se nije ponašao kao bogati plejboj. Ipak, zapravo ne miruje i često ga se povezuje s tajnim službama i smatra sudionikom sumnjivih ruskih privatizacija u koje su bili umiješani kriminal i prijevare. Deripaskini suparnici nerijetko su bili zatvarani ili ubijani, tako da su samo najžilaviji poput njega i Abramovića preživjeli postkomunističko razdoblje krvavih ruskih aluminijskih ratova kako se danas naziva to vrijeme. Naime, ruska proizvodnja aluminija bila je u neredu na početku postkomunističkog razdoblja i opskrba glavnom sirovinom glinicom (aluminijevim oksidom) nije bila dovoljna. Ujedno su se strani vlasnici rafinerija počeli koristiti posebnim i vrlo složenim oblikom izbjegavanja plaćanja poreza. Služili su se ‘off-shore’ tvrtkama, oslobodili plaćanja carine na kupljene sirovine, ali koje su ih zatim prodavale rafinerijama po tržišnim cijenama. Vlast nije djelovala, možda i zato što su i mnogi iz nje sudjelovali u takvim poslicima. Rusija je također počela prodavati svoju imovinu, a s obzirom na to da je tržište aluminija svjetski važno i znači veliku zaradu, nastalo je veliko suparništvo među onima koji su željeli omastiti brk. Procjenjuje se da je tijekom ruskih aluminijskih ratova ubijeno stotinjak ljudi. Čak je i Abramović izjavio da je u aluminijskim sukobima svaka tri dana netko ubijen. Izrekao je to u sklopu odbačene građanske parnice koju je protiv njega u Londonu podigao Berezovski zbog učene, kršenja povjerenja i ugovora, tražeći odštetu od tri milijarde funta.

I za Deripaskom se vuku optužbe za iznuđivanje novca i mito te ga se povezuje s organiziranim kriminalom iako nikad ništa nije dokazano na sudu. Ipak, ugled mu je narušen. Dodatno ga je narušilo i neodobrenje vize za ulazak u Sjedinjene Američke Države 2006. zbog mogućih kriminalnih veza.

Deripaska se pokušava prikazati i kao filantrop. Osnovao je tako zakladu Slobodno djelo koja podupire razvoj obrazovanja i znanosti, poboljšanje javnog zdravstva i očuvanje kulturne baštine. Djeci, starijima i darovitima u Rusiji darovao je 10,6 milijardi rubalja u pet stotina dobrotvornih akcija. Čak je prije tri i pol godine taj ljubitelj skupih jahti svojim zaposlenicima darovao tri milijuna dolara. Svojim je bonusom, naime, kupio dionice i njima nagradio 120 radnika.

Pojavio se ondje kao spasilac i veliki ulagač, ali stvari su se stubokom promijenile. Sada tuži Crnu Goru za stotine milijuna eura jer želi zaštititi svoje ulaganje u Kombinat aluminija Podgorica (KAP) i Rudnik boksita iz Nikšića (RBN). Objavila je to nedavno Centralnoeuropska aluminijska kompanija (CEAK), tvrtka kći E+ Groupa. Tužba je pokrenuta na Cipru protiv crnogorske države, Veselina Perišića, stečajnog upravitelja KAP-a, te tvrtke Crna Gora Bonus. Crnu Goru optužuju za prijevaru s predumišljajem kako bi navela CEAK da uloži u KAP ne bi li poslije bez naknade preuzela CEAK-ovu imovinu. Inače, u svojim tvrtkama diljem svijeta Deripaska zapošljava više od 200.000 radnika.